Politički imperativ vremena
Kad se u političkom rječniku upotrebljava riječ imperativ, to znači da su došla teška politička vremena da se nešto u političkom smislu mora napraviti. Dakle, nije da se treba, nije da bi bilo dobro ili uputno - već jednostavno se mora, jer se nema drugog izbora i jer je situacija takva. Dakle upotrebljava se imperativ kao neka vrsta zapovijedi, jer za molbe, preporuke više jednostavno nema vremena, a situacija je takva da ne dopušta niti najkraće odlaganje, jer su narod i država od strane političkih elita dovedeni pred zid, i više nemaju kuda.
EU Rubikon samo što nije prijeđen
U trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, zapovijed naroda ili zapovijed Domovine kad bi se mogla jednoglasno izreći, glasila bi: Sve što je domoljubno, sve što je za Hrvatsku, sve što je za opstanak njenoga suvereniteta, sve što je za slobodu – smjesta se mora politički presložiti i bezuvjetno ujediniti u jednu izbornu frontu, koja će na predstojećim izborima nastupiti kao jedinstvena fronta domoljubnih stranaka za spas naše zajedničke i jedine nam domovine Hrvatske.
Ovaj puta, kao i 1991. naša majka Hrvatska zove sve svoje sinove i kćeri da ostave međusobne razmirice, da se kao braća slože, da spase svoju Hrvatsku od najveće pogibelji koja joj neposredno i nepovratno prijeti. Danas se bije odlučujuća i posljednja bitka za Hrvatsku, ovo je zadnja šansa i ako je propustimo, više takvih šansi nikada ne ćemo imati, jer Hrvatske dogledno za sva vremena – više neće biti!
Nad Hrvatsku su se nadvili mračni EU oblaci, nadvio se kolonijalni program moćnika poput uragana - "...čija pijavica će vas EU oblaciNad Hrvatsku su se nadvili mračni EU oblaci, nadvio se kolonijalni program moćnika poput uragana - "...čija pijavica će vas sve progutati u jednom zalogaju", kako se nedavno slikovito izrazio jedan engleski političar u kontekstu razmatranja ulaska Hrvatske u EUsve progutati u jednom zalogaju", kako se nedavno slikovito izrazio jedan engleski političar u kontekstu razmatranja ulaska Hrvatske u EU.
Sve političke stranke domoljubne opcije moraju se momentalno i bezuvjetno ujediniti, sve udruge koje su proizišle iz Domovinskog rata trebaju stati na stranu suverenista u obrani opstojnosti suvereniteta naroda i države, ali ne samo i udruge već i široki slojevi naroda. Možda kao nikada u povijesti hrvatskom narodu nije više trebalo jedinstvo kao u ovoj situaciji u kojoj se domovina nalazi pred sudbonosnom odlukom o ulasku u EU. Taj ulazak u EU je zamka, kao i ona podmetnuta mu 1918.g. na podlozi južnoslavenstva, a koju odluku su i tada donijele političke elite, a ne narod, u koju je hrvatski narod upao govoreći mu da ide u svijetlu budućnost južnoslavenstva, i koja je za hrvatski narod završila više nego tragično, zapravo katastrofalno.
Suverenisti i eurofili
A danas je hrvatski nacionalni korpus podijeljen na suvereniste i eurofile – to su dvije političke kategorije gdje jedna drugu isključuje. Za njihov suživot u budućnosti nema mjesta. Pred nas se postavlja hamletovsko pitanje – biti ili ne biti? Suverenisti se bore da nas bude, a eurofili da se utopimo u masu od pet stotina milijuna ljudi, što znači da nas više ne bude. Na narodu je da izabere....? Slobodu u svojoj vlastitoj kući ili strane gospodare...sa svim onim tragičnim što kolonijalizam i globalizam donosi malim narodima.
Premda su nedvojbeno svi argumenti na strani suverenista, još uvijek je prevelik dio naroda koji vjeruje političkim elitama, koji vjeruje njihovim medijima i njihovom iluzionizmu. Je li već prekasno za prosvijetljenje tog dijela naroda koji prihvaća srljanje u zagrljaj kolonijalnog programa ropstva koji mu se prikazuje kao raj na zemlji. A zar ne vidimo Grčku, a zar ne vidimo IrskuPomoć eurozoniAko tako moćne i velike države propadaju, što će tek biti s našom malom Hrvatskom. Na koji ćemo se način zaštiti od ogromne ljudske mase od pet stotina milijuna žitelja u EU, i svega onoga što ona sa sobom donosi. Od obećanih europskih fondova, kako sve izvjesnije izgleda - najvjerojatnije neće biti ništa, ubrzano će se i od Hrvatske tražiti financijska pomoć za spašavanje eurozone koju su nam pokazivali kao uzor uspjele članice u EU, zar ne vidimo Italiju, Portugal i sl.
Ako tako moćne i velike države propadaju, što će tek biti s našom malom Hrvatskom. Na koji ćemo se način zaštiti od ogromne ljudske mase od pet stotina milijuna žitelja u EU, i svega onoga što ona sa sobom donosi. Od obećanih europskih fondova, kako sve izvjesnije izgleda - najvjerojatnije neće biti ništa, ubrzano će se i od Hrvatske tražiti financijska pomoć za spašavanje eurozone u Grčkoj, Italiji i drugdje. Hrvatska će morati dizati međunarodne kredite i zaduživati se s milijardama dolara da bi ispunila svoju obvezu za sanaciju eurozone i sl. ugrožene već u nekoliko država, a ne samo u Grčkoj. To nam najbolje svjedoči slučaj Slovačke, na koju se vrši toliki pritisak.
Naši eurofili u svome sljepilu još uvijek vjeruju i takvoj raspadajućoj EU u koju nas guraju čak i u vrijeme njene najveće krize. Logično razmišljanje nam nalaže da ne prihvatimo nikakvu EU, a ponajmanje ovu destabiliziranu iznutra koja može uskoro povući za sobom u provaliju i gospodarstva više svojih članica, prijeti im uništenjem njihovog bankarstva i slično, iz čega može nastati kaos velikih razmjera koji Hrvatsku nikako ne bi mimoišao i kad ne bi ušla u EU, a kamoli kad postane njihova „punopravna" članica. Kad bi naši političari bili pragmatični i domoljubni, tražili bi da se potpis Pristupnog ugovora odgodi bar za godinu dana u kojoj bi se vidjelo hoće li EU prevladati svoju krizu ili ne. Ali ne oni vide svjetlo tamo gdje ga narod ne vidi. U sudbonosnim odlukama narod rijetko griješi.
Mislim ipak da su eurofili „u pravu!" Zar nam nije bilo „bolje"pod Venecijom, pod Turcima, u Austro-Ugarskoj, a posebno u dvije Jugoslavije?! Zašto nam ne bi bilo bolje i u EU i pod vlašću Bruxellesa, nego da u svemu sami odlučujemo o svojoj sudbini!? Ionako nismo sami sposobni vladati Hrvatskom, pa svaki čas i za najmanju sitnicu trčimo pitati Bruxelles i EU birokraciju. Bože moj, što će biti s nama kod ovakve pameti!
Što nam je sve do sada njihov eurofilski Bruxelles napravio?
Izgubili smo ZERP, i ne samo to, već će uskoro snažne strane ribarske flote izlovljavati ribu iz našeg Jadrana ispred samih naših luka, u cijelom našem teritorijalnom moru, jer smo im unaprijed dali na to suglasnost. Potpuno je svejedno da li će to činiti odmah ili za sedam godina.Tko – mi? Pa naravno narod nitko ne pita, to su dale političke elite, koje su spremne žrtvovati cijeloga vola za jedan njihov majušni šniclek kojeg će od tog žrtvovanja dobiti, spremni su žrtvovati cijelu Hrvatsku i sve njene buduće naraštaje za svoj sitni šniclek kojeg će jednokratno od EU dobiti! A taj šniclek je vrlo sitan kad ga se uspoređuje s onim što se sve žrtvuje, ali osobna korist od njega nije baš mala.
Vi, mladi ljudi, zar ćete dopustiti da – Hrvatska šaptom pade!? Zar ćete dopustiti da nestane vaša budućnost?
Zar ćemo dopustiti da strane ribarske flote unište naše riblje podmorske fondove, zar ćemo dopustiti masovna naseljavanja stranaca na naše obale, na naše otoke na naše bisere Jadrana?
Oteto
Oteli su nam sve naše banke i pretvorili ih u svoje da bi tako izvlačili veliki kapital iz Hrvatske. Bezcarinski nam uvoze svoju robu i uništavaju i zadnje ostatke hrvatskih proizvoda na svim područjima, kako onih poljoprivrednih, jednako tako i onih industrijskih ili obrtnih, pa i uslužnih.
Oteli su nam Industriju nafte, i ne samo da su postojeću uzeli u svoje ruke, već su uzeli i onu buduću za koju neki kažu da se pod Jadranom nalaze goleme deponije prirodnih nalazišta nafte i plina. Ne, nisu nam to oteli, samo zato jer im to nije bilo ni potrebno otimati. Jer sami hrvatski Jude su im to dali radi jednog šnicleka, ili trideset srebrenjaka koji su za to dobili.
Najprofitabilnije naše firme poput Plive, Telekoma i da ih sve druge i ne nabrajam na isti način su rashrvaćene. Dok druge zemlje poput Italije i Austrije ne samo da čuvaju svoje bankarstvo, već su pokupovali i naše banke, ali i one u nekim drugim državama "divljeg" Balkana.
A sad će nam euromoćnici uzeti i slobodu. Po onoj zagorskoj, kad nam sve uzmu budu nas tukli!
Mi u „Saboru" u najvećoj hrvatskoij javnoj brbljaonici, osim djelomično pravaša, nemamo niti jednu parlamentarnu stranku koja sagledava što će se narodu i državi u bliskoj budućnosti dogoditi, a u onoj daljnjoj da i ne govorim, Njih to ne interesira, oni slijepo srljaju u svoju EU, gdje gotovo veći dio naroda vidi najveću opasnost za svoj opstanak, a oni tamo vide samo neko svjetlo.
Bijedni spotovi
Kako bijedno djeluju reklamni spotovi na TV za ulazak Hrvatske u EU na koje su utrošeni brojni milijuni na teret poreznih obveznika. U njih ne bi povjerovala ni neka koza koja mekeće i pase negdje po tratinama Mosora ili Promine, a kamoli toliki intelektualci, pa i hrvatski narod kojeg su grizle političke zmije i guje i gušteri, i koji nikome ne smije vjerovati, a ponajmanje takvim poltičarima.
Naprosto ne mogu pojmiti da oko dvjesta tisuća članova HDZ, nekad nacionalne i državotvorne, borbene stranke - da mirno i šutljivo gledaju na politiku koja Hrvatsku sunovraćuje u brojne probleme koji će nastati gubitkom suvereniteta, na politiku koja nam obećava naš dogledni nestanak, naš gubitak gospodarske, kulturne, jezične i povijesne i svake druge baštine, gubitak svog nacionalnog identiteta, gubitak budućnosti naše djece.
Ulaskom u EU mi gubimo slobodu odlučivanja, planove o nama i našu sudbinu krojit će drugi, stranci, oni koji će gledati samo svoje interese i interese kapitala, a ne interese naroda. Hrvatski narode ne spavaj, probudi se, pet minuta je do dvanaest. U pitanju je sloboda naroda kao cjeline, ali i sloboda svakog njenog građanina. A naši su djedovi pjevali: Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti. A danas naši EU-političari tvrdoglavo guslaju samo u EU-gusle.
EU Rubikon samo što nije prijeđen odakle nam više neće biti povratka! Tad ćemo se svi otrijezniti od iluzija, ali svima će biti nepovratno kasno. Za kajanje neće biti vremena.
Mile Prpa