Medijska okupacija Hrvatske

Kao što znate, Hrvati nemaju svoju nacionalnu TV kuću. HTV je po onom bitnom sadržaju od godine 2000. godine režimska TV kuća. Manje lokalne TV kuće poput Z1 još uvijek nemaju dostatnu gledanost osim nekoliko emisija poput Bujice. Hrvati nemaju ni svoj dnevni tisak kojemu bi vjerovali. Zbog brojnosti internetskih hrt logoportala teško se opredijeliti koji hrvatski portal pratiti, pa je i tu po portalima gledanost/čitanost zanemariva. Vodeći internetski portali po broju posjeta su sve osim hrvatski. Hrvatski tjednik je najveći hrvatski medijski svjetionik, no pri slaboj vidljivosti ni svjetionici nisu dostatni da spriječe pogibelj jednog naroda. Ipak, kupovinom Hrvatskog tjednika prkosimo političkoj 'eliti' koja je prevarila narod i saznajemo ono o čemu te političke 'elite' šute.

Sebi su 'oligarsi' (za narod 'lopovi') uredili RH po njihovoj mjeri, tako da prosječna sveukupna starosna mirovina korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2023. godini iznosi oko 350 eura, dok prosječna mirovina 'vladajućih' je oko 1500 eura, a pravdu na sudu mogu tražiti samo bogati i strpljivi. Gotovo da nema dana, a da 'vladajući' s nekom novom aferom ne osiromaše narod, kojega kažnjavaju sa svim i svačim, a narod naviknut na nepravde šuti. Šuti i EU, jer dok god 'europejska' manjina tlači hrvatsku većinu, za briselske birokrate situacija je pod kontrolom.

Nesposobnost, neučinkovitost i neorganiziranost državnog aparata vidi se svugdje, pa čak i kod kanti za smeće, a roditelji s više djece su za takav sustav opasnost i teret državi, dok onima koji su odlučili graditi kuću život postaje noćna mora zbog katastrofalnih posljedica destruktivnog urbanizma. Neka naselja (gradovi) su bez parkinga, parkova, zelenila, vode, struje, kanalizacije, jednosmjernih ulica, a zbog užasavajućih gužvi na raskršćima pod stresom ste svaki dan kad znate da će te kasniti gdje ste krenuli ili da se nećete odmoriti u svojoj kući koja je bez dvorišta i okućnice jer vam je susjed, a i vi njemu, oduzeo privatnost. No tako nije od jučer, jer to traje s više ili manje uspjeha od kraja Prvog svjetskog rata (više od 100 godina). Po korupciji smo u vrhu EU, a zbog toga i po broju iseljavanja iz RH, dok iz dana u dan susrećemo neke nove, nama potpuno nepoznate ljude iz drugih krajeva svijeta, koji se u našem neredu bolje snalaze od nas. Ako se tako nastavi, ovi naši koji su otišli iz RH u zadnjih dvadesetak godina neće se više imati gdje vratiti. Kad bih znao da ne možemo bolje, šutio bih.

Da je RH uređena država gdje pojedinac pristojno živi i gdje može ostvariti svoja prava u slučaju nepravde njemu učinjene, medijska okupacija Hrvatske bila bi čak i 'podnošljiva' da tu 'okupaciju' Hrvatske ne financiraju svi građani Hrvatske. S obzirom na to da ne želim uzdržavati niti podržavati nikoga tko radi protiv mene, protiv hrvatskih izborivrijednosti, protiv većine (a to su ne samo Hrvati, već svi obespravljeni), odlučio sam napisati ovaj tekst. U isto vrijeme se nadam da će onaj dio građana koji ne izlazi na izbore doći do spoznaje što sebi, svojoj djeci i nama čini svojom apstinencijom na izborima. Ako ne izlazite na izbore, za loše stanje u zemlji, sutra za rat, nemojte kriviti samo druge, već i sebe. Shvatite, što je manja izlaznost na izborima to je veća mogućnost manipulacije političke 'elite' s izbornim rezultatima, i obrnuto, što je veća izlaznost, manipulacije s rezultatima izbora su manje. Manipulacije ne možemo izbjeći jer sve su vodeće stranke, bolje reći 'partije', nasljednice pokvarene komunističke baštine, gdje su laganje i varanje vrline, bez ikakve grižnje savjesti ili odgovornosti. Njihova se pokvarljivost vidi u promjeni naziva ulica jer ih dobrobit građana ne interesira, a za skrivanje svoje nedoraslosti u rješavanju gorućih problema društva koriste kontradiktorne povijesne teme koje su namjerno ostale neriješene upravo za tu svrhu. Dogodi se tu i tamo da 'odabrani' ponekad i završe u zatvoru, no iz njega brzo izlaze, a nerijetko kao 'bogati i ugledni' ljudi. Poruka narodu je nedvosmisleno jasna: Krasti možeš samo ako si 'naš', pravosuđe je pod 'našom' kontrolom, a svim institucijama države svrha je štititi 'naše' interese. Sadržajem, funkcionalnošću i kvalitetom Hrvatski sabor ne zaostaje za saborom od prije 1990. i ulazi u kategoriju 'nije za gledanje, čuvajte zdravlje'. Iako ima odličnih pojedinaca koji bude nadu za bolje sutra, opći dojam Sabora je izuzetno negativan. Dok neki naši stručnjaci za dobivanje radnog mjesta negdje u svijetumoraju (ponekad) proći test na sidu (krv) i drogu (urin i kosa), za naše političare se ne zna tko šmrče, a tko ne. Zvuči kao šala, a svi vidimo da nije, jer kad čujete što sve govore, a što drugo pomisliti.

U zadnje vrijeme sam se počeo više pojavljivati na hrvatskim portalima kroz osvrte knjiga jer sam shvatio da je rat na našim prostorima neizbježan. Ne mogu ga spriječiti, ali želim iza sebe ostaviti prepoznatljiv trag vapijućeg za mirom i u tu sam svrhu u zadnje dvije godine pročitao 40 knjiga iz hrvatske povijesti kako bih shvatio bit naših problema, a sadržaj pročitanih između 200 ili 300 knjiga iz hrvatske povijesti omogućava mi da razlikujem laž od istine i ideološkog od stručnog povjesničara, a upravo istine nedostaje u mnogim povijesnim knjigama, u svakodnevnom Zapadni Balkanživotu i u medijima općenito, što u konačnici potpiruje buduće sukobe. Želim reći da, kad bi srpski narod znao istinu, ne bi svakih nekoliko desetljeća padao pod utjecaj velikosrpske politike koja ponovo želi uvući Srbe u novi sukob (srpski dio BiH i Srbija – Kosovo – Crna Gora) ili pak zadržati ga zarobljenog u lažnoj povijesti kao što to čine vlade RH s hrvatskim narodom i na taj način Hrvatima uskraćuju spremnost u obrani domovine i pravo na bolju budućnost.

Zbog velike brojnosti tekstova, ne pratim više koliko mi ih je objavljeno u tisku ili na portalima u RH. Od tih 600 ili 700 tekstova više od 70% je stručnih, a manje od 30% može ući u kategoriju 'mišljenja' (osvrti na knjige, itd.). Želim reći da uglavnom ne pišem u dnevno-političke svrhe i da se samo na istini, ma kakva ona bila, može u jednom društvu graditi tolerancija, razumijevanje, prijateljstvo i dobrosusjedstvo. To je dug, dug proces i s nekim potpisom nekog političara na nekom papiru (dokumentu) taj se proces ne može ostvariti preko noći. Pogledajte na primjer posljedice mirne reintegracija hrvatskog Podunavlja koje su sve osim uspješne, te je stoga i tu za očekivati neku novu 'balvan revoluciju'. Tek kad se izgrade dobri temelji društva (gradnja tih temelja nije ni počela, a ni gradnja nije u planu), pedeset godina je realan rok za vidjeti konkretne pozitivne rezultate na terenu među narodom jer zdenac iz kojeg 'piju' Srbi (zbog srpskog nacizma) i Hrvati (zbog 'antifašizma') je zatrovan. 

S obzirom na to da se neovisni intelektualci (osobe koje misle svojom glavom i nisu zbog nekog razloga ucijenjene, a to su osobe koje nisu političko-partijski podobne i nemaju odgovore za sva pitanja) rijetko čuju ili se uopće ne čuju, želim izići s prijedlogom kako toj medijskoj kontroliranoj blokadi financiranoj od vlada RH stati na kraj.

Uzmimo na primjer Podcast Velebit kojeg vodi Marko Jurič. U zadnjih mjesec dana u prosjeku bi se emisija Podcast Velebita pogledala oko 60 tisuća puta. Recimo da se nas 10 tisuća koji redovito pratimo Marka obveže da u sljedećih šest mjeseci mjesečno uplaćujemo na žiro račun Podcast Velebita 10 eura, to bi značilo da bi Podcast Velebit mjesečno od nas 10 tisuća uprihodio 100 tisuća eura, a u šest mjeseci 600 tisuća eura. Taj bi se novac utrošio za tehničko poboljšanje kvalitete emisije Podcast Velebit i samog Projekta Velebit, za pokrivanje sudskih troškova zbog montiranih političkih sudskih procesa, itd. Bruto plaće uposlenih (ne više od njih 10) bile bi dvije tisuće eura mjesečno Velebitza svakog bez razlike, jer oni u ovoj fazi predstavljaju jednu obitelj. Prema tome, na plaće uposlenika u Projektu Velebit bi odlazila petina (20%) naših doprinosa, a četiri petine (80%) u tehničko poboljšanje uvjeta rada kako bi kvaliteta informacije (medija) privukao nove gledatelje. A da sve bude transparentno, na web stranici Projekta Velebit morao bi biti dostupan, jednostavan za razumjeti, šesto-mjesečni izvještaj o tome u što su se ti naši novčani prilozi utrošili i ekran s brojačem uplata kako bi mogli kontinuirano pratiti uspješnost ovog projekta. Želim reći da to što nisam pametan jer redovito izlazim na izbore, ne znači da sam glup, jer samo glupog možeš dva put prevariti. Svoj sam prvi mjesečni doprinos (10 eura) upravo uplatio i imam čistu savjest i miran san, a i osobnu satisfakciju da sam i na ovaj način, kao običan čovjek, pokušao nešto učiniti za bolju budućnost onih koji dolaze iza nas.

Ovaj eksperiment, nadam se u konačnici uspješan, otvorio bi vrata novim medijskim poduhvatima u RH koji bi doveli do TV, internetskih portala i dnevnog tiska u službi naroda, tj. istine u svim segmentima društva, od konkretnog razotkrivanja povijesnih neistina i rasula u pravosuđu i ekonomiji, do problema u školstvu i (ne)kulturi, zdravstvu itd. Tema gdje nedostaje istine (poput rasprodaje Hrvatske) ima koliko hoćeš. Promidžba (propaganda) laži apsolutno je neprihvatljiva i novinari Projekta Velebit (a sutra i drugi) se moraju sami s takvim neprofesionalnim osobama pozabaviti. Ako neće oni, hoćemo nas deset tisuća (sutra nas 100 tisuća). Ovdje nije riječ o nametnutoj ideologiji lijevih i desnih, o vjeri ili o nečijem interesu, već isključivo o istini, točnoj informaciji (koja nedostaje u medijima), na temelju koje svaki građanin donosi odluku kome u budućnosti dati svoj glas na izborima. Svaka politička opcija je prihvatljiva ako joj je Hrvatska i čovjek koji voli tu Hrvatsku na prvom mjestu.

Čuti različita mišljenja nije grijeh i rasprave između dvojice gostiju različitih mišljenja u studiju Podcast Velebita su dobrodošle, s tim da se goste, koji ne poštuju kulturu dijaloga i stalno upadaju sugovorniku ili voditelju emisije u riječ ili su skloni nedostojnom ponašanju s vrijeđanjem sugovornika ili voditelja, više nikad ne zove u emisiju.

Nakon ili tijekom sljedećih šest mjeseci za očekivati je da će nam se pridružiti novih 10 tisuća podupiratelja neovisnih hrvatskih medija s 10 eura mjesečne potpore koji će podržati nekoliko hrvatskih internetskih portala (njih ne više od 10) s istom svrhom kao i Projekt Velebit, što znači da bi za godinu ili dvije mi obični građani kontrolirali naše hrvatske medije (TV, portale, dnevni tisak, itd.). Sa samo sto tisuća podupiratelja (10 eura mjesečno), neprijatelji ma tko oni bili, neće nas više 'zezati' u zdrav mozak niti ispirati ga, niti manipulirati s nama, niti nametati nam bijedne 'fiće' i kvarljive 'jugiće' da nam vode državu. 

Da ponovim još jednom. Da bi narod (građani RH) odlučivao o svojoj sudbini mora preuzeti vlast od korumpirane političke 'elite' tako da preuzme kontrolu nad medijima, i to na način da 100 tisuća građana RH koji su pri materijalnoj mogućnosti mjesečno uplaćuje 10 eura na za to određene žiro račune. Za sada je potrebno uplaćivati samo na žiro medijiračun Projekta Velebit, a kad brojač uplata na web stranici Projekta Velebit stigne do broja 10 tisuća, novih 10 tisuća građana uplaćivat će 10 eura mjesečno na žiro račun odabranih hrvatskih portala, itd. Prema tome, nitko neće dva ili više puta mjesečno uplaćivati 10 eura (uplaćujete ili Projektu Velebit 10 eura ili odabranim hrvatskim portalima 10 eura, itd.). Nakon toga novih 10 tisuća građana uplaćivalo bi 10 eura mjesečno na žiro račun odabranih 5 hrvatskih podcasta (konkurencija Podcast Velebitu i prilika da više kvalitetnih građana dobije šansu reći što misli). Zatim novih 20 tisuća građana uplaćivat će 10 eura mjesečno za pokretanje hrvatskog dnevnika (dnevni tisak – novine uz web stranicu). I na kraju 50 tisuća novih građana uplaćivalo bi 10 eura mjesečno za osnivanje i pokretanje hrvatske nacionalne televizije u funkciji građana i istine. Prema tome, ukupno 100 tisuća građana RH ima na ovaj jednostavan način, bez velikog truda uz malu žrtvu (10 eura mjesečno) priliku stvoriti Hrvatsku za koju su naši ginuli, a koju su nam 'vladajući' ma kad oni vladali oteli. Pokusni rok za ovaj projekt je godina dana (12 mjeseci x 10 eura = 120 eura po osobi za godinu dana).

Imam li ja nekakvu osobnu korist od svega ovog? Ne, nemam. Može me se upoznati kroz tekstove koje pišem ili recimo čitanjem knjiga, na primjer one iz 2012. U Hrvatskoj intelektualci ne šute i nije mi namjera nikome se više dokazivati niti govoriti o sebi.

Prema tome, odlučio sam da me više nitko neće praviti budalom, te stoga redovno izlazim na izbore i kao što vidite i progovaram s ciljem da se skine nametnut teret prošlosti s Hrvatske sa spoznajom istine. Ni 'pomirba', niti 'zajedništvo', i ne znam još što sve ne, ne dolazi više u obzir. Želim istinu o četničkoj državi i ulasku u nju, o točnom broju žrtava Drugog svjetskog rata na prostorima bivše partizansko-četničke države, o NDH, ustašama i Paveliću, o Jasenovcu, Bleiburgu i Križnom putu, o 'antifašistima' i komunistima prije i nakon Drugog svjetskog rata na prostoru gdje Hrvati žive. Želim točno znati (imenom i prezimenom) tko je Hrvatsku krao prije i nakon 1990., tko su suci, političari, itd. (imenom i prezimenom) koji su doprinijeli pravosudnom rasulu i zahtijevali od institucija 'neka rade svoj posao'. Kad je pravosuđe uređeno, sve se tada rješava samo od sebe, jer u sređenom pravosuđu odgovornost političara je znatno veća nego običnog građanina za učinjeno isto kazneno djelo.  Prema tome, interesira me samo istina, ma kakva god ona bila, a prikrivanje zla (lopovluka) se mora praktično osuditi, tako da svi vide da se ne isplati krasti i da političari/poduzetnici nisu nedodirljivi.

Iskoristio bih priliku da se zahvalim svim hrvatskim domoljubima koji su pomagali i još uvijek pomažu na brojne načine Hrvatskoj od Australije i Kanade preko Njemačke i Amerike i ostatka svijeta. Neka ovaj projekt bude naš (nas 100 tisuća iz Hrvatske da vidimo unutarnju snagu običnog puka RH željnog pravice), a za neiscrpnu plemenitost dijaspore bit će u budućnosti još mnogo drugih prilika poput financiranja budućih skupih sudskih procesa, do kojih nadam se, ipak neće doći. Ako mi u Hrvatskoj uspijemo tada će vrata našoj dijaspori uvijek biti otvorena.  

dr. Ivica Tijardović
 

Pon, 22-07-2024, 23:04:36

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.