Apel tijelima RH i EU za zabranu proslave četničke pobune i obnove spomenika u Srbu

Poštovani,

Rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. utvrđeno je i sljedeće:

A. budući da se posvjesničari slažu da u potpunosti objektivna tumačenja povijesnih činjenica nisu moguća i da objektivni povijesni prikazi ne postoje, dok ipak, profesionalni povjesničari koriste alate za znanstveno istraživanje prošlosti, i pokušavaju biti nepristrani koliko je to moguće;

B. budući da političko tijelo ili politička stranka ima monopol na interpretaciju povijesti, i takva tijela i stranke tvrde da ne mogu biti objektivni;

C.budući da službena politička tumačenja povijesnih činjenica ne bi trebala biti nametnuta putom većinskih odluka parlamenata, jer parlament ne može donositi zakone o prošlosti;

D.budući da je temeljni cilj procesa europskih integracija osigurati poštovanje temeljnih ljudskih prava i vladavine prava u budućnosti, dok su odgovarajući mehanizmi za postizanje ovog cilja navedeni u člancima 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji;

E. budući da nesporazumi povijesti mogu biti gorivo isključive politike i time potiču mržnju i rasizam;

F. budući da sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu;

3. naglašava se važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja, ponovo potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine;

7. snažno i nedvosmisleno se osuđuje sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od totalitarnih i autoritarnih režima; proteže na žrtve i članove njihovih obitelji svoju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji;

8. izjavljuje se da europska integracija kao model za mir i pomirenje predstavlja slobodan izbor po narodima Europe i obvezuje na zajedničku budućnost, te da Europska unija ima određenu odgovornost promicati i čuvati demokraciju, poštivanje ljudskih prava i vladavinu zakona, unutar i izvan Europske unije;

9. poziva se Komisiju i države članice na daljnje napore da se ojača nastava povijesti Europe i podvlači povijesno postignuće europske integracije i potpun kontrast između tragične prošlosti i miran i demokratski društveni poredak današnje Europske unije;

10. drži se da je primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i da će europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe jačati europske integracije;

13. poziva na uspostavljanje platforme za Europsko sjećanje i savjest i pružanje podrške za umrežavanje i suradnju među nacionalnim istraživačkim institutima specijaliziranim u predmetu totalitarne povijesti, kao i za stvaranje jednog pan-Europskog dokumentacijskog centra/memorijalnog za žrtve svih totalitarnih režima;

14. poziva se na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o pitanjima gore navedenim;

15. poziva se na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću;

17. upućuje se predsjednik da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji parlamenata država članica, vladama i parlamentima država kandidatkinja, vladama i parlamentima u zemljama povezanim s Europskom unijom, te vladama i parlamentima članovima Vijeća Europe.

Pozivom na odredbe ove rezolucije Europskog parlamenta, a pred skorašnji nadnevak 27. srpnja 2010., upućuje se ovaj apel -zahtjev s popratnim sadržajima i dokumentacijom vlastima Republike Hrvatske i tijelima Europske unije, a na znanje se dostavlja i svim veleposlanstvima država članica EU i država kandidatkinja za članstvo u EU u Republici Hrvatskoj, za neodložnom zabranom obilježavanja odnosno slavljenja zločina genocidnih razmjera započetog 27. srpnja 1941. u ličkom mjestu Srbu i obnove spomenika u čast genocidnom zločinu protiv čovječnosti, počinjenom u četničko-fašističkim genocidnom pokolju svega nepravoslavnog stanovništva toga kraja, a na području pod stvarnim vojnim i političkih nadzorom tadašnje talijanske okupacione vojske i naoružanih četničkih skupina.

Unatoč zabrani i kažnjivosti veličanja i obilježavanja zločina protiv čovječnosti i njihovih simbola propisanih odredbama Ustava i Kaznenog zakona Republike Hrvatske, štoviše i nezastarivosti kaznenog progona takvih zločina, kao i primjerenoj uljudbenoj osudi takvih zločina bez iznimke od međunarodne zajednice naroda - Europske Unije i Ujedinjenih naroda i iz nje proizlazećim obvezama Republike Hrvatske kao države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, Vlada Republike Hrvatske i nadalje pod ucjenom koalicijskog partnera stranke SDSS dopušta na tlu Europe, uljudbeno sablažnjivo, pravno kažnjivo i politički nedopustivo obilježavanje genocidnog zločina počinjenog od fašističkih skupina započetog 27. srpnja 1941. pa i obnovu spomenika u čast i veličanje takvog zločina u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj.

Pobuna naoružanih četničkih skupina vojno potpomognutih od okupacione talijanske vojske i političke uprave, provela se i u osnovnim posljedicama ostvarila na sljedeći način:

-nasilnim zaustavljanjem vlaka vjernika hodočasnika i svećenstva te njihoivim mučkim pokoljem bez iznimke pa bacanjem njihovih tijela u do današnjeg dana u potpunosti neistraženu i dostojno obilježenu kršku jamu Golubinjaču;

- počinjenjem prestravičnih mnoštvenih zločina nad civilima svih dobi -djece, žena, mladića, staraca, poput pokolja cijelog roda Ivezića pred krškom jamom, kao i njihovim svećenstvom na način, da su pojedini svećenici najstravičnije mučeni, živi nabijani na ražanj i pečeni pred katoličkom crkvom;

- potpunim pokoljem svega nepravoslavnog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne, od kojeg pokolja su se samo rijetki uspjeli spasiti bijegom i progonstvom do današnjeg dana (na prostoru južno od Udbine oko 21.000 Hrvata katoličke vjeroispovijesti!);

-potpunim uništenjem njihovih obiteljskih domova i gospodarskih zgrada, vjerskih objekata, preoravanjem zemljišnih međa i paljenjem(uništenjem) zemljišnih knjiga, brisanjem njihovih mjesta sa zemljopisnih (geografskih) karata, sve u cilju trajnog zatiranja spomena njihva života na tim prostorima i onemogućavanjem njihovog povratka ili povratka njihovih potomaka na svoju djedovinu, na svoje vlasništvo, sve do današnjih dana, što nas upućuje u svjetski jedinstven primjer barbarogenijskog genocida;

-izostankom institucionalnog dostojnog spomena i čašćenja žrtve, ostvarivanjem žrtvinog prava na dostojanstvo groba, a preživjeloj prognanoj žrtvi i njezinim potomcima prava na povrat privatnog vlasništva i povratak u svoja rodan odnosno mjesta vjekovnog življenja njihovih predaka mučki pobijenih i protjeranih iz svojih domova, itd.

Slavljenje ovako strašnog genocidnog zločina koje se posljednjih godina počelo obilježavati u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj, otvara teške rane bolnog sjećanja na nevine žrtve velikosrpske mržnje i genocidnog pokolja hrvatskog naroda, ali i novog nemira i razdora u odnosima hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvaskoj i širem prostoru.

Obnovljeni spomenik u čast i trajni spomen takvom genocidnom fašističkom četničkom zločinu u kojem su samo manjim dijelom sudjelovali i poneki srpski komunisti iz toga kraja, dakle pripadnici komunističkog totalitarnog sustava proglašenog zločinačkim sustavom i osuđenog od uljuđene svjetske zajednice naroda bez iznimke, za hrvatski bi narod uvijek predstavljao samo užasni zlokobni simbol njegovog narodnog pokolja počinjen iz mržnje nikle u srcima njegovih pravoslavnih susjeda, simbol osporavanja njegovog prava na slobodu i dom te trajnog presizanja Srba na hrvatsko državnog područje.

Za jedan dio pravoslavnog stanovništva u Republici Hrvatskoj kojemu je ljudska savjest do danas ostala, na žalost očevidno neokajana i nepročišćena, a svijest o dobru i zlu nezrela, spomenik četničkom genocidnom zločinu iz 1941. u Srbu, k tome još i planirano postavljen na „srpski" kamen koji im za tu namjenu i takvu poruku „daruje" Republika Srbija, predstavljao bi trajnu poruku opravdanosti i isplativosti zločina u cilju postignuća konačnih šovinističkih nacionalnih ciljeva te duhovnu zapreku za iskrenu punu integraciju u hrvatsko društvo.

Nije se moguće ne začuditi nedopustivim, čak i pravno kažnjivim postupanjem koalicijske Vlade Republike Hrvatske pod pritiskom jednog joj koalicijskog partnera, a to je stranka SDSS, čiji su zastupnici nedavno, planom o pravnoj osobnosti općina s određenom srpskom većinom u Hrvatskom saboru pokušali ostvariti zločinački velikosrpski cilj kojeg velikosrpska politika nije uspjela postići ni krvavom ratnom agresijom na Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991. godine!

Dakle, neokajanom i nepročišćenom savješću, čiji oris nam je zorno predočio sadašnji srpski političar i zastupnik u Hrvatskom saboru Vojislav Stanimirović, član stranke SDSS, a u ratnom razdoblju dužnosnik srpske „krajinske" okupacijske vlasti u istočnoj Savoniji i Srijemu, izjavom da bi, nastupom istog stanja i uvjeta, opet učinio sve isto kao i tada 1991., što jasno znači i sa istim genocidnim posljedicama takvoga svoga političkog i ratnog djelovanja, ostvarenih pokoljem i razaranjem Vukovara, pokoljem ranjenika iz vukovarske bolnice na mnoštvenom stratištu Ovčara, uništenjem vjerskih i civilnih objekata u istočnoj Slavoniji i na svom području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupiranom od srpskih četničkih oružanih postrojbi koje su djelovale kao oružana vojska tzv. „Krajine" jedino u cilju formalnog oslobađanja (ekskulpiranja) Srbije od odgovornosti za rat i ratne zločine.

Spomenik tom uistinu jedinstvenom genocidnom zločinu-pokolju i istrjebljenju civila koji bi se moguće obnovio u mjestu Srbu, nesporno bi ponovo izazvao težak razdor, podjele, napetosti, strahove pa i nove mržnje u odnosima Hrvata i Srba u Republici Hrvatskoj, čime bio dakle postao novo trajno izvorište sukoba a ne simbol mira, razumijevanja, približavnaja i suživota Hrvata i Srba u Republici Hrvatsko pa i Europskoj uniji čija će Republika Hrvatska pretpostavljeno uskoro postati članica!

U potvrdu ovih navoda, svjedoči i činjenica već najavljenog istodobnog prosvjednog okupljanja Hrvata i drugih građana Republike Hrvatske u mjestu Srb 27. srpnja 2010. potaknutog od jedne hrvatske političke stranke, a čija je priprema u suradnji s drugim stranaka i udrugama u tijeku, ali i znakovitost i jasnoća poruke predstojećeg vjerničkog spomen-hodočašća u mjesto Kosovo na blagdan Svete Ane u organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva i drugih hrvatskih udruga, uz sudjelovanje najviših crkvenih velikodostojnika Gospičko-senjske i Šibensko-Kninske biskupije Katoličke crkve u Hrvata u čast upravo hodočasnicima iz 1941. koji su prve nevine mučeničke žrtve strašnog barbarskog četničkog zločina, ili „antifašističkog" ustanka" kakvim ga, na zasadama potpuno lažne, ideološke jugokomunističke političke, a zapravo politikantske „povijesti", nositelji velikosrpskih ideja i politički sanjari budućeg ostvarenja velikosprskih ciljeva, i danas 2010. u od davnina uljuđenoj i civiliziranoj Europi kojoj je uljuđena i civilizirana Hrvatska bila nedovojivi drevni dio njezinog tijela i bitka, ponovo pokušavaju podmetnuti hrvatskoj i svjetskoj javnosti!

Vladi Republike Hrvatske je poznato, da je i novčana sredstva za obnovu spominjanog spomenika dodijelila pravno nezakonito, kako glede nezakonitosti postupka odlučivanja, tako i glede nezakonite prenamjene i dodjele ukupnog iznosa novčanih sredstava sa Zakonom štićene stavke Proračunske pričuve.

Stoga se Vladu i sva duga tijela vlasti Republike Hrvatske poziva i od njih se zahtijeva:

- neodložno preispitati pravni i političku osnovu za obilježavanje spomena na četnički genocidni zločin započet 27. srpnja 1941 i obnovu spomenika zločinu u čast te k tome, i političku i općedruštvenu štetnost njegovog ponovnog postavljanja i svečanog otkrivanja u mjestu Srb 27. srpnja 2010. godine;

- poštujući svoje međunarodne političke i pravne obveze iz Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009, kao i obveze iz drugih međunarodnih Rezolucija i Deklaracija poput rezolucije Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj 1945-1990 godine i Opće Deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 217/III od 10. prosinca 21948. godine, najžurnije zaustaviti svako političko licitiranje i manipuliranje povijesnim događajima iz vremena Drugog Svetskog rata, poraća i totalitarnog komunističkog sustava te neodložno naložiti profesionalno povijesno istraživanje naravi i posljedica pokolja započetog 27. srpnja 1941. u Srbu preko nacionalnih istraživačkih instituta specijaliziranih u predmetu totalitarne povijesti koje će stvoriti uvjete za provedbu hrvatskih i međunarodnih dokumenata o obvezatnosti primjerenog očuvanje povijesnog sjećanja i opsežnom revidiranju europske povijesti.

O nadležnih tijela Europske unije i njezinog hrvatskog veleposlanstva – Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj se očekuje, da u provedi svoje zadaće i odgovornost promicanja i čuvanja demokracije, poštivanja ljudskih prava i vladavine zakona unutar i izvan Europske unije, koju zadaću je sebi zadala svojim rezolucijama, a posebno Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2010., neodložno postavi upit Vladi Republike Hrvatske o kontradiktornim i konfliktim pitanjima hrvatske javnosti o naravi, razmjeru i posljedicama pokolja civilnog stanovništva i svećenstva započetog 27. srpnja 1941, koja se mogu pretovoriti u nove teške sukobe i razdor suživota hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvatskoj i na širem području, kao i o razlozima institucionalne neprovedbe, političkog i medijskog prešućivanja i potiskivanja međunarodnih i europskih rezolucija o osudi zločina komunističog sustava, odnosno i drugih totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća te o zaštiti i pravu njihovih žrtava, izražavajući zbog toga predstavničkim tijelima vlasti Republike Hrvatske svoju opravdanu zabrinutost.

U Zagrebu, 13. srpnja 2010.

Željko Tomašević, mag.iur.