„Rusko kopito na Trgu sv. Petra“

Ovih me dana neki poznanici pitaju tko je Ferdinand Sinković jer sam ga spomenuo u svezi sa sadašnjim stanjem u Ukrajini. Evo odgovora: Ferdinand Sinković / Szinkovich (1911-1993 rođen je 4. srpnja 1911. godine u gradišćansko-hrvatskom selu Koljnofu / Kópháza s mađarske strane trianonske granice. Bio je dugogodišnji župnik u selu Pinkovcu, u austrijskom Gradišću. Umirovljen je 1989. godine. Umro je 4. siječnja 1993. godine.

Ferdinand Sinković kao umirovljenik

Sinković je imao devetero braće. Odrastao je u Koljnofu gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Pečuhu, a potom završio učiteljsku školu u Sambotelu (mađ. Szombathely, hrv. Sambotel, slov. Sombotel, njem. Steinmanager, doslovni prijevod na hrvatski: Subototište). Teologiju je apsolvirao u Sambotelu, gdje je je 11. lipnja 1944. bio zaređen za svećenika. Pet je godina djelovao u Mađarskoj kao svećenik, najprije kao kapelan, a od 1947. godine kao župnik u Dolnjem Seniku (Alsószölnök), nastanjenom tzv. Vendima, odnosno pripadnicima slovenske nacionalne manjine. Doživio je teror od sovjetskih vlasti koje su tada vladale Mađarskom. Stoga 1949. godine odlučuje prebjeći u Austriju gdje živi velika hrvatska nacionalna manjina poznata pod pokrajinskim imenom gradišćanski Hrvati. Bečki ga biskup prihvaća u svoju dijecezu i imenuje dušobrižnikom u bolnici „Wilhelminenspital“ i u lječilištu Steinhof u Beču. Godine 1956. preuzima ga Biskupija u Željenom, tako da je imenovan župnikom / farnikom u Bandolu. Godinu dana kasnije premješten je za župnika u lijepo hrvatsko selo Pinkovac, gdje ostao do umirovljenja 1989. godine.

Napisao je nekoliko knjiga, među kojima se ističe pjesnička zbirka „Otajni ribolov“

Sinković je napisao i nekoliko proznih djela. To su dva izdanja knjige o Marijinim prikazanjima pod naslovom „Majka Božja Fatimska“. Napisao je dramu „Žrtva bijele vile“ s kojom je pri književnom natjecanju Ignac Horvat osvojio drugo mjesto, te drame s mističnim crtama: „Još nije pala šesta glava“ i „Šesti pečat“. Napisao je i djela „O životu sv. Nikole Tavelića“ te „Očekivanje Mesije“. Sva ta djela su ostala u rukopisu.

Pod pseudonimom Franz Stondi Sinković napisao je 1960. godine na njemačkome jeziku futuristički roman „Russische Hufe in St. Peter“. U tom je romanu predviđao rusko komunističko osvajanje Europe i pad Rima i Vatikana.

1960: Stondi Franz: Russische Hufe in St. Peter (hrv: „Rusko kopito na Trgu sv. Petra u Rimu“)

Knjigu se još može kupiti u nekim bečkim antikvarijatima. U nekim svojim javnim nastupima spomenuo sam ovo djelu u kontekstu sporazuma Putina i Trumpa, te Trumpovog distanciranja od Europe, poglavito od Europske unije. Putinu je ovim sporazum otvoren put pobjedi nad Ukrajinom, a potom osvajanja europskih zemlja koje su nekada pripadale Varšavskom paktu. U konačnici može se doista zbiti ono o čemu je pisao pokojni Ferdo Sinković.

Sinković je izdavao vlastiti časopis „Iz moje torbice“

Uz pisanje se bavio i komponiranjem. Najpoznatije skladbe su mu „Ave Regina coelorum“, „Dona nobis pacem“ i „Sinfonija u h-molu“.

Na Sinkovićevu inicijativu su 1977. ljeta utemeljili tamburaško društvo u Pinkovcu.

Đuro Vidmarović