Izdaja Bosne i Hercegovine - Izdaja međunarodnog prava

Velikosrpsko-četnička agresija početkom 1990.-ih na narode Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila je pokazatelj da svijetom ne vladaju teško stečena civilizacijska načela demokracije, morala i kulture, ved prešutno odobravanje zakona džungle i divljaštva. Nekolicina nas Hrvata imigranata u Kanadi, koji smo toliko željno upijali načela „velikih pobornika“ zakona i reda bili smo zatečeni, gledajudi s nevjericom na ponašanje „naprednih“ civilizacijskih država, kao naše nove domovine Kanade, koje su, ustvari s odobravanjem, pred kraj 20. stoljeda, gledale na najgori primjer genocidne agresije protiv civilizacijskih stečevina. Kao predstavnici najvećeg vladajućeg tijela 'demokratske' Kanade, njenog izbornog tijela, zahtijevali smo od kanadske vlade poštivanje tih načela, osudu agresije na civilizaciju i poduzimanje mjera sprječavanja genocida. Jedna od najvažnijih aktivnosti, u vidu civilizacijske borbe, bila je potpora i promicanje prijedloga prof. Francisa Boylea, američkog profesora međunarodnog prava, da se 'krnju' Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) tuži za genocid Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Ja sam proslijedio taj prijedlog i materijale u sprezi s tim nadležnima u vladi mlade Republike Hrvatske, no oni nisu tome posvetili nikakve pažnje baveći se svojim i nametnutim političkim igrokazima.

Kasnije, pridružili smo se kanadskoj organizaciji, Informativnom centru Bosne i Hercegovine, želeći svojim radom ukazati da se u slučaju napada na RH i RBiH radi o čistoj agresiji i genocidu, i pobiti međunarodne igrokaze o vječnoj netrpeljivosti balkanskih 'plemena', vjerskim ratovima i slično tome. Bili smo u to vrijeme početka genocidne agresije jedina organizacija, gdje su Hrvati i Bošnjaci javno surađivali i javno zajednički istupali protiv laži međunarodnih igrokaza i tražili osudu i sprječavanje genocidnog poduhvata.

Nakon naših velikih napora, kao kanadske organizacije i domoljuba svoje domovine, uspjeli smo uvjeriti vladu BiH, prvenstveno Predsjednika Izetbegovića, da odobri i oživotvori prijedlog prof. Boylea. Tužba RBiH za genocid protiv krnje Jugoslavije je time došla pred Međunarodni sud pravde ili vrhovnu svjetsku instituciju međunarodnog prava, čije drugo ime je i Svjetski sud pravde.

jbtfNaši napori urodili su uspjehom od povijesne važnosti, povijesne svjetske važnosti, kad je prof. Boyle uspješno pred tim Svjetskim sudom dokazao genocidni poduhvat krnje Jugoslavije i njenih satelita unutar republike BiH što je 1993.g. dovelo do dvije preliminarne presude Svjetskog suda kojim se izričito osuđuje genocid, osuđuje svaka akcija protiv i svaka dioba suverene države, članice OUNa, osuđuje Milošević i svi njegovi suučesnici. Uz preliminarne presude Svjetski sud pravde donio je dvije izravne Naredbe Svjetskog suda kojim naređuje bezuvjetno zaustavljanje i spriječavanje genocida i svih genocidnih radnji u RBiH. Naredba, koja je prvenstveno upućena genocidnim agresorima, uručena je i Vijeću Sigurnosti OUNa i njenoj Općoj Skupštini.

Ovo je, kako rekoh, čin od povjesne svjetske važnosti, jer za razliku od genocidnog Holokausta, gdje je presuda za genocid (preteče) Svjetskog suda donesena 'ex-post' *'after the fact'+, u slučaju RBiH je prviput u povijesti presuda Svjetskog suda za holokaust BiH donesena 'ex-ante' ['before the fact'] i za vrijeme samog genocida. Bila je 'ex-ante' glede najvedeg holokausta u srcu moderne Europe nakon 2. Svjetskog rata, masovnog, genocidnog pokolja u Srebrenici.

Iako su se za vrijeme trajanja tog procesa mogli, od njegova početka, naslutiti tijekovi izdaje, nakon tih Naredbi Svjetskog suda 1993.g. to je preraslo u masovnu civilizacijsku i moralnu izdaju i masovno licemjerstvo naročito 'stupova' civilizacije i kulture, jer je, u zakonskom smislu, došlo do kriminalne ogluhe i potpunog zataškivanja ovog povijesnog čina, i ne samo ogluhe nego i aktivne podrške genocidnim radnjama *najočigledniji primjer je Daytonski ugovor+ koje je Svjetski sud proglasio izravno i 'ex-ante' zločinom i genocidom.

(Za Republiku Hrvatsku ta izdaja odrazila se i u slanju vlastitih generala na robiju i igrokazom na haaškom sudištu, gdje svi glavni glumci igrokaza primaju obilan harač, u novcu i krvi, a igrokaz ne počiva na međunarodnom pravu jer se sudište oglušilo na Presudu i Naredbe Svjetskog suda. [Svjetski sud je već osudio Miloševića, Karadžića i dr., pa koja onda svrha od te sporedne predstave?])

Nakon ogluhe i zataškivanja koje traje ved 16 godina, JBTF se reaktivirao uvidjevši da postaje očigledno da nema nigdje na svijetu volje i snage da se ovaj čin kriminalne ogluhe i izdaje svih načela kulture, morala, civilizacije i međunarodnog prava privede pravdi, zahtijeva kazna kao i odšteta žrtvama. Za razliku od svih postojećih ustanova i vlada koje su pokazale i dokazale svoju impotenciju, i koje se, u načelu, rukovode praktički feudalnim načelima u skladu s carskim, imperijalnim sustavom, JBTF se rukovodi najvedim svjetskim civilizacijskim dostignućem, načelima mlade Ustavne republike SADa, gdje vrhovna vlast počiva na narodu.

U tu svrhu JBTF na ovom mjestu smatra ovo pravom prilikom ponoviti svete i besmrtne riječi u slavu i čast žrtava bosanskog holokausta kao i genocida koje je isti agresor počinio u Republici Hrvatskoj, izrečene na ratnom groblju ljudi koji su dali svoje živote boredi se za načela tog najvedeg civilizacijskog dostignuda:

„Na nama, živima je da se ovdje posvetimo velebnoj zadadi koja stoji pred nama – od ovih časnih mrtvih preuzeti na se još vedu predanost zavjetu kojem su oni ovdje dali punu mjeru predanosti – čvrsto odlučiti ovdje da ovi mrtvi nisu uzalud umrli, i da de nacija doživjeti novo rođenje slobode a vladavina naroda po narodu i za narod ne de iščeznuti s lica Zemlje.“ [Vidi Gettysburg]

JBTF uzima na sebe obvezu i proglašava da je krajnje vrijeme u ime nas naroda zahtijevati završnicu postupka, „novo rođenje“ pravde i istinskog međunarodnog prava u svijetu. Bez te završnice svijetu de ostati samo vapaj svih žrtava svijeta za pravdom!

 

Glavne točke akcije JBTFa:

- Poduzimanje pravnog postupka pred Međunarodnim sudom pravde protiv suučesnika u oglusi na Naredbe Svjetskog suda pravde od 1993.g.

- Podnošenje već razrađene tužbe protiv Velike Britanije za Genocid

- Podnošenje tužbe protiv Nizozemske zbog genocida u Srebrenici

- Zahtjev Općoj Skupštini OUNa za premještaj Međunarodnog suda pravde iz Haaga u Srebrenicu

- Zahtjev za ratnu odštetu žrtvama holokausta u vidu financiranja premještaja Suda pravde i razvoja sve potrebne infrastrukture.

 

Stephen Ćorković
Podpredsjednik i Direktor, Justice for Bosnia Task Force

 

{mxc}

 

Pon, 21-06-2021, 15:58:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.