Jedino Hrvatska honorira nezahvalnost

U Večernjem listu intervju s Markovinom, glumcem. Povjesničar jugoslavenskih obzora je onaj drugi Markovina. I tako Markovina, glumac, kaže: ''Mostar je prije rata bio moj raj, ali uništio ga je hrvatski nacionalizam.'' Zanimljiva logika, hrvatski mu nacionalizam uništio raj, a on svejedno klisnuo u Hrvatsku. Ne u Sarajevo, ne u Beograd gdje je rođen, nego baš u Zagreb! U kojem prije bijega iz raja nikada nije bio. Očito je Markovina priželjkivao pobjedu Srba i JNA u Mostaru, a otpor HVO-a, u kojem su ispočetka bili i mostarski Muslimani (tada još nisu bili Bošnjaci), doživio kao provalu hrvatskog nacionalizma. S obzirom na obiteljski background i miješano nacionalno podrijetlo, to je donekle i razumljivo, ali dosljedno bi bilo pridružiti se onima kojima te srce vuče, a ne bježati u mrsku Hrvatsku. Ali ne, nije on budala, hrvatska državna sisa ipak je najizdašnija. I jedino Hrvatska honorira nezahvalnost.

Opet ovdašnje srboljubne dušice razgaljuje sarajevski spisatelj u egzilu Miljenko Jergović. Ovaj put ne divani o ''mirogojskoj lešini'' i ''trodimenzionalnom Draži'', nego se dohvatio Vučića i Plenkovića! ''Vučić je u životu nešto malo pročitao, ali Plenković od srednje škole, od beletristike ništa nije pročitao.'' – tvrdi Jergović u YouTube emisiji nakladništva Fraktura. Sumnjam da Vučić i Plenković baš previše mare za čitanje lijepe književnosti, ali to i nije ono što je Jergović imao na umu kada je iznosio svoju tvrdnju, ne, njemu je samo bitno bilo da na neki način istakne srpsku superiornost, pa makar konfabulacijom o Vučićevoj intelektualnoj superiornosti u odnosu na Plenkovića. U opasci o novom romanu srpskog pisca Svetislava Basare Jergović, valjda iz ljubomore, kaže da je Basara ''starinski pisac''. Premda je i površnom čitatelju jasno da je Jergović u odnosu na Basaru anakron pisac. To nije vrijednosni sud, nego zamjedba o tehnici pripovijedanja.

Indeksov stručnjak za teološka pitanja adventistički raspop Željko Porobija raspisao se o neradnoj nedjelji hoteći dokazati da je zakon o ograničavanju rada nedjeljom donesen pod utjecajem Crkve. Zanimljivo je da Porobija, protestantski teolog podrijetlom iz Srbije, nastanjen u Njemačkoj, opsesivno kritizira isključivo Katoličku Crkvu u Hrvatskoj! Porobijini argumenti su kao i obično nevaljani, stil suhoparan, a teološko-filozofska upućenost unatoč formalnim kvalifikacijama površna. Ipak, u jednom pasusu Porobija otkriva pravi motiv rogoborenja protiv neradne nedjelje: ''Još u vrijeme dok sam kao adventistički pastor dokazivao da je subota pravi dan odmora, bio sam protiv ideje da se ikome nameće svetkovanje bilo kojeg dana. I tada sam se zalagao da svatko prema svojoj savjesti odluči koji će dan u tjednu imati slobodno i da mu se načelno takvo pravo omogući. Naravno, ako želite neradnu nedjelju, onda vas nema u ugostiteljstvu, tamo je vikend udarni radni termin. Katolici i pravoslavni neka su slobodni nedjeljom, Židovi i adventisti subotom, a muslimani petkom, svi sretni i zadovoljni.'' Dakle, tu smo, neradna nedjelja smeta jer, misli Porobija, legitimira Hrvatsku kao pretežno katoličku državu.

Međutim, taj mu je argument potpuno promašen. Neradna je nedjelja puno rigoroznije provođena za vrijeme bivše države koja baš i nije podilazila Katoličkoj Crkvi. Sjećam se da sam kao student jedne prilike išao od Save do Kvatrića samo da bih kupio kruh i neke druge potrepštine. Danas bi se nedjeljom na toj relaciji našlo barem pet-šest trgovina koje rade. Uostalom, diljem svijeta subota i nedjelja neradni su dani za većinu ljudi. Da sada ne ulazimo u komplicirani slučaj prelaska židovske neradne subote u kršćansku neradnu nedjelju, složit ćemo se da sam koncept neradne nedjelje jest religijskog podrijetla, međutim danas je to civilizacijska stečevina koja se najviše poštuje u visoko razvijenim, mahom ateiziranim europskim državama. Dakle, malo ili nimalo ima veze s utjecajem Crkve u društvu. Doduše, suvremeni HDZ, koji se u predizborno vrijeme zna kititi demokršćanstvom, računa na to će mu uvođenje ograničenja rada nedjeljom donijeti određeni broj glasova konzervativnih birača, a puno je lakše forsirati neradnu nedjelju i tako se usklađivati s Njemačkom ili Austrijom, nego inzistirati na nekom ekskluzivno hrvatskom nacionalnom interesu. To bi u Bruxellesu moglo nekomu zasmetati.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik