Jugoslavenstvujući refleks

Ne možeš ih se riješiti. Uporni su. Kao da računaju na to da pametniji popušta. Svuda su, mnogobrojni, a jedno. Legija im je ime. Evo čitam u 24 sata (tako se zovu premda pišu kao da su 24 časa) naslov: Cijela regija govori o tome što je Dua Lipa poviknula na koncertu u pulskoj Areni: 'Rođena u Jugoslaviji'. U tom je naslovu cijeli repertoar zlosretne Legije: ciljani prostor – cijela regija; vrhunaravna vrijednost – Jugoslavija i prijesna laž kao vezivno tkivo. Samo da pojasnim kontekst: radi se o koncertu britanske zvijezde albanskog podrijetla Due Lipa u Puli. Iz naslova ispada da je sama Dua Lipa uzviknula da je ''rođena u Jugoslaviji''. To, naravno, nije istina kao što se vidi i iz članka. Pjevačica je uzviknula: ''Ajmo, ljudi!'' Netko je u komentaru ispod snimke na TikToku napisao: ''Vidi se da je rođena u Jugoslaviji.'' Što, naravno, nije točno jer je Dua Lipa rođena 1995., a Jugoslavija se raspala osamostaljivanjem republika početkom devedesetih, dok su se agresorske republike Srbija i Crna Gora, nastojeći prigrabiti pravo sljedništva nad raspalom državom, proglasile fantomsku Saveznu Republiku Jugoslaviju, ustvari torzo planirane velike Srbije.

Taj jugoslavenstvujući refleks prisutan je i u naoko korektnim ''vijestima'' iz povijesti. Tako na jednom od ovdašnjih portala u rubrici ''kalendar'' donose napis o knezu Branimiru koji je vladao od 879. do 892. U članku se govori o tome da Branimir dobio papinski blagoslov što je u ono vrijeme značilo svojevrsno međunarodno priznanje države. Međutim, za Branimira se kaže da izvori ''uglavnom govore kako je bio dux Sclavorum, što znači knez Slavena''. To je uglavnom točno, no za hrvatsku povijest je, osim što mu je Branimirova Hrvatska bila međunarodno priznata, također iznimno važno i to da je na epigrafu nađenom u Šopotu kraj Benkovca Branimir nazvan DVX CRVATORV(M) ''jer se tu prvi put na jednom epigrafskom spomeniku javlja etnik Hrvat u obliku koji dosta vjerno reproducira njegov današnji izgovor'' (Hrvatski biografski leksikon). Dodao bih da isto tako važno da se specificira kao knez Hrvata, a ne nekih tamo Slavena iako su te dvije riječi u srednjovjekovlju čisto bile istoznačnice. Ali, dobro, kako danas u Hrvatskoj stoje stvari, dobro je da nisu napisali ''dux Jugosclavorum''.

Još malo o Bartulici i crvenom Ferrariju. Legija Bartulici Ferrari ne oprašta, čak se domobranski bogobojazni puk – to su, znate, oni koji se ovih dana oblače u kvadratiće, a sutra će se prostodušno smijati Šprajčevim i Tomićevim forama na račun Dalića i nogometne vrste ako slučajno ne prođemo dobro na Euru – zgraža: ''A Bartulica!? A Ferrari!? To je nedopustivo!'' Zamislimo da se nekako Milorad Pupovac provukao u Europarlament, što nije bilo sasvim nemoguće jer je njegova dvoznamenkasta koalicija prešla izborni prag od 5%! Zanimljivo je nagađati kako bi on došao u izborni stožer. Znajući koliko drži do simbolike, za pretpostaviti je da bi došao na crvenom Fergusonu. Sjetimo se, uostalom, spota u kojem je SDSS angažirao pokojnog Ćiru Blaževića. A jednoga dana možda Slijepčević, kad se okuraži, snimi dugometražni film Kuda idu crveni traktori. Bilo kako bilo, ako već moram birati – skloniji sam crvenom Ferrariju nego crvenom traktoru. Premda osobno preferiram neupadljiviju Škodu ili Citroen.

Kad već spomenusmo Slijepčevića, red je da i o njemu kažem koju. Nisam gledao njegov nagrađeni film, predugačak je za moj ukus. Međutim, za oko mi zape njegova izjava u Novostima, kojima zločesta ultradesnica hoće uskratiti zaslužene državne milijune, o nekakvom ''našem filmu''. Zbori Slijepčević: ''Nakon Zlatne palme sudbina našeg filma ne može biti ljepša.'' Iskreno, to me pomalo plaši jer ovo ''naš film'' vuče na ono zloslutno ''naš jezik''. Što se, uostalom, iz daljeg teksta i vidi jer sam Nebojša kaže da je film i francuski, i slovenski i bugarski, dok je, kako pročitah, tema zločin Srba nad Bošnjacima, u kojem junaštvo jednog oficira jugoslavenske vojske valjda ekskulpira istu od zločina koje je počinila diljem bivše države. Sve skupa podsjeća na pokvareni vergl koji do besvijesti ponavlja dosadnu pjesmu o savršenoj zemlji koje više nema. Iza te Legije korača osvete žedan ''srpski svet'', svi ti šešelji, vučići, vučevići, vučićevići, vulini…

Na televizijama, portalima, novinama, podcastima, od Ace Stankovića do Marka Juriča, svuda rastrčani Selak-Raspudići. Ispipava se teren za kandidaturu Marije Selak-Raspudić za predsjednicu. Političke su ambicije u demokratskom društvu legitimne pa to važi i za ambicije Selak-Raspudićevih, međutim iznenađujuća je ovako snažna medijska potpora, osobita potpora jugoslavenstvujućih medija. Što to vuče N1, Jutarnji, Nacional, Nu2 i slične da tako snažno podupiru kandidatkinju s desnice? Ne tvrdim da znam, ali nekako mi sve to miriše na pripremu terena da se eliminira Milanoviću opasan protivnik s desna. Uloga Selak-Raspudić tu bi bila da razbije eventualni konsenzus oko jakog kandidata desnog dijela političkog spektra.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik