HDZ je izabrao Josipovića

Tri su osobine pretežito odredile karakter Ive Sanadera. Narcisoidnost, pohlepa i kukavičluk. Narcisoidnost traži potvrdu u nadmoći ljepote, ljepota nadmoći nalaže podložnost koja pak hrani autoritarnost. Ako ovakva predodžba o sebeljublju naiđe na prepreku pretvara se u poniznost, a u težim oblicima i u poltronstvo, ali čeka... Postoji i narcisoidnost koja je ponekad spremna umrijeti u prividu vlastite ljepote. Zanimljiv je jedan detalj iz Sanaderove političke karijere. U Ureda predsjednika, kazuje priča, od predstojničke sobe do predsjednikova ureda šest je zrcala. Za kratkog predstojničkog mandata, svaki je dan svako zrcalo u svako doba, predstojnik Ivo Sanader, po nekoliko minuta častio vlastitom ljepotom. Dok ljepota nije dosadila predsjedniku Franji Tuđmanu, pa su zrcala ostala pusta i vape za novom ljepotom. Šteta, jer je Stipe Mesić birao samo zbilja ružne predstojnike. Pohlepa leži na imperativu posjedovanja. Takav naboj nameće sve oblike namicanja bilo čega što služi moći posjedovanja. Jednom osjećena, ta moć naprosto ne smije stati. Jer ako staje onda i prestaje. I zato traži više i više, još više...do...E, nema više !!!??? A onda je vrijeme straha! Straha od progona, pa nastaje 'moć panike'. Panika je sestra kukavičluku. Spas se traži u 'nadi prisiljene suradnje'. Ova mini studija uzajamnosti negativnih imperativa karaktera u Sanaderovu slučaju postala je HDZ-ov politički program i osobni model vladavine kao hrvatski prilog parodiji o 'povjesnom kultu (s)ličnosti'. Tu imprerativnu narav veoma dobro uočili su stratezi predizborne kampanje Ive Josipovića, pa je ucjenjeni Ivo Sanader postao ključna točka Josipovićeva strateškog plana za pobjedu na predjedničkim izbirima.

Neočekivano a objašnjivo, početkom srpnja, Sanader podnosi ostavku na sve državničke i stranačke funkcije. Zadržava samo mjesto počasnog predsjednika HDZ-a s pravom glasa. Jadranku Kosor, drugu ključnu osobu Josipovićeve pobjede, imenuje svojim nasljednicom i u državnim i u stranačkim tijelima vlasti. Istodobno s njim iz njegove Vlade odlazi i njegov ministar prosvjete Dragan Primorac. Dva odlaska, pokazat će kasniji događaji, jedan jako bitan a drugi presudan za izbor novog hrvatskoga predsjedenika. Sanaderovim odlaskom pojačava se i predizborna kampanja. Malo tko u Hrvatskoj ta dva politička događaja dovodi u svezu. A oni su, nema sumnje, ključno povezani. Jedino u konteskstu predizborne kampanje za hrvatske predsjedničke izbore Sanaderov nagli odlazak dobiva smisao i logično objašnjenje. Pored formalnog kandidata za predsjednika – Andrije Herbranga, HDZ ima i neformalnog, ali stvarnog kandidata – Ivu Josipovića. Samo dobrom i pozornom raščlambom dolazi se do neobične činjenice: za Josipovićevu pobjedu na predsjedničkim izborima najzaslužniji je HDZ i njegovo obmanuti glasački puk.

Burnu hrvatsku političku jesen u medijima obilježavaju dva istodobna politička procesa: javna borba protiv korupcije novoimenovane predsjednice hrvatske vlade Jadranke Kosor i predizborna predsjednička kampanja. Ozbiljniji progon korupcije i kriminala u Hrvatskoj počeo je kao medijska podloga predizbornoj kampanji Ive Josipovića u borbi za predsjednički stolac. U tom kontekstu njegov predizborni slogan ,nova PravDA' dobiva puni marketinški smisao Uskok – reprezentativno tijelo hrvatskih vlasti u borbi protiv korupcije – po javnom predsjedničinu nalogu - isljeđuje samo čelništva tvrtki u vlasništvu države dok je privatni sektor i tvrtke u čijim su upravljačkim tijelima oporbeni prvaci, ostaju pošteđeni. Ova faza progona gospodarskog kriminala, samo u državnim tvrtkama i na razini istrage, istodobna s predizbornom predsjedničkom kampanjom, nesumnjivo, presudno utječe na hrvatski birački puk, jer je upravo njemu namjenjena, a biračko građanstvo ionako već zna svog kandidata. I tu se pokazuje presudna uloga Jadranke Kosor. Tek kasnija, postizborna faza, progona kriminala u Hrvatskoj, dotaknut će i neke SDP-ove doglavnike, a mediji će u nezgodan kontekst dovoditi i čelnog čovjeka SDP-a Zorana Milanovića zbog kupnje novog stana, što bi mogla biti najava novih interesantnih političkih odnosa.

Da ne bude zabune: u Hrvatskoj su korupcija i kriminal način života gospodarske i političke elite s ovu ili onu stranu vlasti, na ovoj ili onoj razini, u ovom ili onom središtu moći. Pa stoga hrvatsku javnost veseli svaki pokušaj progona etabliranog kriminala - makar formalan i manipulativan – iskorišten u predizbornoj kampanji za korist jednog i na štetu ostalih kandidata. I zato ne čudi što hrvatski ljudi ne vjeruju u istinsku borbu protiv kriminala nego su skloniji vjerovanju da u Hrvatskoj lopovi progone lopove. I to je nešto! Bože daj da se ova manipulacija iz predsjedničke kampanje pretvori u istinski progon kriminala – da osim medijskog linča Ive Sanadera – doživimo, recimo, privođenje Stipe Mesića na obavijesni razgovor- jer po kazivanju Ivana Zvonimira Čička, u prilogu Hrvatske televizije za nedavnu emisiju Nedjeljom u dva, u kojoj je gostovao baš Stipe Mesić, previše je materijala za istražitelje u njegovim predjesdničkim mandatima. To bi bila i slatka Suzanina osveta za sve ono što su joj u drugom krugu drugog predsjedničkog manadata, za drugog hrvatskog predsjednika, kao kandidatu HDZ-a, priredili Ivo Sanader i Stipe Mesić. I neka bude upamćeno - Ivo Josipović tek je drugi hrvatski predsjednik kojeg je osobno birao ucjenjeni Ivo Sanader. Prvi je svakako Mesić. Samo je Franjo Tuđman izabran mimo Sanaderove 'političke moći'.

Za potrebe predizborne predsjedničke kampanje Uskok isljeđuje poslovanje Hrvatske elektroprivrede: kapitalan ulov – fiktivno zapošljavanje Sanaderova političkog prijatelja i povratnika iz Australije Radoslava Buljubašića, a sporan je navodno i stan koji je otkupio po posebno povoljnim uvjetima. Medijski afera traje ni tjedan dana. Iskakanje nagibnih vlakova iznad Splita, u jeku turističke sezone, formalan je razlog za medijsku kampanju protiv Božidara Kalmete i HDZ-a. Logikom zadanoga scenarija i javnog naloga, Uskok uskače i u Hrvatske željeznice. Pa vlakovi iskaču u blizini Rijeke, ili im otkazuju kočnice na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, kako bi se što više pritisnulo Kalmetu. S brojem željezničkih udesa u Hrvatskoj, javna slika Jadranke Kosor sve je ljepša a politički položaj sve čvršći, pa ju je u duhu političko-estetskog bontona razložno nazvati željezničkom lady-titulom u dosluhu sa samim britanskim plemstvom. A nova patricijska titula nove nam predsjednice Vlade traži i nove žrtve: stradava HDZ-eov dio HDZ-HSS-ove Podravke. Ostavku podnosi potpredsjednik Vlade Damir Polančec, zahvaljujući ponajviše državnom a nedržavotvornom predsjedniku Stipi Mesiću. Zatvoraju Podravkine menadžere iz HDZ-ove kvote. Nedavno otkriveni tajni ugovori između MOL –a, OTP banke, Podravke i Ine izlaze iz hrvatskih okvira, nadilaze ovlasti pritvorenih menadžera, a vrlo izvjesno i moć stalno optuživanih razina hrvatsk vlade u ovom slučaju.

Srećom davno, predizborna kampanja prvog mandata, drugog hrvatskoga predsjednika, u svakoj je hrvatskoj pretvorbenoj i pretvorenoj tvrtci vidjela moguće leglo kriminala a u svakom državotvornom Hrvatu mogućeg kriminalca. Ovisno o političkim potrebama. Dahom ovog duha naloženog i Kosoričinoj vladi, otvaraju se i kriminalni dvori Hrvatske poštanske banke – jedine operativne banke u vlasništvu hrvatske države. U prosincu, kad je predizborna kampanja prvog kruga doživljavala arkadijski kreshendo, u antikorupcijskoj akciji kodnog naziva 'Bankomat' uhićena su trojica menadžera te banke i četvorica poduzetnika koji su od HPB-a dobili 170 milijuna kuna nezakonitog kredita. Mediji pišu da je prvooptuženi Josip Protega Sanaderov kadar, a samo su rijetki pripomenuli da je dobar dio kredita otišao i u Mesićevu rodnu Orahovicu.

Službenom HDZ-ovu predsjedničkom kandidatu Andriji Hebrangu kampanju otežavaju i druge afere: optužba da je 'Skladgradnja' Hrvatskim autocestama višestruko naplaćivala bojenje tunela – optužbu su mediji objavili krajenm 2009. HAC se inače optužuje da je za dodatne radove hrvatskim tvrtkama isplatio 209 milijuna kuna. U svemu su nezaobilazne i stalne dugogodišnje afere – Rončevićevi 'Kamioni' i Vukelićev 'Brodosplit. I jednu i drugu mediji pripisuju Ivi Sanaderu i HDZ-u. U epidemiji medijskih (mu) grijeha, svakako treba spomenuti i Mladena Barišića, šefa hrvatske carine, čovjeka zaduženog za stranačku blagajnu, kojeg su u HDZ-u zvali torbarom, a na Carini konjinom. Za njega je vezana i afera 'Fimi media'. Ako je vjerovati jednom od čelnih ljudi Croatia osiguranja, Damiru Mihanoviću, nazočnom na sastanku, 2007. godine u Banske dvore Sanader zove direktore dvadesetak državnih tvrtki, kojima vrlo kratko nalaže marketinšku suradnju s Mladenom Barišićem i 'Fimi mediom', marketinškom tvrtkom u vlasništvu Nevenke Jurak. Detalje naloženog posla dogovarao je Barišić pojedinačno sa svakim direktorom. Nezahvalno je u političkom tekstu zalaziti u guste magle psihologijske, jer je realna opasnost od lutanja, ali naprosto nema drugog izbora ako se želi razjasniti pomaknuta stanja svijesti kao motive političkih odluka. Kako drukčije nazvati ovaj Sanaderov 'zov direktorima' nego uobraziljom svemoći koja ima problema s najelementarnijom inteligencijom, a Sanader nije glup. Jedna od većih Sanaderovih zabluda je i vjerovanje da će postati značajna figura politike kojoj je služio. Njegovo pretpostavljeno splitsko hrvatstvo i katolički svjetonazor to naprosto nisu dopuštali, za razliku od prirodnog antihrvata Stipe Mesića. (I to nije nikakvo jamstvo!). Stoga je Sanader izbjegavao političke sukobe s Mesićem, jer ga se bojao. Barem do sada!

Druga točka Strateškog plana Josipovićeve pobjede na predsjedničkim izborima je ne dopustiti službenom kandidatu HDZ-a ulazak u drugi krug. U operativnim će smislu ova odluka donijeti mnoge interesantne političke postupke skoro svih važnih činitelja Josipovićeve pobjede. Od Sanadera, koji je tajno vodio predizbornu kampanju Andrije Hebranga, Jadranke Kosor, Nadana Vidoševića, Dragana Primorca, Milana Bandića.....

Nije zgorega podsjetiti da su Vladu istodobno napustili Ivo Sanader i Dragan Primorac. Sanader da bi na njegovo mjesto došla Jadranka Kosor, a Primorac zbog kandidature na predsjedničkim izborima, kako bi zajedno s Nadanom Vidoševićem, postao neovisni kandidat iz HDZ-a. Vidošević je u prvom krugu slovio za javnog kandidata Stipe Mesića i bio je prva pričuva u slučaju da Milan Bandić ne uđe u drugi krug. Upravo su njih dvojica postali ključne osobe za razbijanje jedinstva HDZ-ova biračkoga tijela. U trenutku službene kandidature oba su bili članovi HDZ-a, a ni jedan ni drugi nisu istupili iz stranke – čekali su da ih izbaci Jadranka Kosor. Pravi smisao tog postupka vidjet će se u slučaju Sanaderova isključenja iz HDZ-a. I još je jedan znakovit detalj vezan za Vidoševića i Primorca: njih dvojica su jedini predsjednički kandidati prvog kruga koji su se javno posvađali. Treba li uopće spomenuti čemu je poslužio taj jeftini trik? Ova prljava kampanja unutar samoga HDZ-a bila je prva crta obrane Ive Josipovića od Andrije Hebranga, druga je Milan Bandić. Jer da je kojim slučajem Hebrang ušao u drugi krug, u vrlo nezgodnu situaciju doveo bi Jadranku Kosor – morala bi izabrati kandidata za drugi krug, a tim bi izborom, po svemu sudeći, 'projekt Josipović doživio propast'. Nešto od toga naslutio je i sam Hebrang, pa je zavapio da konzervativna Hrvatska nema svoga medija. Zaboravlja licemjerni Andrija, da je baš on, naravno po Sanaderovu nalogu, 2005. godine Slobodnu Dalmaciju doslovno predao Ninoslavu Paviću. Usput je zgodno pripomenuti da je svojedobno, s mjesta glavnog urednika tih novina, Josip Jović zamalo srušio vladu Ivice Račana. Hebrangu su krivi i drugi predsjednički kandidati konzervativnih programa, ponajprije Miroslav Tuđman. Zar misli siromah Hebrang da je za pobjedu na predsjedničkim izborima dovoljno biti kandidat bilo kojeg HDZ-a? Malo je čudno za čovjeka njegova političkog iskustva da nije prepoznao vlastitu ulogu u političkim igrama Ive Sanadera pri izboru zadnja dva hrvatska predsjednika. Ako je prepoznao, nije čudno, tragično je! Urbi et orbi et Hebrang: da nije ušao Milan Bandić, u drugi krug predsjedničkih izbora ušao bi Nadan Vidošević.

Trećom točkom strateškog plana Josipovićeve kampanje željelo se ostaviti dojam njegove nepobjedivosti. Stoga su stratezi, koje komentator Glasa Koncila prepoznaje u inozemnim središtima moći, primjenili model dvostruke nadmoći – model po kojem je Josipović dvostruko bolji od ostalih kandidata. Za provedbu toga modela neophodne su apsolutno uvjerljive ankete u čiju vjedrodostojnost nitko ne smije posumnjati. Za takve rezultate trebalo je naći pouzdanu 'anketarsku kuću'. Logičan izbor bio je 'Media Puls, s obzorom na njihovo bogato iskustvo u proizvodnji željenih rezultata o stavovima javnosti. Nešto kasnije usporedit će mo postupke 'Media Pulsa' pri pravljenju izlaznih anketa nakon glasovanja na prošlim parlamentarnim i nedavnim predsjedničkim izborima, pa će biti posve razumljiv njihov izbor. Potrebita uvjerljivost podrazumjeva i onemogućavanje svih drugih anketa i spremnost medija na neupitno objavljivanje samo rezultate izabrane kuće. Začudo, upravo su to postigli Josipovićevi stratezi. Sve su važnije televizijske kuće, one privatne i one javne, i sve novine koje nešto znače u Hrvatskoj, pa i dobar broj portala, rezultate predizborne kampanje temeljili na 'Pulsovim' anketama. Ovdje prepoznajemo i četvrtu točku Josipovićeve Strategije-odanost hrvatskih medija

Postojanje 'modela dvostruke nadmoći' prvi je javno obznanio, prvi hrvatski strateg Josipovićeve pobjede Mirando Mrsić.Gostujući u Stankovićevoj emisiji 'Nedjeljom u dva', pohvalio se da je SDP jedina stranka u Hrvatskoj koja je provela unutarstranačke izbore kako bi dobila najboljeg kandidata za predsjedničke Kazao da je Ivo Josipović istim rezultatom pobjedio i na unutarstranačkim i na predsjedničkim izborima. Mislio je na postotak osvojenih glasova. Takav postotak postaje sumnjiv stoga što se javlja i u svim drugim situacijama bitnim za pobjedu na predsjedničkim izborima. Službena predizborna kampanja počinje anketama koje Josipoviću u odnosu na glavne protukandidate, Bandića i Hebranga, daju baš takvu prednost. Prednost je zadržana i tijekom cijele kampanje-i u prvom i u drugom krugu. Nije se mijenjala ni u izlaznim anketama niti u konačnoj pobjedi. Po rezultatima Pulsovih' anketa u svim fazama predizborne kampanje, Josipović je dobivao oko 35 posto podrške hrvatskoga anketiranoga biračkog tijela, a najjači protukandidat oko 15 posto. Osim u jednom trenutku!!!

Nu, vratimo se izlaznim anketama prošlih parlamentarnih i nedavnih predsjedničkih izbora. Za prve neslužbene rezultate u oba slučaja, hrvatske glasače je propitivala 'Media Puls'. Na parlamentarnim izborima izlazne ankete pratio je i GONG kojeg na predsjedničkim nije bilo. I tu nastaje nesporazum. 'Pulsove' izlazne ankete na parlamentarnim izborima prvi objavljuje RTL. Po tim anketama SDP uvjerljivo vodi ispred HDZ-a. Već se stvara pobjedničko medijsko ozračje. Međutim, nešto kasnije, teletekst Hrvatske televizije objavljuje prve neslužbene GONG-ove rezultate po kojima HDZ uvjerljivo vodi. I nastaje preoket u kojem HDZ i konačno pobjeđuje. GONG je nevladina udruga koja je po političkim interesima bliža SDP-u nego bilo kakvom HDZ-u. Nesporazum između njih i 'Pulsa' oko objave izlaznih anketa na parlamentarnim izborima samo je potvrda nepostojanja dobro osmišljene strategije inozemnih središta moći za pobjedu SDP-a na tim izborima Treba li u ovom nesporazumu izlaznih anketa tražiti uzroke GONG-ove nenazočnosti na predsjedničkim. Je li i taj detalj predviđen strateškim planom Josipovićeve kampanje u kojoj se i GONG priklonio blagodati njegove pobjede? Zašto je jedino 'Pulsu' omogućeno ispitivati hrvatske glasače kako bi jedini mogao medijima ponuditi i prve izlazne ankete? To pitanje provocira samu bit hrvatske javne demokracije. Tko je dopustio hrvatskoj političkoj demokraciji da uske interese političkih elita pretpostavi hrvatskoj javnosti? Tko jamči da će interesi tih elita biti i hrvatski interesi?

Sa stajališta Josipovićevih stratega, prvi krug je uvjerljivo dobiven. Samo je tehničko pitanje završiti drugi krug, u koji je ušao poželjeni a neplanirani Milan Bandić, i konačno pobjediti. Svi Josipovićevi prirodni saveznici iz predizborne kampanje, a i ostali, javno mu očituju potporu za drugi krug. I Vesna Pusić, i Damir Kajin, kao i umreženi - Nadan Vidošević i Dragan Primorac. Pa Stipe Mesić, što je teško razočaralo neupućenog Bandića, te je povrijeđen izjavio, da je kao zagrebački gradonačelnik, Mesiću za njegovu predizbornu kampanju, osobno predao 60.000 potpisa. Neočekivano ali planirano i Jadranka Kosor. U situaciji kad je Josipović uvjerljiv pobjednik prvog kruga i kad mu je prednost nad Bandićem više no dvostruka, nebiranjem kandidata za drugi krug, Kosorica licemjerno podržava Josipovića i otkriva stvarni smisao Sanaderove nasljednice na čelu HDZ-a i hrvatske vlade. Njezina pomoć Ivi Josipoviću tu ne staje. Sličnim postupkom Josipoviću je skromno pomogao i Josip Jurčević, kandidat uskog kruga hrvatske desnice i malobrojnih pripadnika braniteljskih udruga Domovinskoga rata.Ali???

Nošen poletom predizbornih kampanja za zagrebačkog gradonačelnika, ali i niskom razinom retoričkog diskursa i priprostim populizmom, bez neke nove i konkretne ideje u predizbornom programu, koji ne nudi ništa do načelnog 'oranja i delanja', i takav Milan Bandić na početku drugog kruga, prvi put ozbiljnije čini upitnom pobjedu Ive Josipovića. Naime, rijetke ankete koje nije nadzirala Josipovćeva 'strategija pobjede', ozbiljno nagrizaju dobro osmišljeni model dvostruke nadmoći, pa nije pomogla ni odana 'Media Puls' Prema tim anketama, Josipovićeva prednost nad Bandićem iz prvog kruga, na početku drugog smanjena je na opasnih sedam do osam post. Tada na javnu političku scenu opet stupa ucjenjeni Ivo Sanader još jednim svojim, bez Josipovićeve predizborne kampanje, teško shvatljivim istupom. U trenutku kad HDZ-ovi ogranci iz Makarske i Zadra odbijaju nalog Jadranke Kosor o nebiranju kandidata za drugi krug, i svoj javni glas daju Bandiću, otvarajući opasne presedane, naznačuju mogućnost općeg neposluha unutar samoga HDZ-a, u nedjeljno popodne 03. siječnja, Ivo Sanader, s najodanijim suradnicima, iznenada provaljuje u Središnjicu stranke, na Trgu žrtava fašizma. Održava konferenciju za medije i optužuje Jadranku Kosor zboga lošeg vođenje stranke. Narednih nekoliko dana, na marginu odlazi i predizborna kampanja i Bandićeva smanjena razlika u odnosu na Josipovićev uspjeh prvoga kruga. Prestaje neposluh HDZ-ovih ogranaka. Govori se samo o Sanaderu i njegovu neobjašnjivu istupu. Predsjednici Vlade Vladimir Šeks nalaže Sanaderovo žurno izbacivan je iz stranke. Ovaj čin presudno jača političku moć Jadranke Kosor, i u stranci i u Vladi. Tko bi se usudio suprotstaviti osobi koja je javno pokopala jednoga Ivu Sanadera? Tek u ovom kontekstu postaju shvatljivi Primorčevi i Vidoševićevi ostanci u HDZ-u, u trenutku službene kandidature za predsjedničke izbore. Prije Sanadera, oni su jačali poziciju Jadranke Kosor. Zgodno je pripomenuti da će nakon ovog Sanaderova istupa u Središnjici, spomenuti trg i u njegovu slučaju potvrditi aktualnost vlastitog imena. Sanader je srušio još jedan paravan Josipovićeve predizborne kampanje: jasno je zašto su njegov izborni stožer i SDP Milana Bandića javno prokazivali kandidatom omraženog Ive Sanadera – da bi prikrili pravog Sanaderovog kandidata - Ivu Josipovića

Dakle, nakon svega, ne preostaje ništa nego kazati da je Strategija pobjede Ive Josipovića na predsjedničkim izborima izgrađena na karakteru Ive Sanadera. To je povijesna činjenica! I još jedan pripomena značajna za zdravlje hrvatske demokratske javnosti: Ako je Jadranka Kosor uz Sanadera, bila ključna osoba Josipovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, logično je očekivati da će postati i ključnom figurom njegove vladavine Hrvatskom. Ona formalna, on stvarna vlast. Unatoč svim Linićevim i Milanovićevim pobunama.

Ante Škaro