Odnos Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
prema području Zrinske gore i Pounja

Na ovaj tekst potaknulo me je predstavljanje knjige Damira Borovčaka „Zrin – u spomen žrtvama genocida“, održano u dvorani Vijenac na Kaptolu u Zagrebu 5. rujna 2023. godine. U govorima predstavljača i samoga autora posebno je istaknuta nebriga i nezainteresiranost državnih institucija – koje bi se po svojem poslanju trebale brinuti o tome – za povijest, kulturnu baštinu i razvoj Zrina, koji ime iznimno značenje u povijesti Hrvatske. Spomenuti autor, Damir Borovčak, prethodno je objavio i knjigu „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“ koja obrađuje jedan povijesni događaj od presudne važnosti za hrvatsku povijest, odigrao se na istom području Zrinske gore i nedaleko od Zrina, a prešućen je u hrvatskoj literaturi i udžbenicima iz povijesti.  

Područje Zrinske gore i s njom povezanoga Pounja ima posebno značenje za hrvatsku povijest, povijest umjetnosti i arheologiju. Ono je vezano uz hrvatsku velikašku obitelj knezova Zrinskih i posebno hrvatskoga bana Nikolu Šubića Zrinskoga, koji je poginuo 1566. godine u bitci kod Sigeta i bio vođa habsburških snaga u borbi protiv Turaka, a rođen je u Zrinu. Naime, Zrin je u srednjem vijeku bio važan centar sjeverozapadne Hrvatske, a Gvozdansko sa svojim rudnicima i prirodnim bogatstvom jedan od izvora financiranja rata protiv Osmanlija. Ovome bih dodao da se u srednjem vijeku Hrvatska dijelila na područje sjeverno i južno od Gvozda. Novija arheološka istraživanja provedena 2016. do 2018. godine na lokalitetu Bojna – Brekinjova Kosa, koje se nalazi na spomenutom području, otkrila su, između ostaloga, grob kneza s luksuznom opremom iz razdoblja od 7. do 9. stoljeća koja je jednaka onoj njegova suvremenika iz Biskupije kod Knina, što govori o povezanosti šire regije Siska s južnom Hrvatskom i potrebi za preispitivanjem ranosrednjovjekovne povijesti Hrvatske. Gore navedeno dovoljno govori o važnosti područja Zrinske gore i Pounja za povijest Hrvatske, no tomu unatoč ono je slabo istraženo, javnosti gotovo potpuno nepoznato, a Ministarstvu kulture Republike Hrvatske nevažno.     

Spomenuto područje bilo je predmet interesa i istraživanja i drugih autora, ali su i oni nailazili na odbijanje i ignoriranje mjerodavnih državnih institucija. Kao primjer predstavit ću projekt „Identitet granice“ kojim se Nacionalna udruga za fortifikacije iz Zagreba kandidirala na natječaj pri Ministarstvu kulture RH pod nazivom „Umjetnost i kultura 54 +“ i predala ga 16. srpnja 2017. Natječaj se provodio u okviru Operativnoga programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., a usmjeren je bio na uključivanje i unaprjeđenje kvalitete života osoba starijih od 54 godine kroz poboljšanje pristupa kulturnim i umjetničkim aktivnostima. U pozivu stoji: „Ovim Pozivom financirati će se aktivnosti pripreme i provedbe participativnih umjetničkih i kulturnih aktivnosti usmjerenih na socijalno uključivanje osoba starijih od 54 godine te aktivnosti stručnog usavršavanja umjetnika i kulturnih radnika u području kulturne i umjetničke edukacije i medijacije usmjerene na socijalno uključivanje osoba starijih od 54 godine.“ Smatram da je ovim uvjetima u potpunosti udovoljavao projekt Nacionalne udruge za fortifikacije Zagreb pod nazivom „Identitet granice“ koji obrađuje povijest i arhitektonsku baštinu područja Zrinske gore i Pounja. Kako bi se čitatelji mogli sami u to uvjeriti, ovdje donosim sinopsis koji je dio predane dokumentacije. 

Natječaj

UMJETNOST I KULTURA 54 +

Prijavitelj

NACIONALNA UDRUGA ZA FORTIFIKACIJE

Naziv projekta

IDENTITET GRANICE

Aktivno sudjelovanje u educiranju, prikupljanju podataka, istraživanju, zaštiti i prezentaciji kulturne baštine

Relevantnost: specifična vrsta stručnog usavršavanja u području kulturne i umjetničke edukacije i medijacije

Cilj: pridonijeti rastu zapošljavanja i jačanju socijalne kohezije u Hrvatskoj. Ulaganja u zapošljavanje i tržište rada, socijalno uključivanje, obrazovanje i cjeloživotno učenje te potpora javnoj upravi.

Ciljane skupine: osobe starije od 54 godine, lokalno stanovništvo, udruge branitelja iz Domovinskog rata, osobe s PTSP-om, te stručnjaci iz područja kulture i umjetnosti

Lokacija: Sisačko-moslavačka županija, Pounje, Zrinska gora, područje Gvozdansko – Zrin i okolica

Povijesno razdoblje obuhvata: od ranog srednjeg vijeka do 1990. godine

Sažetak projekta:

Projekt se sastoji od četiri dijela:

1. Teorije - edukacija
2. Prakse - terenska istraživanja
3. Izrade 3 D topografske karte fortifikacijskih objekata na području županije
4. Prezentiranje 3 D topografske karte fortifikacijskih objekata

Ad. 1. Pod edukacijom se podrazumijeva održavanje seminara na kojima bi se sudionici upoznali s povijesnim razvojem fortifikacijske arhitekture, nazivima i izgledom karakterističnih dijelova vojnih građevina, pregledom poznatih fortifikacijskih objekata na području njihove županije, te pravilima prikupljanja podataka i terenskih istraživanja povijesnih građevina. U tome bi sudjelovale dvije vrste sudionika. Prvu grupu bi činili lokalni stanovnici, udruge branitelja iz Domovinskog rata, osobe s PTSP-om, i drugi zainteresirani za povijest vojne arhitekture, a drugu grupu stručnjaci iz područja kulture i umjetnosti, odnosno povijesti fortifikacija, koji bi imali ulogu predavača i mentora. Svi sudionici bili bi stariji od 55 godina.

Ad. 2. Terenska istraživanja sastojala bi se od pregleda terena (prethodno bi se izvršilo određivanje područja obuhvata i njegova podjela na sektore), utvrđivanje položaja, bilježenje, fotografiranja, deskripcije i određivanje razdoblja nastanka, stanja očuvanosti i valorizacije (od lokalnog, regionalnog, nacionalnog ili međunarodnog značaja) svakog pojedinog vojnog objekta, te je li objekt upisan u Registar kulturnih dobara RH ili nije. Terenska istraživanja provodili bi sudionici Prve grupe, a voditelji istraživanja bili bi pripadnici Druge grupe. 

Ad. 3. Izrade 3 D topografske karte fortifikacijskih objekata na navedenom području izvodili bi sudionici Druge grupe (stručnjaci) i specijalizirana tvrtka za izradu 3 D karata. Na satelitskoj trodimenzionalnoj karti područja bili bi uneseni svi zabilježeni objekti, a bile bi izrađene: karta razdoblje nastanka, karta stanja očuvanosti, karta valorizacije i karta registracije objekata (registrirani i neregistrirani).

Ad. 4. Prezentiranje 3 D topografske karte fortifikacijskih objekata bilo bi izvedeno na više načina. Prvo, na izložbi posvećenoj projektu na kojoj bi bile predstavljene povijest realizacije projekta i izrade karata, svi sudionici, te dalje mogućnosti njihove primjene i korištenja. Drugo, izrada web stranice na kojoj bi bili dostupni svi podaci i informacije o projektu. Treće, izrada video dokumentarca o projektu i njegovoj realizaciji. Četvrto, mogućnosti primjene, karte bi mogle poslužiti Uredu za prostorno uređenje županije, nadležnom konzervatorskom odjelu, Ministarstvu kulture RH, te cjelokupnoj domaćoj i inozemnoj (višejezično izdanje) javnosti.

Projekt bi trebao kontinuirano trajati i nakon završetka, jer se na njegovoj osnovi može inicirati osnivanje Muzeja ili Interpretacijskog centra vojnog nasljeđa čija bi zadaća bila prikupljanje dokumentacije i brigu oko lokalne kulturne baštine i vojnog nasljeđa. Ovo može biti izvor prihoda za osobe koje bi prošle edukaciju pa bi mogli raditi kao turistički vodiči, zaposlenici i suradnici muzeja-interpretacijskog centra, jer bi takva institucija mogla učiniti mjesto jednim od turističkih odredišta, te pozitivno djelovati na zadržavanje i povratak stanovništva.

Radi boljega uvida i razumijevanja projekta, predstavit ću i dio natječajne dokumentacije pod nazivom

„Svrha i opravdanost projekta“

Projekt se provodi na mjestu koje spada među nerazvijena i slabo naseljena područja Hrvatske s velikim postotkom iseljeništva i starijeg stanovništva. Cilj programa je okupljanje starijih ljudi (54 +), oko projekta koji bi trebao kontinuirano trajati i nakon izrade 3 D mape, inicirati osnivanje udruge za prikupljanje dokumentacije i brigu oko lokalne kulturne baštine, potaknuti osnivanje muzeja ili interpretacijskog centra vojnog nasljeđa, biti izvor prihoda za osobe koje bi prošle edukaciju pa bi mogli raditi kao turistički vodiči, zaposlenici i suradnici muzeja, učiniti mjesto jednom od turističkih destinacija, te omogućiti zadržavanje i povratak stanovništva.

Prva ciljana skupina je lokalno stanovništvo, udruge branitelje iz Domovinskog rata, osobe s PTSP-om i drugi zainteresirani starije dobi socijalno isključeni jer žive uglavnom sami, koji se zbog malih mogućnosti druženja, a posebno nemogućnosti zadovoljavanja kulturnih potreba, nekvalitetno druže - okupljaju uglavnom u krčmama ili kafićima. Druga ciljana skupina su stručnjaci iz područja kulture i umjetnosti, u dobi iznad 54 godina, u mirovini, slabog imovnog stanja, koji bi zbog znanja i iskustva bili angažirani kao predavači, mentori, savjetnici ili voditelji istraživanja.

EU sredstva valja uložiti u ovaj projekt jer će se tako smanjiti iseljavanje i time imigrantski pritisak na zemlje EU, poboljšati ekonomski status starijih osoba, poboljšati gospodarski razvoj regije, kulturno unaprijediti regija, ona promovirati na nacionalnoj i europskoj razini i postati jedna od turističkih destinacija.

Prijedlog izradio: Anđelko Hundić

Projekt „Identitet granice“ Nacionalne udruge za fortifikacije iz Zagreba Ministarstvo kulture RH nije prihvatilo s obrazloženjem da „nije prešao bodovni prag“, odnosno dobio dovoljno bodova. U početku to me nije iznenadilo ni naljutilo, sve dok nisam pročitao rezultate natječaja i tko je dobio sredstva te kakvi su projekti prihvaćeni.

Prvo, oko polovine institucija one su iz grada Zagreba, dakle mjesta gdje su starijim osobama dostupne mnogobrojne kulturne institucije, udruge i društva koje im omogućuju aktivno sudjelovanje u kulturnim događajima i umjetničkim radionicama i tečajevima. Drugo, odobreni programi sastoje se od radionica vizualnih i primijenjenih umjetnosti, dizajna, izvedbenih i scenskih umjetnosti, glazbene i filmske umjetnosti, digitalnog opismenjavanja, kreativnog pisanja, različitih tribina kulturnog i umjetničkog sadržaja i slično, koje su dio uobičajenih poslova institucija koje ih predlažu, samo su u nazive akcija dodali „za populaciju stariju od 54 godina“, iako su i prije na njima mogle sudjelovati starije osobe. Treće, zanimljivi su i iznosi dobiveni za takve projekte. Na primjer projekt „Trešnjevački seniori: Zreli za umjetnost“ - 963.014,49 HRK, „Scenska kreativnost u starijoj dobi: Pjesma cvrčka“, predstava koju sam vidio i u kojoj su starije osobe svedene na statiranje i scenografiju - 757.863,89 HRK, projekt „Umjetnost za kvalitetniji život osoba starijih od 54 godine – stART“ - 678.242,67 HRK, „U potrazi za istinom“ – 652.892,05 HRK, samo su neki od takvih projekata. Sredstva za realizaciju programa dobile su i neke udruge koje uopće nisam mogao naći na internetu. Takav je projekt „Klub 54+“ – Opera b.b. kojemu je dodijeljeno 910.379,44 HRK.

U „Odluci o financiranju“ Ministarstva kulture RH nisam našao ni jedan projekt koji bi starije osobe aktivno uključio u istraživanje kulturne baštine svoga kraja, kao što čini projekt „Identitet granice“ Nacionalne udruge za fortifikacije Zagreb. Dakle, iako jedinstven, ovaj projekt nije naišao na interes ni prihvaćanje Ministarstva kulture. Razlog tomu vidim u području kojim se on bavi, a to je Zrinska gora i Pounje. Tamo su, naime, partizani u Drugom svjetskom ratu počinili ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom Zrina, gdje je muško stanovništvo pobijeno, a djeca i žene raseljeni sa zabranom povratka u stari kraj.  

Anđelko Hundić