August Frajtić

Pod gornjim naslovom portal HKV-a je 31. kolovoza 2022. objavio članak dr. Ante Čuvala o prešućivanom hrvatskom umjetniku fotografije i ukazao na sudbinu brojnih neimenovanih Hrvata čiji je grijeh bio i ostao stajati na stajalištu da hrvatski narod ima pravo na svoju državu. Čitateljima HKV-a bi možda mogao biti zanimljiv ovaj kratki dodatak o Augustu Frajtiću.

U mojoj skromnoj knjižnici pohranjena je jedna knjiga Augusta Frajtića pod malo opširnijim naslovom: Hrvatska / zemlja ljepote; Kroatien / Skönhetens Land (švedski); Kroatien / Skjönnhetens Land (norveški); Kroatia / Kaunis Land (estonski); Kroatien / Land der Schönheit (njemački). Nakladnik je Verlag Rudolf Hans Hammer, Wien, 1944. Na posljednjoj stranici knjige stoji: Ova knjiga se objavljuje u tri izdanja na sveukupno jedanaest jezika. (Von diesem Buch erscheinen drei Ausgaben in insgesamt elf Sprachen). U istom obliku i opremu pripremaju se knjige o svim drugim europskim zemljama. (In gleicher Form und Aufmachung werden Bücher über alle anderen europäischen Länder vorbereitet).

Predgovor, s prijevodom na sve naprijed spomenute jezike, o „zemlji ljepote“ je napisao poznati hrvatski novinar i publicist Josip Horvat (1896.-1968.). Na sva četiri spomenuta jezika objavljen je i Frajtićev opis 48 fotografija u boji. Prvu fotku, na kojoj mlada „Seljanka iz sela Bistra u Hrv. Zagorju“ na prsima hrani bebu, autor opisuje: „Mladež je u svakom narodu nosilac borbe, napretka i budućnosti. Hrvatska se majka oduvijek brinula, da odgoji svoju djecu u tom duhu“. Na posljednjoj fotki je „Djevojka iz Novog, Hrvatsko Primorje“ koju Frajtić tumači: „Mlada djevojka u narodnoj nošnji stoji na kamenu, što ga more miluje. Tu ona sanjari o svom zaručniku, koji negdje u daljini na brodu misli na mladu djevojčicu i žudi za svojom hrvatskom domovinom“.

Frajtićeve fotografije bilo da se radi o Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, o zagorskim brežuljcima, slavonskim koscima, dvorcima, liticama Velebita, šumama, rijekama, jezerima, duhanskim poljima u Hercegovini... su pune života, zanosne ljepote i impresivnosti, koja promatrača neodoljivo poziva na susret sa zemljom i ljudima. U slikovnici priroda i stvaralaštvo spretne ljudske ruke čine idealno suglasje.

Pored Frajtićeve knjige ruka mi dohvati još jednu knjigu, puno manjega formata, što je i logično, jer se radi o katalogu izložbe u Kući umjetnika (Künstlerhaus) u Beču od travnja od svibnja 1943. pod naslovom „Ausstellung kroatischer Kunst“ (Izložba hrvatske umjetnosti). U Katalogu su navedeni abecednim redom slikari i grafičari od Ljube Babića do Josipa Zormana (na broj 70), i kipari od Grge Antunca do Rudolfa Valdeca (na broj 20). Osim umrlih poput Bukovca, Medovića, Račića, izlagali su tada još živući slikari i grafičari, u javnosti jako poznata imena, kao Ivan Generalić, Krsto Hegedušić, Jozo Kljaković, Slavko Kopač, Antun Motika, Mirko Rački, Frano Šimunović, Zlatko Šulentić, Marino Tartaglia, Milivoj Uzelac, a kod kipara Vojko Bakić, Ksenija Kantoci, Frano Kršinić, Ivan Meštrović, Vanja Radauš.

Svaka je umjetnička djelatnost donekle ovisna o potpori države. Koliko su umjetnici ovisni o samoj politici, prvenstveno ovisi o civiliziranosti politike. Postoje umjetnička djela kojima se jedan narod ili jedna država jako ponose. Dva sitna gornja primjera, od tisuća promidžbenih i literarnih prijevoda iz tog vremena, pokazuju kako se NDH nije samo oslanjala na kulturu, nego ju je i koristila za promociju Hrvatske.

Nakon spomena ove dvije knjige postavlja se sljedeće pitanje:

Kako je moguće da jedna sa svim negativnim epitetima popraćena država „zločinačka“, fašistička“, „ustaška tvorevina“ usred strahovitih ratnih zbivanja, razaranja i pogibelji ulaže u prijevode, tiskanje, izložbe svrhu promicanja zemlje, te u jezičnu kulturu u samoj zemlji, dok demokratska, slobodna, neovisna i europska Republika Hrvatska, obogaćena milijardama „povučenim“ iz EU, u 30 godina postojanja nije kadra osloboditi se jezičnog „serbokroatizma“ kao temelja njezina uništenja i zaštiti hrvatski jezik, a diplomatski uredi diljem svijeta, kako se čuje s raznih strana, odišu prazninom bez bilo kakve promidžbene knjige o zemlji koju zastupaju?

Tihomir Nuić