Želja za istinom s ljubavlju - put u bolja vremena

Nakon reakcije čitatelja na moje razmišljanje pod naslovom „Vjera i znanost dva svjetla..“ osjećam potrebu ponuditi razmišljanje o životno važnom pitanju, o „istini“: njezinim ljubiteljima i njezinim protivnicima. U pomoć uzimam jednog poznatog povjesničara znanstvenika Nathana Johnstonea koji već godinama brani povijest protiv militantnog ateizma. Ateisti, naime, redovito prakticiraju instrumentalizaciju povijesti u svoje svrhe, osobito strastveno vrše instrumentalizaciju povijesti Crkve. Upravo taj „znanstveni zločin“ čini suštinu tzv. „novog ateizma“ našeg vremena.

Profesor se dao na ovaj posao iz ljubavi prema „istini“ koju moderni „filozofi“ jednostavno proglašavaju „mrtvom“ u ime ideologije relativizma: „svatko ima svoju istinu“. Obrana crkvene povijesti od manipulacija militantnog ateizma cilj je Nathana Johnstonea s knjigom: Novi ateizam, mit i povijest: crne legende suvremene antireligije (2018.)

Crne legende današnje antireligije

Nedavno je sudjelovao u videu u kojem je objasnio svoj interes za raspravu o Bogu i ideju zašto ljudi imaju vjeru i kritike koje dobivaju. Rekao je da je bio daleki promatrač "novog ateizma", pokreta fundamentalističkog ateizma koji je započeo napadima 11. rujna 2001. u New Yorku i implodirao prije nekoliko godina.

Eliminacijom katoličanstva do mira i slobode?

Kao reakcija na napad, za čije se počinitelje tvrdilo da su sunitski muslimani, pojavio se "novi ateizam" kao radikalna temeljna kritika ne samo islama, već i religija u cjelini. "Novi ateizam", čije su najpoznatije ličnosti bili Richard Dawkins,Sam Harris, Christopher Hitchens i Daniel Dennett, propagira eliminaciju svih religija kako bi se postigao "mir i sklad" među ljudima. Religija je, prema ovoj struji, po definiciji razdorna i ometajući faktor koji proizvodi ugnjetavanje, nasilje i neznanje. Za moderne ateiste su vjernici, specijalno katolici, glavni predmet mržnje.

Dok je Johnstone promatrao divlje huškanje njihovih sljedbenika protiv religija, shvatio je da je "povijesni prikaz militantnog ateizma toliko zastario u usporedbi s onim što pišu akademski povjesničari da ono što ponavljaju su marketinški mitovi, a ne istina". "Iako nisam i nisam bio vjernik, smetalo mi je što su ti ljudi mislili da govore u moje ime, nikada nisam razmišljao o religiji na način na koji su oni razmišljali, nikada to nisam osjećao kao nešto što treba iskorijeniti", rekao je Johnstone.

Ateisti iskrivljuju povijest

Johnstone je prepoznao da ateizam iskrivljuje povijest i manipulira njome pretjeranim negativnim prikazima kako bi je upotrijebio protiv Crkve. Kao povjesničara, živcira ga širenje povijesnih laži o religiji, što pokazuje konkretnim primjerima: "Ne treba puno riječi da se kaže da je inkvizicija ubila milijune vještica. Ali potrebno je barem jedno poglavlje knjige da se pokaže da to nije slučaj, da to nije istina“.

Militantni ateisti oslanjaju se na lažnu percepciju povijesti od stanovništva koristeći starija iskrivljenja i crnačke legende. Kolektivnim sjećanjem se može manipulirati i njime se manipuliralo u prošlosti. Johnstone to kaže ovako: "Oni koriste neku vrstu ključnih riječi: Dovoljno je, prema povjesničaru, izgovoriti riječi inkvizicija, suđenja vješticama, antisemitizam, i ljudi misle da znaju sve o tim pričama. Ali njihov pogled na povijest obično nije samo zastario, već i pogrješan." Njime manipu-liraju oni koji u određeno vrijeme ili danas imaju dovoljan utjecaj da usmjeravaju percepciju javnosti. Uspjeh ovih mitova temelji se na Brandolinijevom zakonu. Talijanski informatičar sažeo je svoju tezu 2013. godine o lažnim tvrdnjama, lažnim vijestima i lažnom pogledu na povijest: "Opovrgavanje zahtijeva red veličine više energije nego što ga proizvodi." Drugim riječima, mnogo je teže opovrgnuti nešto lažno nego to tvrditi.

To je još istinitije kada lažne stvari uđu u kolektivno sjećanje. Povijesna lažna tvrdnja odavno je opovrgnuta od povijesne znanosti, a ipak ostaje na narodnom jeziku i nastavlja oblikovati javnu percepciju. Spomenimo samo kako i koliko se manipulira s poviješću Hrvatske i time se stvara nemir u društvu i nepravedna politika.

Dok su ozbiljni povjesničari istraživači oni koji traže povijesne činjenice prema svom najboljem znanju i vjerovanju, sljedbenici militantnog ateizma koriste povijest ponašajući se poput lovaca-sakupljača kako bi klevetali religije.

Oni ne koriste akademska istraživanja na racionalan način, s voljom i namjerom da razumiju, već u povijesti traže primjere i navodne potvrde onoga u što žele vjerovati i to smatraju "poviješću“ i istinom. A u što vjeruju militantni ateisti? Oni vjeruju da je religija sama po sebi zlo i da stvara progon, patnju, sukobe i ratove.

U tom pogledu, knjiga Nathana Johnstonea nije samo povijesna korektura različitih antiklerikalnih legendi, već također ispituje zašto se povijest koristi i instrumentalizira u ovoj antireligijskoj polemici. Pritom također pruža obranu povijesne znanosti.

Iako nema stav o Bogu ili Crkvi, sam Johnstone je meta napada "novih ateista". Budući da sebe naziva ateistom, mora biti u "taboru" "novog ateizma" i podržavati ga. Umjesto toga, on podržava "neprijatelje" prema kritikama. Johnstone ima vlastiti odgovor na ovu kritiku: "Ako ne volite da vam teisti govore da pogrješno razumijete povijest, onda ne biste trebali pogrješno shvatiti povijest." Jednostavnim jezikom poziva militantne ateiste: "Tražite bolje argumente".

dr. Josip Sabol