Kad država prokišnjava

Početkom epskih devedesetih don Anto Baković je jednom prilikom ustvrdio da je ''narod bez države kao govno na kiši.'' Možda malo neumjesna metafora za jednog svećenika, ali vrlo slikovita i dobro pogođena. Ako je narod predugo bez zaštite državnog okvira, on se s vremenom rastepe baš kao i spomenuta stvar na kiši. Hrvatstvo se, uostalom, održalo zato što je sve do nesretnog ulaska u južnoslavensku državnu zajednicu pod srpskim Bakovićvodstvom sačuvan kakav-takav državnopravni okvir u formi banovine i funkciji hrvatskoga bana. Taj dugostoljetni kontinuitet bio je i temelj SR Hrvatske u SFRJ, a preko nje i teritorijalna osnova za osamostaljenje suvremene Hrvatske. Na žalost, povijesne i etničke granice u toj i takvoj Hrvatskoj nisu očuvane ni u zadovoljavajućem, a kamoli u optimalnom smislu.

No, sve je to sada povijest, kako stvari danas stoje? Koliko danas taj dugo žuđeni i konačno ostvareni državni okvir čuva Hrvate i hrvatstvo od rasapa i polaganog nestajanja? Možda je najbolje na to pitanje odgovoriti kroz kratku analizu nekih recentnih događaja i trendova. Čitam tako u današnjem Jutarnjem listu kako Robert Bajruši slavodobitno zaključuje kako su i hrvatski desničari napokon shvatili da Hrvatska nema budućnosti bez velikog prilijeva stanovništva izvana, to jest bez imigracije. Pri tomu se referira na demografa Stjepana Šterca koji već dugo upozorava na pogubne demografske trendove u Hrvatskoj i daje prijedloge kako se boriti protiv toga. Ništa od onoga što je Šterc predlagao, kao ni od onoga što su drugi demografi predlagali nije postalo sastavni dio politike ni jedne vlade dosada. A sada se Bajruši pravi blesav i kaže kako su i desničari shvatili da je propala demografska politika ''temeljena na nerealnim očekivanjima.'' Ne, nije propala jer je nije ni bilo.

Bajruši dalje citira Šterca: ''Mi jesmo među najstarijim nacijama u svijetu, i stručnjaci UN-a rekli su da se Hrvatska Štercnalazi u demografski najugroženijem području na svijetu. Ali, rješenje bi mogla biti selektivna imigracijska politika, odnosno da se odluči doseliti, primjerice, 10.000 obitelji s djecom jer već ta djeca odmah ulaze u strukturu stanovništva.'' Hvatajući se za to, iako Šterc ne misli da bi takvo selektivno useljavanje samo po sebi riješilo hrvatske demografske probleme, Bajruši i njemu ideološki bliski medijski promotori globalizma podržavaju imigracije kao nešto pozitivno ne samo s humanitarnog stanovišta nego i kao nasušnu potrebu ostarjelih društava kao što je hrvatsko.

Naravno, stvari stoje sasvim drugačije, nekontroliran priljev stanovništva samo bi ubrzao krah hrvatskog društva. S druge strane prvi bi se Bajruši žestoko protivio uistinu selektivnom useljavanju stanovništva u Hrvatsku, to jest takvom useljavanju u kojemu bi država pomno analizirala kulturološki, religijski, stručni itd. profil pretendenata na useljenje te preferirala one koji odgovaraju hrvatskim državnim i nacionalnim interesima.

Pater Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu, pak tvrdi sljedeće: ''Tradicionalno kršćanska Europa bi dolazak migranata islamske vjeroispovijesti trebala prihvatiti kao izazov koji je dobrodošao. Ako se bojimo Islama, onda ne cijenimo ni vlastitu vjeru niti vlastite vrijednosti.'' Ja bih pateru Perici vjerovao kada bi on pokušao evangelizirati imigrante koje dočekuje raširenih ruku jer po nauku Katoličke crkva svećenikov je poziv propovijedati dolazak Kraljevstva Nebeskog i spasenje po Kristu. Ja patera Pericu i slične nikada nisam čuo da RGgovore o Kraljevstvu Nebeskom i o spasenju. Oni govore o ekologiji, o jednakosti svih vjera, zajedničkoj molitvi sa svima, od budista do animista… Sve to možda nekom uhu lijepo i napredno zvuči, ali nema baš puno veze s katoličkom vjerom.

U Slobodnoj Dalmaciji nedavno je objavljen članak u kojemu se problematizira činjenica da je u jednom dalmatinskom centru za socijalnu skrb zaposlena psihologinja koja je studentskim danima dvaput privođena zbog prostitucije. Sama ta činjenica ne bi bila toliko sporna da dotična ne radi s djecom, što onda postaje neprihvatljivo i osobi izrazito lijevih i progresivističkih stavova kao što je profesorica Mirjana Krizmanić. Međutim, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić skače u obranu neimenovane psihologinje, dok se pravobraniteljica za prava djece Helence Pirnat Dragičević pravi nevješta i ne želi ulaziti u ''konkretni slučaj'', ali kaže da ona niz godina ''upozorava na manjkavosti u zakonskoj regulaciji zabrane rada s djecom.'' Uz svoju kolegicu stali su otvorenim pismom kolege psiholozi i brojni novinari. Da će biti obranjena, nema sumnje. Da se slučajno umjesto prostitucijom bavila molitvenim aktivizmom ispred klinika za pobačaje, ne bi joj bilo spasa. Za zaštitu djece, čini se, ne briga se nitko previše. Zanimljivo je da je Indexov novinar Gordan Duhaček, oslanjajući se na čudnovatu dijalektiku, došao do zaključka da je za sve kriva Katolička crkva, to jest katolički moral.

I bez ulaženja u politička pitanja oko kojih se vode najžešće polemike u Hrvatsko, iz ovih uzgrednih primjera postaje razvidno koliko je hrvatsko društvo nagriženo i, zapravo, nezaštićeno. Država nam, reklo bi se, prokišnjava. Demografsko pitanje uopće nije na tapetu, ljudi poput Šterca doimlju se poput glasa vapijućeg u pustinji, dok trendove kroje novinari poput Bajrušija. Ove je godine upisano manje prvašića nego ikada dosada, ali to nikoga pretjerano ne brine. Čini se, čak ni stranke s desne strane političkog spektra. Kakvu-takvu demografsku politiku, premda će mnogi reći iz demagoških razloga, vodio je pokojni Milan Bandić. Aktualni gradonačelnik ukida i to.

Kulturne, vrijednosne, moralne i druge zasade na kojima je utemeljeno naše društvo godinama su već izložene silovitoj destrukciji, a ni institucije ni utjecajni pojedinci u našoj zemlji ne pokazuju želju da ih brane. Čini se da u tom smislu posustaje i Katolička crkva i da je u njenim redovima također sve više onih koji se obrušavaju na iste mete kao i Bajruši. Samo blažim tonom i uvijenijim jezikom.

Država nam, barem se nadam, još nije odumrla. Ali da prokišnjava, prokišnjava.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Čet, 16-09-2021, 23:38:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.