Franjo, idi popravi moju kuću

Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar je 14. listopada 2009., u Napretkovu domu održalo 173. Napretkovu tribinu. Tribina je bila posvećena 800-toj obljetnici Franjevačkog reda. Na tribini su sudjelovali: prof. Tihomir Marić, studentica Ivana Prce i fra Andrija Nikić. Svojim pjesmama program je obogatila FRAMA iz Mostara, kao i mlada pjesnikinja, skladateljica i pjevačica Lucija Hristić. Voditeljica tribine bila je studentica Ana Ančić.

Među nazočnim gostima, uz članove Napretka, bile su i žene iz udruge Hrvatska žena Mostara. Na tribini je trebao biti nazočan i konzul R Hrvatske gosp. Velimir Pleša, koji je zbog prije preuzetih obveza, poslao predstavnicu gđu. Evicu Milanović. Nju je predsjednik HKD Napredak Mostar prof. dr. fra Andrija Nikić poimence pozdravio, na koncu joj i zahvalio na nazočnosti sa zamolbom da pozdravi i zahvali gospodinu konzulu na njegovoj brizi i za HKD Napredak Mostar.

U pozdravnoj riječi fra Andrija je naglasio da ovom prigodom svi nazočni posjetitelji mogu bolje upoznati Franju - gorostasa koji je tijekom 800.godina privlačio i još uvijek za sobom privlači stotinu tisuća sljedbenika i sljedbenica. Oni tvore mnogobrojnu franjevačku obitelj s oko milijun članova diljem današnjeg svijeta. Nadalje, isti fra Andrija je naglasio da sv.Franjo svjedoči kako život u sebi nosi klicu neba. Stoga je smisleno zvati se kršćaninom i njegovim sljedbenikom, sve do mučeništva.

Tako smo i mi ovu večer slavili radosno i srca ispunjena vjerom. Sv.Franju je u svemu što je radio vodila velika ljubav. On je bio vječiti zaljubljenik. Za njega je ljubav bila neodoljiv pokretač prije "obraćenja", a to je nastavila biti i poslije. Fra Konstantin Koser svojedobno je posvjedočio: Obraćena ljubav, različita, pročišćena, ali uvijek ljubav. Iz ljubavi prema Bogu, Kristu, iz ljubavi prema Euharistiji, iz ljubavi prema presvetoj Djevici, iz ljubavi prema svecima, iz ljubavi prema Gospođi Siromaštini. Iz ljubavi i uvijek iz ljubavi. To je zakon njegova života.

Franjevačka karizma, njihova ljubav za Crkvu i Evanđelje svakodnevno ih uranja u događanja svijeta. Velika je milost imati u svojoj blizini i u svojoj generaciji sveca i čovjeka obuzeta Franjinim duhom. Naš franjevački pokret je svjetlo o kojem govori Isus. I danas svijetli. Naša ljubav i žrtva su kaplje ulja u tu svjetiljku. Naš život i naše poslanje je biti za druge.

Na tribini je pjevala FRAMA. Što u stvari znači FRAMA? To je zajednica mladih od 15.- 30.g.ili FRAnjevačka MlAdež. Ideja o nastanku tog bratstva rođena je u Italiji 80- tih god. Frama je kod nas stasala 90-ih g. u Hrvatskoj. A pravi framaši su ona mladež koja je dala "obećanje" da bi željelo upoznati i živjeti Evanđelje na način sv. Franje.

Nekoć je veliki indijanski poglavica Seattle uputio rukom pisanu poruku američkom predsjedniku Georgu Washingtonu kada je ovaj želio kupiti i prisvojiti njegovu zemlju. Pismo počinje čuđenjem: Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. .Pismo velikog indijanskog poglavara, poput svetog Franje Asiškog, i nama poručuje da zaštitimo Božja stvorenja, prirodu i gajimo ljubav prema baštini naših pređa.

1. Pobjeda dobrote

Prof. Tihomir Marić je podsjetio na to, kako je papa Inocent III. odobrio Pravilo franjevačkog reda. Jednog proljetnog dana, ili točnije polovicom travnja 1209. godine u Rim kod pape Inocenta III. dođe jedan 28-godišnji mladić s još 12 subraće i traži odobrenje za život u siromaštvu, poslušnosti i čistoći. Papa ih sasluša i kaže: Razmislit ću! Oni nezadovoljni odlaze i čitaju Evanđelje. Nisu se pokolebali. Nastojali su živjeti, kako je Krist živio. Slijedili su njegove Isusove upute: Tko želi biti savršen među vama, nek sve napusti, a što ima neka dadne siromašnima, zatim nek dođe i nek slijedi mene. Papa je pak razmišljao o stanju Crkvi. Pojavljivala su se razna krivovjerja i sekte. Huligani su rušili crkve i druge svetinje. Neki kraljevi su neke svećenike ili biskupe proglašavali svojim papama. Kristov grob su zauzeli nevjernici.

Stanje u Crkvi moglo bi se usporediti s današnjim stanjem. Unutar Crkve bilo je dosta ne sloge. Nakon što je proveo jedan težak dan, papa je otišao na noćni počinak. Samo što je zaspao na san mu dođu strašne slike. Sve što je opterećivalo Katoličku crkvu vidio je na jednoj slici. Vatikanska bazilika svetog Ivana Lateranskog se ruši. Potporni stupovi se lome. Cijela crkva samo što se nije pretvorila u prah. Na mjestu jednog stupa stoji jedan 28-godišnji čovjek i ne da crkvi pasti. U tom čovjeku papa prepozna Franju iz Asiškoga, koji je dan prije kod njega bio zajedno s 12 subraće i tražio odobrenje za život po Evanđelju. Papa je odmah donio odluku: Tom čovjeku treba dati odobrenje za takav način života. Već sutra 16. travnja 1209. Franjo je dobio Papino odobrenje.

I Crkva se nije srušila. Čak je doživjela obnovu. Kako je taj siromah bez ičega obnovio Crkvu? Nije imao ni novca, ni vlasti, ni oružja. Čime je obnovio Crkvu? Sveti Franjo je obnovio Crkvu snagom duha. On je obnovio Crkvu življenjem po Evanđelju, a Evanđelje je Radosna vijest. Svugdje gdje je išao nosio je tu Radosnu vijest, on i njegova subraća. Franjo je svojoj subraći često govorio: Ako negdje dođete i ne prime vas, nemojte biti tužni. Radujte se jer ste na taj način postali slični Kristu, kojeg također nisu primali svugdje gdje je dolazio. Ako vas pak izvrijeđaju i popljuju, još više se radujte, jer ste tako postali još sličniji našem gospodinu Isusu Kristu, kojeg su također vrijeđali i pljuvali. Ako vas i fizički budu zlostavljali i premlaćivali, neka vaša radost bude još mnogo veća, jer te muke koje ćete podnijeti nisu ništa prema mukama, koje je naš Gospodin podnio za spasenje svakog čovjeka. On je čak umro od tih muka, ali je spasio čovječanstvo od propasti.

Franjevci su počeli svoj rad u današnjoj Hercegovini dvadesetak godina nakon osnutka Reda - oko 1230. godine. Ovdje djeluju neprekidno do danas. Hrvatsko kulturno društvo Napredak franjevci su utemeljili u Mostaru 1902. Napredak se širio utemeljenjem novih podružnica. Godine 1903. utemeljio je svoju podružnicu u Sarajevu. 107 godina kasnije dolaze neki ljudi iz te podružnice i utemeljuju svoju podpodružnicu u Mostaru. U tu podpodružnicu ulaze obrazovani, bogati, moćni i svakojako naoružani ljudi. Međutim ti ljudi nemaju sve odlike, koje mostarski Napredak ima. Ima jedna odlika, gdje je mostarski Napredak jači od onih, koji su došli iz Sarajeva. Ta odlika je duh Radosne vijesti. To je duh Evanđelja. Bogatstvo se vremenom potroši. Vlast vremenom prestane, jer birači izaberu druge predstavnike vlasti. Moć oslabi, a oružje nagrize hrđa. U to smo se uvjerili i u obrambenom Domovinskom ratu. Duh je pak trajan. Duh je čak vječan, naravno tko vjeruje, a ako netko ne vjeruje. Sveti Franjo je obnovio Crkvu snagom svojeg duha. Tom snagom on će obnoviti i Napredak - poručio je prof. Marić..

2. Franjo i hrvatski narod

Prof. dr. fra Andrija Nikić je na početku svog izlaganja upozorio da se ovom tribinom uključujemo u jedinstveno slavlje osamstote obljetnice postojanja Franjevačkog reda. Ljudskim očima gledano i ljudskim životima mjereno, osamsto godina nije malo. Ova obljetnica, pored ostalog, važna je u prvom redu zbog brojne Franjine braće i sestara koji su od 13. stoljeća do danas prisutni u cijelome svijetu. Zatim nam je far Andrija predstavio sv. Franju. U Franjinu životu presudne su bile riječi Evanđelja: Ne pribavite sebi u pojase ni zlatnika, ni srebrenika, ni bakrenika; ni torbe na put, ni dviju haljina, ni obuće , ni štapa! Jer radnik zaslužuje svoj živež. (Mt, 10, 9)

Nadahnut ovim riječima sv. Franjo je uskliknuo: " To je što tražim, to je što svim srcem želim." Uskoro mu se priključiše i neki mladići a on je sastavio pravilo života za svoju zajednicu Male braće. Osnovao je Fratre, Klarise i Treći red (FRAMU). Papa Inocent III. Usmeno je potvrdio Formulu-Način života ili Prvotno pravilo života manje braće 16. travnja 1209.

Sv. Franjo bio je neobičan čovjek: obrnuo je tijek svojega života i umjesto novaca i njegove moći izabrao siromaštvo; umjesto slave izabrao je radost u malim stvarima, čak i u pogrdama; umjesto mekih odijela i njegovana tijela, izabrao je grubu odjeću i blizinu onih čije se tijelo doslovno raspadalo od bolesti; Ni danas Franjo ne prestaje biti izazov za svoju braću i sestre u odnosu prema stvorenjima i prirodi, u odnosima prema drugačijima, u odnosu prema rubnima i prikraćenima.

Fra Andrija nas je upoznao s povezanošću hrvatskoga naroda s Franjinom duhovnom obitelji. Na širokim hrvatskim područjima, rekao je fra Andrija, Franjina obitelj već gotovo osam stoljeća nije dvojila kako je ljubav put uspona. Spoznavala je kako je ljubav duša svijeta i uspjeha. Na hrvatsko područje sv. Franjo je zakoračio 1212.g., a prvo franjevačko prebivalište nastalo je u Trogiru 1214. od tada se Franjo ukorijenio u hrvatskom narodu, te tako postao bitan čimbenik oblikovanja njegove povijesti i civilizacije.

Franjevci i franjevke su dokazali da je ljubav i sjeme i mlijeko i plod svijeta, u kojemu se jednako može sudjelovati i putem uvažavanja. Na prisutnost i na djela franjevaca upozorio je i priznao i papa Leon XIII.: Sve što katolička vjera ima u Bosni i Hercegovini, iza Boga, plod je franjevačkog rada i znoja. A hrvatski književnik Petar Grgec napisao je : Da nije bilo franjevaca, sva bi se Hrvatska danas mogla vidjeti sa zvonika zagrebačke katedrale.

Ipak njihov najdublji pečat nije na papiru, platnu, pa ni u kamenu, nego u životima ljudi. Čak i svi plodovi njihovih srdaca i umova vrijede koliko su utisnuti i upisani u živote suvremenika. Franjevačka obitelj u Hercegovini nadživjela je srednjovjekovne banove, hercege, kraljeve, sultane, austrougarske c.i kr., izdržala brojne režime, političke diktature i jednoumlja. Jednostavno, ovdje su se države mijenjale, a Redodržava je ostala.

Franjo nikad nije zaboravio Isusov program: Franjo, idi popravi moju kuću - crkvu koja se ruši. Franjo još uvijek živi posredstvom brojnih pokoljenja članova svoga reda. On je još uvijek živi primjer usmjerenosti prema nebeskom Ocu i vječnosti popravljajući živu Crkvu. U Bosni i Hercegovini postoje brojni samostani i svetišta posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. U prvom redu Gospino svetište u Međugorju, potom na Širokom Brijegu, u Seonici, u Rami, Sinju, Olovu, Trsatu. Pored ostalog u Kočerinu postoji Franjin mozaik na pročelju crkve, koji je visok25 metara. To je najviši Franjin reljef na svijetu koji je i stvarno ukorijenjen i koji je svojim zagovorom zaštitio lijepu nam domaju - uz ostalo nam je predočio fra Andrija.

Diplomirana ekonomistica Ivana Prce govorila je o sv. Franji kao o Kristovom glasniku. Ivana je istaknula kako je sv. Franjo bio zahvalan čovjek! Njegov primjer nam je poticaj da uočavamo oko sebe opne koje nose nadu u njega i u nas. Iz čijih očiju iskri zahvalnost, jer mogu tom našem svijetu pridodati nešto od krhkosti glinenih posuda iz kojih je sestra nam voda tako dobra! Ona dalje naglašava, Sv. Franjo i nakon osam stotina godina poučava svoje sljedbenike i današnje ljude, posebice kršćane, o umijeću života među drugima, s drugima. On je u Isusu Kristu doživio Boga koji je ljubav . Bog - ljubav učinio ga je osjetljivim na sva stvorenja oko njega, osobito na svakog brata čovjeka. To je ujedno i odgovor na pitanje kako živjeti Franjinim duhom u 21.stoljeću.

Na Franju kao na graditelja svijet danas gleda kao na čovjeka koji povezuje narode i koji donosi nadu u ovaj razdijeljeni svijet. Franjin način življenja za druge neka nam bude nadahnuće. Na kraju tribine FRAMA je otpjevala pjesmu Krist na žalu, a fra Andrija je zahvalio svim nazočnima osobito mladoj Luciji na njenim pjesmama posvećenim Gospi i sv. Franji.

A. M. i A. N.

{mxc}