Kako nas odrađuju iznutra

Mjesto radnje splitska riva, ljetna doba na njoj mladost svih duginih boja proklamira ljubav držeći se za ruke poput Titovih pionira krajem 70-ih. Čovjek bi pomislio eto opet je Sekretar Saveza omladine organizirao vježbanje za Slet jer uskoro će Maršalov rođendan. Pojačah televizor koji ionako je već na kraju svojih dana da bih bolje čuo spikera, jer jedan mi kadar zaledi dušu. Ma majke ti drage je l' to tip tipu uvalio jezičinu? Pa daj ne mogu vjerovati da su se Titovi pioniri odmetnuli u nakaze odjevene u neprimjerenu odjeću za javnost, da polugoli šeću rivom u jeku turističke sezone i da još k tome muškarci uvaljuju jezičine jedni drugima do grla?

Nekoliko ćelavih mladića s one strane metalne ograde i kordona policajaca pod teškom opremom za suzbijanje nerada nešto viče ali ton se ne čuje, vjerojatno od stupanja policajaca koji na svakih dva do tri metra udaljenosti čuvaju poveću kolonu homoseksualaca dakle narodski rečeno pedera, lezbača i kojekakvih seksualno dezorijentirano izgubljenih omladinaca. Većina je naroda s druge strane ograde i kao u nijemom filmu otvara usta negodujući prema koloni duginih boja no zvuka nema, mogu se samo vidjeti grimase gađenja, suze starica koje oplakuju zalutalu omladinu, dok im ta ista omladina svojim ponašanjem ruši sva načela, norme i dobar odgoj koji su naraštajima njegovali sa ciljem da volja manjina nikada ne bude nametnuta većini, no nas su već odradili drugovi iznutra....

Gay parada bratstva i jedinstva

Za oko mi zapne kadar u kojom nekolicina štićenih seksualno dezorijentiranih, ali kako kadar pokazuje politički jasno indoktriniranih pripadnika plemena duginih boja pokazuje ni manje ni više u samo oko kamere tri prsta. Prolazeći kraj kamermana čulo se tu žargona i narječja svih bivših republika, ponajmanje ili gotovo nikako hrvatskih dijalekata. Čudno i intrigantno zar ne?

U jednom trenutku je netko negdje na kolonu pljuvao, bacio kamenje i bivao uhićen istoga trena jer narodna milicija u odori hrvatske policije neće sebi dopustiti da „deca“ stranih funkcionera koja paradiraju zemljom koju su njihovi očevi dugi niz godina napadali i bombardirali budu na to istom tlu napadnuta, o ne ni u kom slučaju. Pa nisu oni nakon što su izgubili u pokušajima okupacija i podrajmljivanja Hrvatske spali na to da im «neko decu bije u tamo nekoj ko fol samostalnoj zemlji» u kojoj su njihovi drugovi iz komiteta i dalje alfe i omege u raspodjeli moći i politike. Okrenulo se par telefona i svi su u toj maloj zemlji na nogama, novinari osuđuju, nevladine udruge znane i neznane, čak su im i stoljetni saveznici omogućili da neka europarlamentarka koja je zadužena za manjine bude na mjestu događaja i dade svoj obol kritiziranju Hrvatske, Hrvata, sustava i sl.

Državni organi, civilno društvo, mediji, međunarodni čimbenici rekli su svoje

Kao da je neko izrežirao dokumentarac, mediji na mjestu, policija u punoj spremi, čak su tu i neki klinci koji su statisti i moraju bacati u danom trenutku kamenje na povorku, pa njih malo policija ispendreči i nagrada im je biti na telki 3 sekunde. No glavne uloge, glavni glumci nisu danas u toj sceni, oni odobravaju novinske naslove, oni uvjeravaju naciju kako nije demokratična i da takvo ponašanje nije dopustivo, da nije stečevina europske prakse i da nije dobro biti tradicionalist u svojoj kući nego moramo imati otvorena vrata, tako da nam svako može ući u dnevni boravak opaliti pljusku, obezvrijediti povijest, odgoj, vjeru i običaje, te sa na kraju posrati nasred dnevnog boravka, a mi na kraju ako želimo biti dijelom europskih civilizacijskih krugova na tome mu zahvaliti čestitati i ispričati mu se za ono što nismo učinili a njemu nije po volji.

Politika i udruge i domaće i strane su dakle osudile, optužile svako nasilje koje se danas dogodilo a koje je uglavnom bilo verbalne prirode. Počinitelji imaju zabranu pristupa rivi doživotno, cijeli svijet je gledao njihovo djelo jer je domaća televizija putem satelita prenijela događaj u cijeli svijet i to oštro osudila te se od izgrednika ogradila, a protiv istih slijede kaznene mjere. Jednom riječju život će im ubuduće jer su većina koja je iskazala svoje mišljenje biti sj….., zbog toga što oni koje su (ako su) izabrali voditi politiku RH za čuvanje prava manjina, egzotičnih grupa umjesto želje volje većine. Jer sve se podčinjava imidžu predsjednika Republike kao stožera stvaranja dobrosusjedskih odnosa, po sistemu „ko` nas bre zavadi“?

Organizirana koncentracija mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj u Srbiji

Mjesto radnje, meni osobno najomraženije, Srbija, tamo neka dvorana, igra se rukomet. Iako ne pratim sport posebice, kad igramo protiv agresorske zemlje onda gledam. Ponovno Igraju Srbi protiv Hrvata, i ponovo su Srbi svjesno pokazali da bez prijevare, obmane i drugova iz komiteta ne mogu pobijediti. Rabe se laseri, hladno oružje, „bije“ se svim i svačim, obilježjima, riječima, transparentima, šajkačama i kokardama. Pale se auti, rabe se sjekire, cigle i kamenje, samo što ne progovori oružje. Nema kao u Hrvatskoj zaštite, nema policajca na svaka tri metra, nema medija koji osuđuju huliganstvo i obvezvrjeđivanje sporta. Nema, jer nema potrebe, to su mediji koji imaju pravo napisati što im se naredi, a naredilo se da u cilju „komšijske saradnje lepo ne govore ništa», to su samo čarke. To se malo omladina zaigrala, njih nekolicina, njih 18 hiljada šta je to, nije to ništa reče ministar srpske policije.

Državni organi, civilno društvo, mediji, međunarodni čimbenici odšutjeli su svoje

Ma i nije to ništa, složio bih se s njim, iz iskustva znadem da smo mi tijekom Domovinskog rata 18 tisuća srbo-četnika riješili u kratkom vremenu, nije nas druže ministre strah njih niti vas, nas je strah naših koji se boje vas jer su vaši. Dakle 18 tisuća izjava mržnje samo na jednoj utakmici, 18 tisuća uvreda u sekundi 18 tisuća možebitnih koljača, agresora, i ono što je jasno 18 tisuća neprijatelja Hrvatske i Hrvata na jednom mjestu. No niti jednog glasa organizacija za očuvanje demokracije, nema glasa nevladinih organizacija, nema optužbi, prozivki za govor mržnje upućen sportašima i turistima iz Hrvatske. Da se to dogodilo kod nas, već bi to pisalo od lokalnog mjesečnika iz Pušće Bistre koji ima dvije stranice do Le Mondea ili Suna, već bi Mesići, Pusići, Josipovići i kojekakve B.A.B.E vrištale iz studija izvanrednih prijenosa i političkih emisija koje bi bile reprizirane 7 puta tjedno dok se ne bi javnost uvjerilo da smo mi krivi što smo naježili.

Svaka im čast, stvarno su nas odradili iznutra. Ono što bi svaka zemlja koja drži do sebe, ono što bi svaki političar, ali i običan čovjek koji cijeni žrtvu, slobodu, svoju Domovinu napravio je prekid prijateljstva sa onim tko vrši bilo kakvo vrijeđanje osobe, države, vjere ili jednom riječju uvjerenja. To obično i učinimo kad nas razočaraju prijatelji: prekinemo prijateljstvo, zar ne? Zašto ne prekinemo „prijateljstvo“ sa Srbijom koja očigledno i dalje ne može prihvatiti Hrvatsku neovisnost i činjenicu da su pobijeđeni u agresiji koju su nametnuli u ovom djelu svijeta svima onima koji nisu Srbi? Zašto ne uvedu vize, zašto ne prekinu diplomatske odnose s Beogradom? Zašto ne zatvore granicu za Srbe koji dolaze dizati socijalu i besplatne lijekove u RH , koji dolaze prodavati novoobnovljene kuće koje im je hrvatski narod obnovio a njihovi sunarodnjaci polupali i porušili? Zašto ne procesuiraju agresore na RH, zašto ne naplate ratne štete, zašto ne traže povrat imovine od Srbije? Zašto?

Sve počinje "kulturom"

Zato što su nas drugovi iz komiteta koji su obukli stranačke dresove u RH potpomognuti srbofilima, kvazidemokratima, anacionalisitma, ateistima i agnosticima odradili iznutra: dok smo mi zemlju branili od neprijatelja izvana, oni su nas razvalili i postavili svoje spavače iznutra. Što vrijeme dalje prolazi to više takvih spodoba djeluje u strukturama kulture, estrade, politike sa ciljem razvodnjavanja i zamagljivanja novijih povijesnih činjenica da su oni agresori, a da smo mi Hrvati težili i težimo osloboditi svoju zemlju od utjecaja srpske vladavine, srpske (ne)kulture i ponašanja i običaja. Nažalost, moram zaključiti da smo to uspjeli samo malim djelom,

jer dokle god budemo slušali njihove cajke, gledali njihove filmove (bez prijevoda), družili se sa ciljem provođenja izreke pomirbe i dobrosusjedskih odnosa po shemi “ko` nas bre zavadi“ oni nas, kroz one koji se samo zovu Hrvatima a milije im je srpsko, naveliko odrađuju iznutra.

Zato više ne pijem Karlovačko jer nije naše i reklamira ga Bajaga, kao i Rozga koja nema mozga ni zrnca osjećaja nacionalne svijesti, kao i Severina koje su utrle put odrađivanju iznutra, sve počinje s kulturom, njima su danas oružje sjekire, laseri i cajke. Što se mene i moje djece tiče kod mene cajke ne idu i MP3 nego u 3 PM.

Ako želite bolje Hrvatskoj učite djecu da ne slušaju cajke jer pod tom glazbom klali su nam majke.

Svatko tko ne poštuje Hrvatske običaje, uljudbu i povijest meni je figurativno rečeno „s druge strane nišana“.

Mario Maks Slaviček