Porez na imovinu

Već sama najava kontroverznog novog poreza na imovinu, kojim se Slavko Linić kani poslužiti od iduće godine kao alatom za postizanje „ravnopravno podijeljenog tereta izlaska iz gospodarske krize", osiromašenim građanima Hrvatske izbila je i zadnju iluziju iz glave da će se iduće godine vidjeti „svijetlo na kraju tunela". Hrvatska, sa krajem ljeta sasvim jasno i očito, duboko je zašla u ekonomsku depresiju, a ovom najavom novog poreznog opterećenja, sasvim sigurno, „dno krize" nije dosegnuto i postaje sve dublje i dublje. Nekako spontano pri spomenu poreza na imovinu na pamet mi pada Mažuranić i stihovi „Harač rajo, harač treba.."

Ova Vlada i njen Predsjednik, bezbroj su puta iskazali svoju potpunu nepripremljenost za obnašanje odgovornih dužnosti usprkos svih najava i mahanjem „gospodarskim programom" u predizbornim danima, koji, očito je danas, nikada nije bio niti napisan! Lutanja svih Ministara i javno iskazivanje međusobno potpuno suprotnih stavova i mišljenja, u svim sferama odgovornosti Vlade, kao i potpuno Gospodarski programOva Vlada i njen Predsjednik, bezbroj su puta iskazali svoju potpunu nepripremljenost za obnašanje odgovornih dužnosti usprkos svih najava i mahanjem „gospodarskim programom" u predizbornim danima, koji, očito je danas, nikada nije bio niti napisannekomunikativan i bezličan u stavovima Predsjednik ove družine, najizraženija su upravo u najavi Zakona o porezu na imovinu.

Štetnost Zakona

Mnogobrojni stručnjaci makroekonomije uzaludno upozoravaju na svu štetnost ovog Zakona, kao i na „nikakav" efekt po punjenje državne prazne vrečice, a štete su nastale već i sada, samom najavom. No, prekaljeni revolucionar, slijepo se drži „pravila struke komunista", naučenih davno u „sretnim vremenima samoupravne države", u svim „udžbenicima Marxa, Engelsa, Lenjina" jasno piše: nacionalizacija, konfiskacija plus elektrifikacija ! Prvo dvoje, prijedlogom Zakona o porezu na imovinu, provodi Linić, a za ovo potonje (Ombla-Plomin), danas je zadužen Čačić.

No, budimo ozbiljni i pogledajmo zašto je Zakon o porezu na imovinu, danas, više nego štetan po Hrvatsku. Prvo, jasno je da je veliki posjednik nekretnina država, a ona sama sebi porez ne će naplaćivati, pa tu nema niti prihoda za Proračun. Jasno je i da postoji veliki broj „nekretnina" koje nisu legalizirane, pa ih niti nema zavedenih u knjigama po gruntovnicama, čime će naravno ilegalni graditelji opet biti nagrađeni, a oni što su radili po „propisima" – kažnjeni! O takvim porukama je i sam Čačić progovorio pri donošenju Zakona o legalizaciji ! No, uzalud, poruke su već poslane o „kriminalu koji se u slučajnoj državi – isplati"! Tema o „nesređenim gruntovnicama" je neiscrpna i već je sada jasno kako porez brojnim vlasnicima nekretnina ne će biti naplaćen.

Vrlo su ozbiljne i već sada uočljive na tržištu nekretnina, posljedice po cijelo društvo, naime građevinarstvo kao industrijska grana stoji, osiromašeni ljudi ne kupuju nekretnine i više im ne pada na pamet podizati bankarske, dugoročne stambene kredite, u vremenima kada se traži „fleksibilnost radne snage", tj, charte blanche poslodavcima za otkaze zaposlenima, bilo kada, za radne ugovore bez ikakve zaštite novouposlenih. Zakon o porezu na imovinu, kojeg doduše još nitko nije vidio, a „medijskim javnim balonima" se nagađa, imati će porezno opterećenje po građane u visini 0,5 do 2% godišnje, od procjene „tržne vrijednosti" Loše navikeVrlo je indikativno, kako se već neko vrijeme, kroz medije poput „Jutarnjeg lista" i Nove TV, plasiraju teze kako „Hrvati, za razliku od EU građana" nisu fleksibilni i ne iznajmljuju stanove, već ih kupuju (sugerirajući kako je to „loša navika"). Pa i neka imena ekonomske znanosti, poput ekonomista Josipa Tice u intervjuu Jutarnjem, iznose, pretpostavljam ne samo iz osobnog uvjerenja, naručene teze, kako je predloženi porez na imovinu – pravedannekretnine! Na stranu, metodologija izračuna „tržne vrijednosti", jer to je tehničko pitanje, lako promjenjivo, kao i nagađanja da li će porez biti na kuće i stanove u kojima, kako Linić kaže, „nema nikoga", pa ih treba staviti u funkciju, no ostaje ozbiljno pitanje kako prikupiti novac nakon što se pošalju uplatnice nesretnim građanima.

Naime, posebno u ruralnim područjima, već danas, prometa nekretnina, usprkos bescjenja u koje se prodaju, jednostavno – nema! U tim krajevima ima mnoštvo posjeda, na kojima više nitko ne živi ili su jednostavno seljačka domaćinstva sa starim ljudima, bez prihoda ili vrlo niskim mirovinama, sa ili bez potomaka, nasljeđivana generacijama. Sada kad se „pošalju Linićeve uplatnice za Porez", a ljudi ne budu u stanju platiti tisuće eura godišnje, ponuda na „tržištu nekretnina" će se povećati. Bez izgleda na prodaju. Posljedica? Država će krenuti u ovrhe i postati „vlasnik" brojnih posjeda, kuća, stanova... Vjerojatno će organizirati „javne dražbe" i prodaju „prikupljenog", a „bivše vlasnike" otjerati u „socijalu". Jedino je nepoznanica tko će biti kupac ovih nekretnina. Ili možda nije?

"Svjež novac"

Naime, iduće godine Hrvatska ulazi u EU, „ravnopravno", sa nekim novim zakonodavstvom, što znatno pojednostavljuje postupke stjecanja nekretnina za „građane EU". Građani i korporacije (sic!) EU, pojavljivati će se kao „spas" za državu, donoseći "svjež novac" u praznu blagajnu, kupujući vrlo jeftino Linićevu revolucionarno „konfisciranu imovinu" od „nesposobnih" građana Hrvatske! Javnost tu percipira prvenstveno turistički atraktivne krajeve, a zapravo, pravi cilj je KUPITI posjede i zemlju, netaknute Hrvatske unutrašnjosti, prvenstveno Slavonije. Ovaj Zakon o imovini, kombiniran sa „politikom" Ministarstva poljoprivrede, što je upropastila stotine tisuća seoskih gospodarstava, konačni je „alat" za slom „usitnjenih gospodarstava". I preduvjet za nastanak „okrupnjenih farmi", globaliziranih bjelosvjetskih vlasnika.

Vrlo je indikativno, kako se već neko vrijeme, kroz medije poput „Jutarnjeg lista" i Nove TV, plasiraju teze kako „Hrvati, za razliku od EU građana" nisu fleksibilni i ne iznajmljuju stanove, već ih kupuju (sugerirajući kako je to „loša navika"). Pa i neka imena ekonomske znanosti, poput ekonomista Josipa Tice u intervjuu Jutarnjem, iznose, pretpostavljam ne samo iz osobnog uvjerenja, naručene teze, kako je predloženi porez na imovinu – pravedan! Čak se i na javnoj dalekovidnici pojavljuju neki sociolozi, koji tvrde da se stariji građani Zagreba, zatečeni u stanovima velike kvadrature, trebaju iseliti, pa otići „nekamo na selo" u manje kvadrature, gdje će im „biti ljepše i jeftinije" živjeti...

Nema sumnje, ne čeka nas samo „vruća jesen", već vrlo vruće proljeće, kada će „revolucionarna nova pravednost" započeti novi ciklus slanja uplatnica za Proračun, tj. posljedičnom „nacionalizacijom i konfiskacijom"!

Damir Tučkar, dipl.ing