Je li Plenkoviću istekao rok trajanja?

Plenkovićeva tehnologija vladanja puno je uspješnija od Sanaderove, o Milanovićevoj da i ne govorimo. Hrvatskom se posljednjih tridesetak godina uspješno vladati moglo isključivo uz pomoć HDZ-a kao alata. Dva SDP-ova intermezza kao svojevrsni trenuci odmora i rekuperanja prekaljene ''zna se'' ekipe, nakon kojega bi bili spremni ponovno preuzeti vlast. Sanader je djelovao moćno i hadezeovci su ga obožavali, kada mu je naređeno da ode, istopila se sva njegova moć tako da ga je na kraju u zatvor poslala Jadranka Kosor koju je na čelo HDZ-a kao bezopasnu postavio upravo Sanader. Plenković je za razinu barem iznad Sanadera, međutim u konačnici i on ovisi o milosti istih onih koji su ga dozvali iz njegova prirodnog okoliša u Bruxellesu da preuzme HDZ i nateže se nevoljama poput Milijana Brkića Vase ili Darka Milinovića.

U posljednje vrijeme ima nekih naznaka da ni Plenkoviću više ne ide glatko kao prije. Odavno je on pacificirao HDZ, namirio Pupovca kao šefa manjinaca i oštrih feralovaca, naučio hopkati ne samo Zekanovića nego i zlu-ne-trebalo spavače, posložio mehanizam vlasti kao Lebarović zagrebačke plave ure, ali utaman mu sve to kad istinska moć leži negdje drugdje, izvan njegova dohvata. E, tu negdje drugdje kao da su ga odlučili malo prodrmati, a to drmanje uvijek počne preko medija. Prvo je Financial Times objavio za ovdašnju vlast vrlo nepovoljan članak o tomu kako je Hrvatska vlada izvršila pritisak na njemačkog osiguravatelja Allianz zato što se hrvatski mirovinski fond u njihovom vlasništvu povukao iz pola milijarde eura vrijedne transakcije preuzimanja 42,5% udjela ruske Sberbanke u Fortenova grupi. Pritisak je navodno izveden u obliku slanja Hanfe u nadzor AZ fonda. Ostavimo li po strani floskule o slobodi tržišta itd., složit ćemo se da je Vlada – čak i ako je navedeno istina - samo posegnula za jednim od mehanizama koji su joj na raspolaganju da koliko-toliko utječe na razvoj jedne od strateških grana gospodarstva u zemlji jer to proizvodnja hrane i trgovina hranom nedvojbeno jest.

Kada nešto slično rade velike sile naši analitičari samo slegnu ramenima i ustvrde kako je normalno da veliki štite svoje interese. Stoga nije zamjeriti Vladi što je petljati pokušala nego što je u petljanju bila neefikasna. Tako, naravno, ne misli naša oporba, oni su uvijek na strani apstraktne pravde i konkretne hrvatske štete. Tako Nino Raspudić, neučlanjeni mostovac, na N1 napada Plenkovića nebuloznom optužbom da, kupujući udjele Fortenove od Sperbanke, krši sankcije Rusiji. Previše je kršni Mostarlija bistar da ne bi znao kako su to priče za malu djecu i da Fortenovu ne daju Hrvatskoj veći igrači kojima ne odgovara da jedno takvo strateško poduzeće bude u hrvatskim rukama, no važnije je hvatanje boljeg starta za izbore koji se održavaju naredne godine. Bilo kako bilo, za glavnu tezu moje kolumne sporedno je što će biti s Fortenovom, važno je pitanje zašto su Plenkovića, koji u Europi dosta dobro kotira, odlučili načeti baš sada? Planiraju li mu možda Sanaderovu sudbinu?

Drugi znakovit događaj jest članak u Jutarnjem listu pod naslovom ''Strašna istina o posvajanju djece iz Afrike''. U članku se razobličava skandalozna praksa hrvatskih sudova oko posvajanja djece iz Konga i u tom kontekstu posebno onog u Zlataru. Pri tomu se ponavljaju gotovo sve one sumnje koje su iznosili pojedini konzervativni mediji i zbog toga bili prozivani za ''govor mržnje''. Novina je članka u Jutarnjem što je opskrbljen i dokazima, to jest sudskim odlukama kojima se u Hrvatskoj potvrđuju posvojenja iz Konga, kao i navodnim odlukama kongoanskih vlasti o posvajanjima. Znakovito je da je Jutarnji list dobio te podatke, to je znak da se umiješao netko dovoljno moćan da utječe na to. Zanimljivo je da je supotpisnica članka Slavica Lukić, životna partnerica Milorada Pupovca, što na neki način sugerira kako i Pupovac sapuna dasku vlasti u kojoj i te kako sudjeluje. Jer ne trebamo se zavaravati, eventualni skandal oko kongoanske djece ići će na račun aktualne vlasti koja se pretrgla oko spašavanja hrvatskih državljana u Zambiji kao da su joj rod rođeni. Ljevica je izvukla drugove iz zambijskog ropstva te sada hadezeovsku vlast, koja je za njih odradila taj posao, može prepustiti medijskim batinama, a niz vodu bi mogli biti pušteni i neki zaposlenici suda u Zlataru.

Uzme li se u obzir da još davno izbačena u javni optjecaj ideja o ideološkom moratoriju, ovo sve češće ''razvaljivanje'' Plenkovića može značiti da mu istječe rok trajanja. Most, čini se, namjerava privući Hrvatske suvereniste i možda još ponekoga te to proglasiti desnom koalicijom, a onda nakon izbora sa SDP-om, Možemo i Centrom, ako pređe prag, oformiti privremenu vlast koja će, kažu oni, donijeti zakone potrebne za ozdravljenje društva te tada raspisati nove izbore.

Naravno, kada se vlast jednom prigrabi, lijepa se obećanja lako zaborave. Most bi tako još jednom odigrao ulogu trojanskog konja u konzervativnom taboru. Izvan te računice ostaje jedino Domovinski pokret kojega Most doživljava kao ljutu konkurenciju. Domovinskom pokretu obično se predbacuje da mu je stvarni vođa tajkun Mario Radić, a povezuje ih se i s Pavlom Vujnovcem. Može se to gledati i drukčije: političku igru uvijek netko plaća, manje je zazirati od onih koji u politiku ulaze sa svojim novcem nego od onih koje financira netko iz sjene. Međutim, s DP-om je problem nešto drugo – činjenica da im je repertoar političkih ideja uglavnom neoriginalan i anakron, no to je već jedna druga priča, možda za neku drugu kolumnu.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik