Ovaj tekst nije komentar već moj osvrt na "Izvješće predsjednika Hrvatskoga kulturnoga kulturnoga vijeća gospodina Hrvoja Hitreca na izbornoj Godišnjoj skupštini HKV-a 21. ožujka 2009. S obzirom da naš predsjednik piše kao intelektualac iz nebiblijske (ljudske) perspektive razumijevanja i gledanja, izvješće je potpuno na mjestu. U početku svoga izvješća gospodin Hrvoje Hitrec piše:"Hrvatsko kulturno vijeće živi i radi tri godine formalno, odnosno neformalno četiri godine-od inicijativnog skupa u veljači 2005. Širinom djelovanja izdvojilo se iz mnoštva desetaka tisuća udruga koje postoje u Hrvatskoj.

Opstali smo u gotovo nemogućim uvjetima, bez vlastitog prostora za rad i bez ikakve potpore, u okolnostima prešućivanja i netolareancije. Paradoksalno je pritom da Hrvatsko kulturno vijeće izražava stajalište većine Hrvata u domovini i iseljeništvu, te je najveći i teško rješiv problem bio kako da komuniciramo uz silne i čvrste blokade - mi, hrvatski intelektualci i hrvatski puk koji je podlo uvjeravan da ga je njegova intelektualna elita ostavila na cjedilu u ovim vremenima zabluda i polaganoga odustajanja od hrvatske samostalnosti i vrijednosti hrvatske kulturne baštine. Taj problem i nadalje postoji, ali je sve manji zahvaljujući suvremenoj tehnologiji!" Izvađeno iz konteksta izvješća gospodin Hrvoje Hitrec piše:" Zahvaljujem se dopredsjednicima HKV-a...Zahvaljujem se svim ostalim članovima UO.....Zahvaljujem članovima Časnoga suda...... Zahvljajujem svim članovima HKV-a... Također zahvaljujem našim tajnicama!"

I na kraju izvješća gospodin Hitrec postavlja pitanje i daje odgovor: "Naime, što mi možemo poduzeti u djelatnom smislu kako bismo ovaj naš posao "u ograničenim uvjetima" brže doveli do uspjeha jer sadašnji strpljivi rad mnogima je vjerojatno nedostatan - i u pravu su. Prvi korak su izbori za predsjednika države. Bilo bi dobro da pobijedi kandidat koji je ne samo blizak Hrvatskom kulturnom vijeću, nego i njegov član, osoba koja u ovom trenutku sjedinjuje tradicionalne vrijednosti i politički modernitet. Mislim na dr. Miroslava Tuđmana, kojemu već daje potporu mnogo širi krug ljudi od HKV-a. Drugi korak koji vremenski treba slijediti prvi-ne prije!- jest osnivanje političke stranke koja će biti emanacija težnja hrvatskog društva, duboko razočaranog današnjom političkom elitom na vlasti i u opoziciji.

Ovom projekcijom, dakle, Hrvatsko kulturno vijeće nastojat će utjecati ne samo u duhovnom smislu na hrvatsku budućnost u pokušaju da vratimo Hrvatsku na jedini isprava put samostalnosti i samopoštovanja." Kao 30. godišnji biblijski nanovo rođen kršćanin i student Svetoga pisma, Biblije i redoviti član HKV-a želim se osvrnuti iz biblijske (Božje) perspektive razumijevanja i gledanja na ove riječi izvješća gospodina Hrvoje Hitreca, predsjednika HKV-a. Gospodin Hitrec se zahvaljuje mnogima i zaista veoma zaslužnim osobama za njihov rad u Hrvatskom kulturnom vijeću, ali Bogu, našem Spasitelju, Sinu Božjem, Gospodinu Isusu Kristu se ne zahvaljuje za djelovanje Hrvatskog kulturnog vijeća. Njegovo blaženo ime ne spominje, kao da ne postoji! U prošlom sistemu komunisti su ignorirali također Isusovo ime!

U Svetom pismu, Bibliji piše: "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim!" (Matej 10, 32-33) " Ja sam put - istina i život reče Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni!" (Ivan 14,6)

Izbori za predsjednika države

Ponizni ljudi su najbolji vođe! Pojedinci koji znaju kontrolirati svoj veliki ljudski ego. To je odlika najboljeg od najboljih vođa. Oni znaju što drugi ne znaju, da se najvrednije stvari u životu mogu ostvariti samo uz pomoć drugih ljudi. Njihovom milošću i suradnjom. To je što čini prave vođe poniznim! Iskrenost je daleko najvažnija odlika pravoga vođe. Bez obzira odakle je pojedinac i kojoj udruzi ili stranci pripada, iskrenost je na prvom mjestu koji ljudi vole vidjeti kod vođe. Osobna odgovornost, pouzdanost, nadahnuće i dinamičnost vođe i iskren vođa okrenut prema naprijed. To su odlike, kvalitete koje moramo tražiti i vidjeti u pojedincima koji nas žele voditi, a one se ne dobivaju automatski našim rođenjem, već se usklađuju i ostvaruju postupno, neumornim trudom i radom, godinama osobnog žrtvovanja i vjerom u Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista. Da li ima te odlike i kvalitete o kojima ovdje pišem iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja dr. Miroslav Tuđman kojeg spominje gospodin Hrvoje Hitrec kao svoga kandidata i kojemu već daje potporu mnogo širi krug ljudi od HKV-a? Prosuditi sami.

Zvonimir B.Ranogajec

{mxc}