Pitanje legitimnosti obnašanja vlasti bez poštivanja države i bez domoljublja

Doživljaji ovih dana nam poručuju: u Hrvatskoj ne vlada vedro nebo zajedništva, dobronamjernog dijaloga, volje za pomirenjem, entuzijazma u zalaganju za opće dobro. Vlada neka vrsta mukotrpne, Sabolčak ciničke političke borbe između uglavnom dviju kulturno-političkih opcija. Jedna opcija - domoljubna - sa sviješću o postojanju hrvatskog naroda kojemu se pripada po rođenju i emocionalnom slobodnom voljom, i druga opcija bez izrazite svijesti prihvaćanja ideje zajedništva i domoljublja na osnovi naravne pripadnosti hrvatskom narodu i njegovoj kulturi. Iz ovoga stanja proizlazi načelna nesuglasnost oko temeljnih vrjednota nacionalnog i kulturnog života u hrvatskom društvu i o sadržaju oblikovanja njegove budućnosti kroz politiku općeg dobra.

Na ovoj točki postavlja se načelno bitno pitanje o legitimnosti obnašanja vlasti i ciljeva politike u Hrvatskoj. Konkretno: politička teorija isključuje mogućnost da narodom upravljaju političari koji nisu njegovi pripadnici i koji ne gaje prirodne osjećaje ljubavi prema tom narodu. Ako političari takvog usmjerenja dođu na vlast, politička teorija postavlja logičko pitanje: koja namjera stoji iza političke volje za vladanjem u državi koju se zapravo ne voli, nad narodom kojem se zapravo ne pripada ili kojega se ne voli ili prezire?

Za klasičnu političku teoriju je „politika“ zalaganje za opće dobro, politika je služenje svom narodu u ostvarivanju njegovog gospodarskog, kulturnog i duhovnog razvoja. Odatle slijedi da je „politika“ moralna dužnost vladajućih da svim sredstvima osiguravaju opstojnost nacije u što većem blagostanju. Psihološki je sigurno da taj teški, samozatajni posao može uspješno obavljati samo onaj političar koji je nošen iskrenom ljubavlju prema domovini, prema svom narodu. Što bi ga inače motiviralo da obavlja taj težak posao, iako samo na četiri godine? Naravno da ima i nečasnih i niskih motiva da se dođe na vlast. Nažalost, jako mnogo. To je poznato. O tome govori i politička teorija ne samo pod pojmom makijavelizma, nego također iz perspektive moralne slabosti čovjeka kao bića prisiljenog na izbor između dobra i zla. Taj izbor često glasi: hoću zlo iako „vidim što je dobro kojemu bih trebao služiti“.

Politička svijest na osnovi domoljubnog zajedništva

Opisano stanje hrvatskog društva zaista je velika zaprjeka da ljudi žive smireno i puni nade za boljim. Hrvatsko društvo je bolesno društvo jer centrifugalne političke snage nisu niti spremne niti po naravi sposobne dijeliti život s drugima po mjeri ideje domoljubnog zajedništva, ili barem po mjeri pravednosti. Najstariji oblik zajedništva je uža i šira obitelj, i konačno nacija. Paradigma dobrog i slobodnog društva može biti realnost, i to blagotvorna realnost, jedino u okvirima najšire zajednice, a to je Domovina, to je svjesna i osjećajno doživljavana pripadnost svome narodu. Nacija, narod, domovina se danas, više manje namjerno, prešućuju radi povijesnih ili ideoloških razloga. U znanosti se radije operira riječju „društvo“ kao tvorevinom racionalnog dogovaranja slobodnih građana. Političko-ideološki taj bi potez hr zastavatrebao oslabiti onu snagu koja se krije u pojmu nacije, u kojoj se tobože krije opasnost za ispravne društvene odnose. Ovime se nikako ne može sakriti činjenica da je nacija ili narod temeljna vrjednota kulturnog i političkog života.

To se vidi i po tome što su nacije subjekti pravnog reda i međunarodnog prava. Stoga je logički govoriti o Hrvatima, Francuzima itd. kao nositeljima specijalne duhovnosti i kulture, i time kao nositeljima pravnog uređenja. To se ne može reći o društvu. Na neki način imamo šizofrenu situaciju u znanosti i u politici. Umjetno se konstruira „država“ kao „mali bog“ koji mora rješavati sve probleme života, a da se ne pita, tko je u toj situaciji „pravi mali bog“ i što je zapravo temelj države? A temelj države je narod kao zajednica, to je prirodna veza i doživljavanje odgovornosti za zajedničku stvar koja je utjelovljena u duhu zajedništva imenom velika obitelj ili narod. Obično društvo počiva na birokraciji, na mehanizmima kontrole i pritiska, na hladnom kalkuliranju osobnih interesa. Narod je utemeljen na naravno-osjećajnoj povezanosti svojih članova iz koje se može, i redovno se iz nje rađa ljubav prema onom zajedničkom što zovemo domovina. Koja snaga se nalazi u pojmu domovina ili narod, a koje nema u pojmu „društvo“ najbolje se vidi u graničnim situacijama života: u situaciji patnje i katastrofe, u situaciji konflikta. Neće društvo ili država priskočiti u prvoj liniji u pomoć, nego će to biti tvoji najbliži, a to su članovi tvoje obitelji i konačno tvoji sunarodnjaci. Ta pomoć je spontana, naravna, bez kalkuliranja. Tu je na djelu najjača snaga života: ljubav. Ljubav kao naravna povezanost najbližih. Tu je izvor nastajanja učinkovitog osjećaja kojeg nazivamo solidarnost, ljubav bližnjega, domoljublje. Njih provodim u djelo jer mi to nalaže moralna savjest i svjesni osjećaj odgovornosti prema svakom čovjeku, ali u prvom redu prema svom sunarodnjaku. Takvu ljubav i takav osjećaj odgovornosti prema hrvatskoj državi morale bi imati sve političko-društvene skupine, uključujući i nacionalne manjine, jer hrvatska država svima osigurava život dostojan čovjeka. Od svih građana države traži se minimum domoljublja. Takvo domoljublje se zove „ustavno domoljublje“.

Domoljublje u perspektivi katoličkog nauka i socijalne etike

Kao kod svakog vrijednosnog pojma tako i kod pojma „domoljublje“ ima različitih mišljenja. Ekstremni stav prema domoljublju je izrečen riječima: domoljublje je prijetnja slobodi. Ovim vrijednosnim sudom o domoljublju ne trebamo se uznemiriti znajući da se vrijednosni sudovi donose po pravilu iz subjektivnog doživljavanja te nemaju sveopću važnost. ivan pavao 2Nama treba objektivna stvarnost biti putokaz u traženju važnosti i obvezatnosti neke stvari ili nekog zbivanja. Otvorenog duha spremni smo čuti priznate autoritete - filozofe, pjesnike, mistike, znanstvenike - što oni misle i govore o domoljublju.

Za nas katolike je papa sveti Ivan Pavao II. izvrstan autoritet u ovom pitanju. On povezuje domoljublje s Dekalogom, konkretno s četvrtom zapovijedi Božjom, kojom nas Bog obvezuje da častimo oca i majku jer oni predstavljaju za nas Boga Stvoritelja. Ako u prenesenom smislu shvatimo Domovinu kao svoju majku, onda možemo mirne duše ljubav prema svojoj majci prenijeti na Domovinu znajući da nam domovina predaje duhovnu baštinu koja dolazi do nas i koja ulazi u nas preko oca i majke. Domoljublje obuhvaća sve ono što je sadržano u pojmu domovina: njezinu povijest, njezinu tradiciju, jezik, cjelokupno kulturno stvaralaštvo, njezin teritorij. Papa Ivan Pavao II. opisuje domovinu kao baštinu, kao situaciju proizašlu iz te baštine, kao teritorij. Vrijednosti i duhovni sadržaji spadaju također u domovinu čineći njezinu kulturu. Domovina je zajedničko dobro svih građana i kao takva domovina je i velika dužnost jer je ona velika i nezamjenjiva stvarnost. Domovina je okvir kulturnog i povijesnog identiteta društva koji se čuva i hrani sadržajem pojma nacije. To su duboke misli svetog pape Ivana Pavla II.u njegovoj knjizi: Sjećanje i identitet.

Nacija spada u objektivni prirodni - Božji - red života

Antropološki gledano domoljublje spada u ona područja ljudskog života koja nam se prikazuju kao nešto što se razumije samo po sebi, što jednostavno zna o čemu se govori i što nama govori. Primjerice: hrvatska zastava, matošdomoljubna glazba, najljepše more na svijetu, običaji, katolička religija i mnogo drugog. Isto vrijedi za riječi ljubiti domovinu, imati osjećaj za domovinu, i to pokazati kroz različite oblike: pjevanjem, ponašanjem, pobožnošću. Sve to je objektivno postojeće, a mi sve to subjektivno, osobno doživljavamo. Matoš to ovako izriče: „kao da se duša, ideal, fizionomija jedne mlade, većinom besvjesne rase može definirati. (...) Hrvatska je zemlja koja vas hljebom hrani, grije svojim suncem i bije svojim vjetrom. Hrvatska je naša knjiga napisana i ne napisana - ona, koja trune u gluhim grobovima Predaka. (...) idealna, najčišća je Hrvatska tu, u našem mozgu, u našem srcu, a ako je iz oka sada pala suza, ne bijaše to moja suza - već suza nečega u meni, nekog dobrog demona, nekakve milostive žene - lacryma meae carae matris Croatiae (suza moje drage majke Hrvatske). Sva zemlja pa i naša, ima mjesta kao što je ovo pod našom lijevom sisom - gdje duša narodna življe diše. Tražite, nadjite, stvorite srce hrvatsko“. Ovog našeg pjesnika slijedi i katolički nauk iz socijalne etike.

Katolički društveni nauk shvaća naciju naravnom zajednicom, kao što je to i obitelj. Nacija, dakle, spada u objektivni naravni red. Ona nije plod dogovaranja i time ne spada u red slobodne volje čovjeka. Ona je nezamjenjiva postojeća po kulturi i za kulturu. S pravom Papa naziva naciju odgojiteljicom ljudi ističući naravno pravo na nacionalnu kulturu jer ona odražava stabilan element ljudskog iskustva i humanističkih perspektiva razvoja čovjeka.

Čovjek marksističke ideologije ne poznaje ove vrjednote

Građanima jugokomunističkog sklopa iz nedavne prošlosti su ove vrjednote i ovi osjećaji povezani s domovinom i nacionalnom kulturom jedva poznati. Zaključak je logičan: hrvatskoj državi i hrvatskom narodu ne dolazi vedro nebo zajedništva, dijaloga, pomirenja, entuzijazma u zalaganju za opće dobro, nego mukotrpna politička borba s ljudima one političke opcije koji ne prihvaćaju bankrot marksističko-komunističkog svjetonazora u Europi, i koji pogotovo ne srpprihvaćaju poraz totalitarne titoističke diktature u Hrvatskoj te žele pod svaku cijenu osigurati političko-kulturalne strukture iz onog vremena. Za njih kao da ne postoje pojmovi: hrvatska nacija, hrvatska domovina, domoljubno zajedništvo.

Ako je tomu tako, a njihovo političko postupanje potvrđuje da jest tako, onda je današnja politička ljevica jednostavno nesposobna za politiku nacionalnog jedinstva i pomirenja, nesposobna za demokraciju dijaloga i međusobnog uvažavanja, nesposobna za politiku balansa između individualnih sloboda i jednakosti, između prava na pluralnost stila života i poštivanja objektivnih neporecivih vrjednota zajedničkog života i nacionalne kulture. Zaključujemo: S antihrvatskim afektivnim kompleksom nitko nije u stanju obnašati vlast u državi na temelju pravde, jednakosti i simpatije prema svakom građaninu. Stoga će politička ljevica propale ideologije, ako zadrži politički utjecaj u državi, predstavljati uvijek ozbiljan problem za hrvatsku naciju i hrvatsku državu. Za domoljubne političke frakcije to treba biti izazov za stvaranje nacionalnog jedinstva i zajedništva svih Hrvata u domovini i u svijetu. Hrvatski narod ima sposobnosti da unutar EU izgrađuje svoj put u bolju budućnost.

dr. Josip Sabol

Ned, 14-04-2024, 01:09:47

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.