Široka Kula i Bukovac! Gdje je to?
To da se ratni zločini koje su počinili pripadnici srpskih paravojnih formacija slabo ili nikako ne procesuiraju u Hrvatskoj dobro je poznata stvar. Međutim, postoje i slučajevi kada su čak vlasti tzv. Republike Srpske Krajine bile procesuirale najteža ubojstva da bi počinioci bili oslobođeni od strane hrvatske sudbene vlasti. U nastavku navodimo jedan od takvih primjera. U nedjelju 13. listopada 1991. Srbi - pripadnici teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine iz Teslingrada (Novi Lički Osik je u ljeto 1990. preimenovan u Teslingrad) su počinili užasan pokolj nad civilima, Hrvatima iz sela Široke Kule, Vukave i Bukovca. Naime, u nedjelju 13. listopada 1991. srpske snage pod vodstvom Čede Budisavljevića (rođak Jovanke Budisavljević udane Broz) likvidirali su slijedeće civile (ukupno 41 (četrdeset i jednu) osobu).
Zločini u Širokoj Kuli i Bukovcu
U nedjelju 13. listopada 1991. Srbi - pripadnici teritorijalne odbrane Republike Srpske Krajine iz Teslingrada (Novi Lički Osik je u ljeto 1990. preimenovan u Teslingrad) su počinili užasan pokolj nad civilima, Hrvatima iz sela Široke Kule, Vukave i Bukovca. Naime, u nedjelju 13. listopada 1991. srpske snage pod vodstvom Čede Budisavljevića (rođak Jovanke Budisavljević udane Broz) likvidirali su slijedeće civile (ukupno 41 (četrdeset i jednu) osobu):
Široka Kula i Vukava
1. Kate Nikšić r. 1937.
2. Verica Nikšić r. 1978. - 13 godina
3. Mande Nikšić r. 1940.
4. Ana Nikšić r. 1904.
5. Marija Nikšić r. 1901.
6. Ana Nikšić r. 1920.
7. Petar Nikšić r. 1942.
8. Ivica Nikšić r. 1974.
9. Ante Nikšić r. 1937.
10. Joso Nikšić r. 1956.
11. Petar Nikšić r. 1948.
12. Nikola Nikšić r. 1932.
13. Ana Orešković r. 1930.
14. Anka Orešković r. 1945.
15. Nikola Orešković r. 1937.
16. Mara Orešković r. 1911.
17. Milan Orešković r. 1930.
18. Kate Orešković r. 1932.
19. Ivan Orešković r. 1896. – koliko je to godina?
20. Marija Orešković r. 1901.
21. Matija Orešković r. 1912.
22. Ante Orešković r. 1937.
23. Anka Orešković r. 1935.
24. Kate Ćaćić r. 1913.
25. Ivan Štimac r. 1930.
26. Marica Štimac r. 1933.
27. Ana Vojvodić r. 1933.
28. Mile Vojvodić r. 1938.
29. Ivan Perković r. 1920.
30. Mane Rakić
31. Luja Rakić
32. Radmila Rakić
33. Dragan Rakić
34. Milorad Rakić
Osobe na popisu od 32. do 34. rednog broja po nacionalnosti su Srbi i ubijeni su zapravo samo zato što je Luja Rakić bila Hrvatica. Radmila je uhićena i mjesec dana su je držali u zatvoru u Teslingradu, beskrajno silovali i na kraju zaklali i bacili u jamu.
Bukovac, zaseok Vučići (nekoliko kilometara sjevernije od Kule):
1. Mandica Hećimović 79 g., te njezini sinovi:
2. Ivan Hećimović, 48
3. Joso Hećimović, 46
4. Mile Hećimović, 43
Zaseok Radići, stotinjak metara dalje od Vučića zaklali su:
5. Marija Pocrnić, preko 90 godina
6. Mile Pocrnjić, 54, sin Marije
7. Ana Pocrnjić, 64, supruga Milina.
Ako pogledate popis, vidjet ćete da je Verica Nikšić imala 13 (trinaest) godina i ubijena je zajedno s majkom Mandicom. Do danas trupla nisu nađena. Nikada nitko iz HRT-a nije posjetio oca nesretne djevojčice Verice (Marka Nikšića), isto vrijedi za stotine druge djece hrvatske nacionalnosti stradale tijekom Domovinskoga rata. Niti riječi.
Moj je zaključak da su Verica Nikšić i ostala djeca kriva za svoju smrt, da su izazvali Srbe, jer ako nisu krivi - zašto nije provedena istraga?
Sudac u Gospiću (Pavle Rukavina) je 16. siječnja 2001., za vrijeme I. Račana i R. Ortinskoga, oslobodio optužbe počinitelje zločina, Čedu Budisavljevića i njegove drugove:
Poslovni broj : Kio-90/96-18
Republika Hrvatska
Rješenje
Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevća Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO_K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, a temeljem članka ZKP, dana 16. siječnja 2001. godine
r i j e š i o je
O B U S T A V LJ A S E istraga protiv:
I. okr. BUDISAVLJEVIĆA ČEDE, sina Blagoja, r. 06.01. 1966. u Gospiću, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljnina RH,
II. okr. POTKONJAKA ISE, sina Branka, r. 04.10.1944. u Ornicama-Gospić, s prebivalištem u Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
III. okr. MARIĆ DANILA, sina Nikole, r. 06.09.1939. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli, kbr. 143, Srbina, državljnina RH,
IV. okr. ODANOVIĆA BOGDANA, sina Milana, r. 01.01.1957. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 126, Srbina, državljnina RH,
V. okr. RADMANOVIĆA MILORADA, sina Nikole, r. 06.05.1957. u Karlovcu s prebivalištem Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
VI. okr. KOVAČA BRANKA, sina Luke, r. 16.04.1943. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 25, Srbina, državljnina RH,
VII. okr. KNEŽEVIĆA STEVE, sina Bože, r. 17.06.1955. u Gospiću s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 195, Srbina, državljnina RH,
VIII. okr. LOVRIĆA DANE, sina Nikole, r. 07.11.1928. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,
IX. okr. UZELAC NIKOLE, sina Dane, r. 07.01.1956. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 64, Srbina, državljnina RH,
itd. do broja
LXXXII. LOVRIĆ MILANA sina Jove, r. 1.11.1951. u Širokoj Kuli s
preb. u L. Osiku D.Rakića 42, Srbin, drž. RH,
...da bi tijekom 1991. pa nadalje na području na području Novog Ličkog Osika i Široke Kule, prema predhodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L.Osik, Š.Kulu i grad Gospić na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive civili... tim su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv Ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. pob. u čl. 142 KZ
Obrazloženje
Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 120 st. 1 OKZ RH.
Tijekom istražnog postupka, državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela te sada optužene tereti za kazneno djelo ORUŽANE POBUNE iz čl. 142 KZ.
Prema Zakonu o općem oprostu (NN- 80/96) čl. 1 Zakona, daje se OPĆI OPROST OD KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA POČINJENIH KAZNENIH DJELA U AGRESIJI, ORUŽANOJ POBUNI ILI ORUŽANIM SUKOBIMA U rh, U RAZDOBLJU OD 17. AUGUSTA DO 23. AUGUSTA 1996.. godine. Prema optužbi, okrivljenici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o oprostu.
U smislu članka 2 stavka 2 Zakona o općem oprostu ukoliko je kazneni postupak POKRENUT, u ovom slučaju je pokrenut jer je donoseno rješenje o provođenju istrage, obustavit će se po službenoj dužnosti.
Kako svi okrivljenici podliježu Zakonu o općem oprostu, protiv njih je kazneni postupak obustavljen, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Gospiću, dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac: Pavle Rukavina
I nitko nikada nije išao pitati toga Rukavinu zašto je to učinio. Nu, da vidimo, i vjerujem da će Vas zanimati, ovo: u ruke mi je dospio originalni dokument iz Štaba srpskih snaga (studeni 1991. godine, Gračac) i dajem na uvid prijepis gdje se vidi kako sami Srbi pišu o ovima zločincima.
Evo prijepisa dokumenta (preslik je dosta mutan):
Teslingrad*, 11.11.1991.
"* Grad Novi Lički Osik (ili samo Lički Osik), kojega su Srbi u ljeto 90. preimenovali u «Teslingrad», izgrađen je ranih pedesetih godina na njivama i pašnjacima hrvatskog življa pored sela Vukšić i Lički Osik (Stari). Grad je izgrađen prema sovjetskom socijalističkom modelu i planu za gradnju takvih gradova a za potrebe novoizgrađene vojne tvornice «Marko Orešković» u nedalekom selu Ćukovcu. Preko 90% radnika tvornice «Marko Orešković» i isto tako stanovnika Novog Ličkog Osika su bili Srbi doseljeni iz svih krajeva Like, djelomično i iz Bosne i Srbije. Tako je izgledala «skrb» hrvatske komunističke zagrebačke elite (Bakarić, Blažević, Pirker, Holjevac i slični) prema «narodu Like». U tvornici su Hrvati mogli dobiti samo najniže rangirani i najslabije plaćeni posao. Dugogodišnji direktor tvornice je bio Vasilije-Vajo Skendžić."
OPERATIVNI IZVJEŠTAJ (Informacija)
Predmet: Budisavljević Čedo i drugi, vršenje ubojstava, silovanja i drugih kriminalnih radnji na području Teslingrada.
Operativnim radom na terenu putem prijateljskih veza i drugim saznanjima došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo, pomoćnik komandira Odjelenja milicije iz Teslingrada, učinio više kriminalnih radnji koristivši svoj položaj i situaciju na terenu, tako da je u toku 10. meseca o.g. privodio više osoba u Odjelenje mlicije na informativni razgovor. Ne ocjenjujući osnovanost privođenja, informativni razgovor Budisavljević je prema našim saznanjima sve navedene osobe zlostavljao upotrebljavajući fizičku snagu, iznurivanje i maltretiranje. Tako je prilikom privođenja dvije osobe hrvatske nacionalnosti, Nikšić Antu i njegovu ženu, nakon završenog informativnog razgovora odveo iste u njihovu kuću na Brdo Nikšića u Širokoj Kuli gdje je ženu silovao na očigled muža, potom oboje ubio zatim ih zapalio u vlastitoj kući. Također se došlo do saznanja da je 11-12 osoba hrvatske nacionalnosti koje su bile pritvorene i namijenjne za razmjenu, međutim kako razmjena nije uspjela Budisavljević je zajedno s Bogunovićem Miloradom i Malinović Mirkom odveo u pravcu Ljubova gdje ih je poklao i potom bacio u jamu Golubnjača. Osim navedenog, došlo je do saznanja da je Budisavljević Čedo počinio najgnusniji zločin prema porodici Rakić iz Široke Kule. Naime, Budisavljević je 18.10. 1991. priveo na informativni razgovor Rakić Manu, njegovu kćerku Radu i sinove Rakić Dragana i Milana. Za napomenuti je da je ovo srpska porodica a privedena je zbog osnova sumnje da je surađivala s hrvatskim vlastima i hrvatskim oružanim formacija. U zatvoru su navedene osobe boravile 12 dana i na zahtjev vojnih organa, koji su se nalazili u tvornici "Marko Orešković", informativni razgovor s istim osobama obavljali su, osim Budisavljevića, i kojima se ne znaju prava nego samo konspirativna imena i to "Zolja", "Rambo", "Ćato" i jedan vodnik Davidović Nenad. Svi su se privremeno nalazili na zadatku u Tvornici MOL a pripadali su riječkom korpusu. Sada se ne nalaze u Teslingradu nego su premešteni na Plitvice. Prilikom ovog ispitivanja Budisavljević je prema zatvorenicima primjenjivao najbrutalnije metode primjene sile u pritvoru u Dječjem vrtiću tukući ih kablom od struje dok ja Rakić Radu više puta silovao. O ovomu silovanju očevidac je bio njezin brat Dragan. Nakon puštanja Budisavljević je navesena lica odveo do navedene jame na Ljubovu gdje ih je pobio i bacio u jamu. Ženu Rakić Mane (Luja, nap. a.), koja je bila hrvatske nacionalnosti silovao je u njihovoj kući, zatim ju je ubio i kuću zapalio. Ove bestijalne zločine je Budisavljević učinio nad nedužnim srbskim življem jer im nikada nije dokazana suradnja s ustašama.
Budisavljević je od Rakić Mane oduzeo osobno vozilo "Ford Eskort" koje su on ili njegovi ljudi prodali u Bosni. Ovakvim svojim postupcima, koji više ne graniče s ničim ljudskim, isti je ne najgrozniji način zatro porodicu Rakić kao i uništio imovinu kako bi prikrio tragove koji su nestali u jami Golubnjači.
Iz više izvora došlo je do saznanja da je Budisavljević u ovo ratno vreme opljačkao više kuća i stanova u Teslingradu, izvršio brojna djela razbojništava oduzimajući od građana motorna vozila i ostale predmete.
Radi se o osobi koja pronosi glasine da on nikom u Teslingradu ne treba da polaže račune, već da su njegovi predpostavljeni u Kninu, da radi za državnu bezbednost, za Orlovića.
Detaljne podatke o njegovim aktivnostima i nezakonitim radnjama mogu se dobiti od njegovih ortaka, odnosno pomagača i izvršioca, a to su: Bogunović Milorad i Malinović Mirko te Grujičić Bogdan.
Kako su navedeni izvori saznanja u najvećoj mjeri vrlo vjerojatni, to je potrebno čim prije lišiti slobode Budisavljevića, Grujičića, Malinovića i Bogunovića, te provesti detaljnu kriminalističku obradu nad istima. Svako kašnjenje može imati za posljedicu negativni efekt, a napose držanje ovakovih lica na slobodi i nekažnjeno može koštati života više nevinih lica.
U Gračacu, 11.11.1991.
(Podpisi i žigovi nečitki)
Dalje, Budisavljević i pomagači su uhićeni u ljetu 1992. i odvedeni u Knin. U Kninu ih je pravosuđe Republike Srpske Krajine osudilo na dugogodišnje zatvorske kazne koje su idržavali u Kninskom zatvoru do kolovoza 1995. godine.
Kako smo vidjeli, «hrvatsko pravosuđe» je rečene srpske zločince oslobodilo!
Josip Hećimović Nikšić