Vidimo se u Vukovaru!

U narodu postoji izreka da u mraku rade najbolje kurbe, žbiri i lopine. A kako je u nas u Hrvatskoj sumrak demokracije i vladavina partitokracije bivših drugova iz Komiteta, nije čudo da najbolje rade kurbe, žbiri i lopine.

Nisam i ne želim biti odvjetnik Milijana Brkića zvanog Vaso, jerbo držim da je on od onih koji su svoje ratovanje za Domovinu vrlo vješto pretvorili u bogatu imovinu i time se izjednačio s onima protiv kojih smo se i borili, a o kojma sam toliko puta pisao i opet ću.

Nisam rekoh odvjetnik Milijanov i sličnih mu, ali moram neke ?Što li su onda oni muški ili one ženske koje su prodavali političke mandate, koji su presvlačili političke kapute? Što li su oni, jesu li oni politički travestiti ili političke kurbe? Što li su oni koji za težak krimen dosude uvjetbo? Što li su oni koji tajkunske sinove nakon ubojstva puštaju na slobodu? Što li su oni koji su koristeći položaj, utjecaj, poziciju, politiku, na kurbanjski način došli do imanja, do blaga, prodajući narod i državu? Jesu li oni kurbe, žbiri ili lopine? Ili pak sve troje u jednom...stvari ovdje istaknuti, posebice onima koji su pristrani režimski ljudi od politike ili pera. Kurbaluk i prostitucija su tu od navijeka vezani uz moć, fotelju i utjecaj. Bilo je prostitutki i kurbi i korisnika njihovih usluga u svakom režimu i svakom sustavu. Znade se odavnina kako je kurbanje najstariji zanat na svijetu. Ili je to pak politika? Đava’ će znat’, al’ znade se kako su uvijek išli ruku pod ruku. I znalo se kako je u oba zanata, kako politici tako i prostituciji uvijek jedna strana u tim poslima kurbaško-političkim j***na.

Što li su onda oni muški ili one ženske koje su prodavali političke mandate, koji su presvlačili političke kapute? Što li su oni, jesu li oni politički travestiti ili političke kurbe? Što li su oni koji za težak krimen dosude uvjetbo? Što li su oni koji tajkunske sinove nakon ubojstva puštaju na slobodu? Što li su oni koji su koristeći položaj, utjecaj, poziciju, politiku, na kurbanjski način došli do imanja, do blaga, prodajući narod i državu? Jesu li oni kurbe, žbiri ili lopine? Ili pak sve troje u jednom...

Tko vlada državom vidi se po brzini djelovanja sustava u njegovu korist, i točka.

Državu nam vode političke kurbe

Nije tema Milijan Brkić, tema je kako ljudi kojima nije mjesto u sustavu dolaze u sustav i buše taj sustav države ne držeći se niti stege, ni normi ni pravila, i još k tome ne odgovaraju za ono što počine. Bili oni na bilo kojoj funkciji u državnom aparatu, od domara do predsjednika. Državu nam vode političke kurbe, potkupljivi žbiri koje instaliraju i drže na povodcu lopine iz sve te tri sfere, i to je problem. No najveći je problem što si narod sam izabere kurbu, žbira ili lopinu da mu jaše po glavi, da ga zadužuje i iz države sa ognjišta i iz doma istjeruje. Tu je kvaka, i tu je ključ.

“Nepristrani” mediji nisu u ovom slučaju “dilanja” ili “curenja” informacija od afere “mailovi” ministrice Dalić, preko afere SMS-ovi do afere “šoferi” spomenuli majku svih izdaja, curenja informacija ili dilanja dokumenta. Ne, nisu. Nisu spomenuli bivšeg predsjednika koji je dilao šakom i kapom kako domaćim tako i stranim, što službama što medijima, što je kome trebalo.

Nije li onda smješno kazivati kako netko dijeli, dila ili prodaje informacije na razini šofera, tajnice, ministra ili bilo koga drugoga ako to čini, odobrava ili propustom dopušta sam primus inter pares jedne države, Predsjednik Republike Hrvatske, pitam Vas?

Sve kreće od politike

U ovoj zemlji Hrvatskoj, sve i svako kršenje pravila, zakona, regula kreće od majke svih kurbaluka, majke svekolike Čekanje...Živim i preživljavam u zemlji u kojoj vladaju kurbe, zviri i beštimje. U kojoj vladaju kurbe, žbiri i lopine i osluškujem, svaku noć čujem. Čujem kako se kosti naših predaka, tisućljetnih ratnika čuvara preslaguju, čujem stupanje hrvatskih vojski od stoljeća sedmog, čujem ponos vojničke pjesme, čujem krik poginulih za slobodu, sve ja to noćima u tišini slušam. I čekam, čekam trenutak kad će narod koji je predziđe kršćanstva uz pomoć vjere u Boga s vlasti i hrpta opet skinuti kurbe, žbire i lopine, da budem uz njega.prostitucije, Politike, te njezinih djelatnika političara, i točka. Sve je to posljedica krize vjere, morala, etike, odgoja onih koji se hvataju politike radi osobne dobiti, a ne rada za državu i narod. Političari imaju imunitete, poluge, moć i utjecaj, a s time kadroviraju, predlažu i ozakonjuju procese, pravila po kojima nekažnjeno čine sve što žele, dok se međusobno ne počnu prokazivati i osuđivati.

A sve to čine kako bi oni koji su te procese započeli pljačkom, privatizacijom,i otimačinom a koji su ih u poltiku i uveli sačuvali, ili kroz vrijeme ozakonili svoje nezakonito stečeno materijalno i drugo dobro.

I stoga se ispričavam “poštenim” lopovima, kao i zabludjelim damama noći te, momcima u plavoj odori koji svi rade pošteno onaj zanat koji su si izabrali. Dočim nam političko-sigurnosno-pravosudnim sustavom vladaju ponajprije bivši agenti ex-službi, njihove kurbe, žbiri i lopine. Tražeći među tim “poštenim” lopovima, kurbama i žbirima one koji su bez skrupula, i voljni svoje pozicije i ime staviti u službu onih koji su se odrekli kako Boga, tako i hrvatskog roda i doma.

Jude su tu svuda oko nas i među nama, oni su vlast, oni su mediji, oni su umjetnici, oni su političari, oni su sve, ali jedno nisu, nisu Mi.

Izdajice

Živim u zemlji u kojoj izdajice i danas naplaćuju izdaju, političari i dalje prodaju muda pod bubrege, a puk gladan i nema za RTV pretplatu, pa su mnogima TV aparati zapečaćeni, te se sjećaju samo „starih“ vijesti koje su im ostale u uhu. Živim u zemlji u kojoj se stanovništvo više boji inkasatora nego policije ili tajne policije, živim u zemlji u kojoj obrazovanje ne znači ništa, jer mediji daju isti prostor i laiku i stručnjaku. Živim u zemlji, ma šta živim, preživljavam, ili još bolje stanujem Hrvatsku, zemlju u kojoj su poremećene sve povijesne, kulturne, odgojne i sve druge vrijednosti.

Živim i preživljavam u zemlji u kojoj vladaju kurbe, zviri i beštimje. U kojoj vladaju kurbe, žbiri i lopine i osluškujem, svaku noć čujem. Čujem kako se kosti naših predaka, tisućljetnih ratnika čuvara preslaguju, čujem stupanje hrvatskih vojski od stoljeća sedmog, čujem ponos vojničke pjesme, čujem krik poginulih za slobodu, sve ja to noćima u tišini slušam. I čekam, čekam trenutak kad će narod koji je predziđe kršćanstva uz pomoć vjere u Boga s vlasti i hrpta opet skinuti kurbe, žbire i lopine, da budem uz njega.

Vidimo se u Vukovaru!

Mario Maks Slaviček