Tabu tema zvana euroskepticizam

Da je ulazak u EU nužan, potreban, pa čak i jako poželjan, "uprogramiravali" su nam ovih dvadesetak godina u mozak gotovo svi hrvatski političari: od FranjeTuđmana, preko Stipe Mesića, do Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Zanimljivo je da nitko od tih političara, tu svoju "političku mantru" nikada nije potrkrijepio nekim kardinalnim argumentima, niti suvislo sastavljenim konceptima pristupanja toj zajednici država.

Hrvatskom narodu su tako, dvadeset godina nakon prvog dogmatiziranja ulaska u EU, još uvijek nejasni razlozi i činjenice, zbog kojih je ulazak Hrvatske u buduću "europsku konfederaciju" toliko neminovan i neizbježan. Mora da su hrvatskim političarima od strane Bruxellesa obećane neke jako primamljive i lukrativne koristi, kada nakon pokojnog predsjednika Tuđmana, svi ostali tako rado i spremno "skidaju gaće" pred EU dužnosnicima, uporno pritom tvrdeći da nisu homoseksualci, što se kod nekih od njih naknadno čak i javno demantiralo.

Nazovite me političkim laikom i nepoznavateljem realne situacije, koja nastaje kad se kamere "političkog Big Brothera" ugase, a nekolicina moćnika, uz šampanjac i krvavi biftek, kroji i prekraja karte europskih država. Sve mi je to jasno bilo još u ranoj mladosti, kad su moje ideje gotovo uvijek bile zaobilažene i zanemarivane, zbog različitih "podobnijih" i "probitačnijih", ali nisam se nikad pokolebao, već sam stisnuo zube, alarmirao svoj nadaleko opjevani "dalmatinski dišpet" i kroz svoj životni primjer pokazao i dokazao, da ne uspijevaju u životu uvijek samo oni privilegirani i protežirani.

Dragi čitatelji, što je moguće jednom čovjeku, moguće je i cijeloj državi, jer što drugo označava država, već milijune ljudi - individua koje u njoj žive. Udružimo napokon naša znanja, snage i različite vrijedne projekte diljem Hrvatske, BIH i iseljeništva, jer jedino ćemo tako ujedinjeni uspjeti u ovoj neravnopravnoj i po mnogima već odlučenoj bitki. Nemojte da nas obuzme malodušnost, i ne potpadajmo pod preveliki utjecaj "mainstream medija" i televizije, koji će nam u slijedeće dvije godine zasigurno prikazati EU kao "obećanu zemlju" i "jedini spas Hrvatske". Borimo se i izborimo za demokratski referendum!

Pročitajte malo članke na našem portalu koji se tiču ove problematike, i vidjet ćete da ljudi koji su protiv ulaska Hrvatske u EU, (a tu ubrajam i sebe) imaju daleko jače argumente, nego ovi drugi, koji "spuštenih gaća" hrle u zagrljaj samom vragu. Primjetit ćete da EU zagovaratelji, posljednjih dvadeset godina uvijek kao papige ponavljaju ista tri razloga zbog kojih Hrvatska treba u EU :

1. Treba ući u EU, jer su svi ostali ušli

Ovo je najjadniji i najkukavičkiji argument, ali nažalost i najučestaliji. Zašto bi čovjek, a time i neka država, morali raditi ono što "svi drugi rade", iako je taj čovjek u dubini svoje duše spoznao da je to nepravedno i zlo. Istim tim argumentom su mene, u jednoj splitskoj srednjoj školi početkom devedesetih navlačili na hašiš, jer kao - "svi ga puše, pa bih morao i ja".

2. Treba ući u EU radi fondova i donacija

E, u tom grmu leži veliki dio zeca. Ne ulaze hrvatski političari u EU radi hrvatskog naroda, nego radi "svoje stražnjice". Zar nije tako očito da će ulaskom u Europsku zajednicu država, gospodin Sanader dobiti bogato plaćeno i ugledno diplomatsko mjesto u Bruxellesu? Zar nije očito da će se ulaskom Hrvatske u EU, u državnu kasu sliti ogromne sume iz europskih fondova za poticanje kulture, umjetnosti, sporta...? Iz novije hrvatske povijesti, vrlo dobro znamo na čijim će računima završiti barem polovica od tih sredstava. Već mi je sad muka od još neodigranih afera, krivotvorenih dokumenata, lažnih certifikata, sumnjivih humanitarnih društava itd. Ovaj je argument uglavnom jako bitan, jer se Hrvatska i u prošlosti često prodavala za "Judine škude". Hoćemo li dopustiti da se takve stvari opet događaju?

3. Treba ući u EU da bi nas ona spasila od balkanskih integracija

Došli smo do točke koja je daleko najopasnija od svih, jer se u njoj pronalazi više od 50% državotvorno i domoljubno orijentiranog stanovništva Hrvatske, a među intelektualcima je taj broj još i veći. Kao što to obično u životu biva, riječ je o najvećoj zabludi, koja će nas na kraju vjerovatno koštati i ponovnog gubitka suvereniteta i slobode. Bježati Englezima i Francuzima, da bi se riješili Srba, kako to smiješno i paradoksalno zvuči! Pa zar smo zaboravili da se i kraljevina SHS kreirala u jednom francuskom dvorcu, uz obilatu pomoć te iste "EU diplomacije", a ta državna zajednica se pokazala kao naobičniji poligon "velikosrpstva". Nakon drugog svjetskog rata, iste su te države opet napravile od Srbije pobjednicu, a od Hrvatske zločinačku tvorevinu. Haaški sud je suđenjem hrvatskim generalima samo potvrdio kontinuitet ove sramne politike, pa je nevjerovatno da se neki domoljubni Hrvati i dalje nadaju pomoći od tih istih sila, koje nas već stoljećima bezobrazno "povlače za nos"?!

Pošto jako iscrpno obrazloženje mojih stavova i stavova ovog portala prema ulasku u EU imate u "našem ekranu sa glavnim vijestima", ne želim dodatno objašnjavati ovaj moj stav, a čak smatram da sam ga već samim pobijanjem ovih "proeuropskih" i "kozmopolitskih" stavova već dovoljno i potvrdio. Završit ću stoga ovaj osvrt jednim apelom :

Molim sve građane Hrvatske koji osjećaju ovo isto što i ja, da se jave na adresu naše redakcije, kako bi se uključili u proces zahtjevanja i organizacije "EU referenduma", a sve aktivnosti i promocija će ići preko našeg portala. Svi oni koji osobno poznaju meritorne ljude u hrvatskoj politici, kulturi i znanosti, neka ih osobno kontaktiraju po ovom pitanju, i zatraže od njih aktivno uključivanje u taj proces. Oni koji ovo godinama već bezuspješno pokušavaju, a dotakli su granicu beznađa, apatije i letargije, neka se probude i nek nam se isto jave na e-mail naše redakcije. Vrijeme je za pravu demokraciju i slobodu, a ne surogat toga, koji su nam ponudile političke i duhovne elite ove zemlje!

Molim, shodno tome i sve hrvatske katolike, koji se slažu s ovim mojim promišljanjem, da vrše permanentan pritisak na strukture Hrvatske katoličke crkve i Hrvatske biskupske konferencije, a naročito treba biti prozvan i kritiziran kardinal Bozanić, koji je (Oprosti mu Bože, jer ne zna što čini) jedan od najvećih zagovaratelja ulaska Hrvatske u ovu, po svemu sudeći sotonsku tvorevinu. Molim i pripadnike ostalih religijskih konfesija, da iste razgovore vode sa svojim duhovnim voditeljima.

Umjesto, dakle, da mi Hrvati uvijek očekujemo i molimo za pomoć od nekih kraljevstava, carstava i svjetskih centara moći, bilo bi krajnje vrijeme da se probudimo i počnemo zajedničkim snagama raditi na uspostavi jednog boljeg i ljudskijeg gospodarskog i političkog sustava u Lijepoj našoj, kako bi se svi skupa mogli iskreno ponositi svojom nezavisnošću i slobodom, za razliku od drugih ovisnih i porobljenih malih EU državica i banana republika...

Romano Sole
hrsvijet.net