Jasenovačka „istina“ - Jasenovac research instituta u New Yorku
(Prenosimo članak koji donosi list Siverić br. 2 (15) 2008. Božićni broj)

Jasenovac research institute (Institut za istraživanje Jasenovca,skraćeno: JRI) u New Yorku, Brooklyn, NY 11210, USA (PO BOX 10-0674) pretendira da bude međunarodni institut, kojeg financijski i moralno podržava i dio američkog službenog estabilišmenta. U njegovom zaglavlju piše da je - JRI neprofitabilna organizacija za ljudska prava, i da je osnovan da se utvrdi istina o Holokaustu u Jugoslaviji, i da je usmjeren na traženje pravde za sve jasenovačke žrtve. JRI podupire istraživanja i aktivnosti da se svijetu objelodani zlodjelo genocida koji se dogodio u Jasenovcu za vrijeme rata - protiv Srba, Židova i Roma, i podržava svaku suradnju grupa i pojedinaca koji traže pravdu za ove žrtve.

Zašto je nama u Siveriću ovaj daleki američki (čitaj srpski) institut postao interesantan?! Naprosto po tome jer je u svoj suludi žrvanj laži ubacio, i na Listu „pogubljenih“ u Jasenovcu stavio, ni manje ni više nego – četrdesetak naših Siverćana (i to s punim imenom i prezimenom, imenom oca, te mjestom i godinom rođenja) - koji su nastradali u Drugom svjetskom ratu, uglavnom kao civilne žrtve, i stotinama kilometara daleko od Jasenovca. Bezočno je na jasenovačku listu stavio naše, siverićke žrtve iz Drugog svjetskog rata koje nemaju niti su ikada imali, ni živi ni mrtvi, ama baš ikakve veze sa Jasenovcem, niti su tamo ikada bili, a vjerojatno mnogi od njih nisu nikada ni čuli za Jasenovac, jer među žrtvama ima i djece.

O čemu se radi?! Nedavno je ovaj institut na svom Internet portalu objavio listu s popisom jasenovačkih žrtava, (Victim List) - (zasad?) nešto preko sedamdeset tisuća „pogubljenih“ u Jasenovcu. Među te jasenovačke žrtve, dakle među one pogubljene u Jasenovcu uvršteno je i četrdesetak naših Siverćana. Tako se na listi nalazi jedan od Prpa koji je poginuo u partizanskim jedinicama kod Rijeke. Na listi se nalazi jedanaest Bukarica, deset Mrđena, sedam Odaka koji su većinom poginuli 19. ožujka 1944.g u Kninu na željezničkoj postaji u skloništu od anglo-američkih bombardera. Na Listi se nalaze i četiri Lončara, tri Ivaza i šestorica Mileta, od kojih niti jedan nije poginuo u Jasenovcu.

Valja posebno napomenuti da se na listi nalaze i trojica naših Siverćana, koji su još uvijek, Bogu hvala, živi i zdravi. Gotovo za sve siverićke žrtve, opisno je navedeno u našem listu Siverić br.1 - gdje su poginuli, od čije ruke, i na koji način. I to nikada nikome nije bilo sporno. Neki su poginuli u partizanskim jedinicama, neki i od četničke ruke na svome pragu, a nigdje ni za koga od njih nema ni najmanjeg traga da bi bio pogubljen u Jasenovcu, barem koliko je to meni poznato. Da je bilo koji poginuo u Jasenovcu to bi zasigurno nama bilo dobro poznato i u našem listu bilo bi izričito naznačeno. Ova Lista žrtava u Jasenovcu (Victim List), koju je plasirao spomenuti njujorški (čitaj beogradski) institut, nije i ne može biti službena lista nastradalih u Jasenovcu. To je samo plod jedne bolesne antihrvatske propagande, na koju nažalost mnogi lakovjerni zapadnjaci nasjedaju. Ali ipak mislim da toj laži pomalo dolazi kraj.

Službena lista žrtava još uvijek se utvrđuje u Upravi Spomen parka Jasenovac, u Jasenovcu u suradnji s nadležnim institucijama i službama u državama s područja bivše Jugoslavije, a možda i u suradnji s tim „njuorškim“ institutom. Ta Lista žrtava, navodno, još nije konačna. Međutim, ovdje valja napomenuti da se službena Lista i Lista ovog „njuorškog“ instituta po ukupnom broju žrtava gotovo ne razlikuju, pa postoji mogućnost da su i u službenu Listu žrtava Spomen parka Jasenovac ušli ti krivi i potpuno lažni podatci i o našim Siverćanima. To bi, svakako, dok se još može, trebalo provjeriti, i ako utvrdimo da je tako - trebamo čim prije tražiti ispravak. U svakom slučaju mi moramo zaštititi dignitet naših siverićkih žrtava iz doba Drugog svjetskog rata i poraća. O ovoj spoznaji trebali bismo obavijestiti Upravu spomen parka Jasenovac, u Jasenovcu, a i naša diplomacija trebala bi nešto poduzeti.

Možda bi trebalo zamoliti nekog našeg povjesničara da tu cijelu stvar još detaljnije ispita, jer postoji mogućnost da se na toj listi nalazi još naših sumještana. Ja sam ih uspio pronaći četrdeset dvoje. Jer ako se takvi podatci u službenoj Listi utvrde kao konačni, tada se to više nikada neće moći ispraviti. Što nikako ne bismo smjeli dopustiti, jer bi za naše buduće naraštaje ispalo da smo i sami, temeljem takvih podataka, ubijali svoj vlastiti narod.

I na kraju, što na to sve reći?! Mi smo istinoljubivi ljudi i nas zanima samo istina, pa ma kakva bila. Ako se iz našeg malog Siverića „preseljava“ 42 žrtve među jasenovačke žrtve, da bi se nesmiljeno povećao broj stradalih u Jasenovcu, a što onda s drugim i većim mjestima, jer zacijelo naš slučaj u toj igri brojeva, u tom bezobrazluku i laži - nije usamljen. Očito, kad više nitko normalan u svijetu nije mogao povjerovati u brojku od 700.000 stradalih, pa su zatražena imena žrtava, otpočeo je postupak „krađe žrtava“ i ko zna dokle se u toj krađi doguralo. Zar te žrtve treba još jednom ubijati, ponovno ih ubijati u Jasenovcu, i ponovno otvarati rane njihovim bliskima?! Kao istinoljubivi ljudi ne želimo da se tamo utvrdi niti jedna žrtva više ili manje od onoga kako je stvarno bilo. Ali i ne želimo da se preko časnih imena naših žrtava, naših nastradalih Siverćana, to tragično mjesto, taj pogon smrti (pa ma koliki bio) - da se pretvara još i u veliku tvornicu laži. To nikome ne služi na čast, a najmanje autorima ove monstrum liste. Ovo je još jedan bjelodani primjer, među nebrojeno drugih, koji potvrđuje da se ne smije ništa vjerovati toj i takvoj jugokomunističkoj i srpskoj historiografiji, ni fragmentalno ni u globalu, jer je spremna na sve.

Napomena: (Lista se može pogledati na Internetu, na tražilicu Google. Treba samo upisati riječi: Jasenovac Victim list – Siverić)

Mile Prpa

{mxc}