Nismo bježali! Hrvatska se branila! 

Ovo je logo poruke za pomoć Ukrajini koji se danima vrti na ekranu državne televizije.

Što je sporno, zapitat će se mnogi. Ništa, osim same poruke loga!

Hrvatska nije bježala od rata!

Hrvatska je ostala kući i branila se! Nismo bježali! Hrvatska se branila! Netko drugi želio ju je potjerati. Kao što se i Ukrajince želi!

Netko drugi želio nas je potjerati! Isti oni koji i danas, oslobođene, žele nagnati na bježanje. Djelomično i uspijevaju, jer kažu, da je preko petsto tisuća mladih, radno sposobnih, obiteljskih ljudi, napustilo Hrvatsku tražeći bolji život u vrlom svijetu, koji im može prije donijeti smrt nego bolji život. Možda će materijalno ponešto i dobiti, ali izgubit će sebe, izgubit će ono što je nepropadljivo, a to je duša!

Hrvatska stari. Omjer onih koji privređuju i oni koji su u mirovini postaje upitan. Kuće ostaju prazne, polja neobrađena. Život polako odumire od sjevera do juga, od istoka do zapada.

Možda je logo ipak na mjestu – Hrvatska zna kako je teško bježati od rata!

Zar polako umiranje nije bježanje od rata? A, rat je borba za opstanak, borba, ne oružjem već rađanjem novog života. Rat je ostati na djedovini i očevini i upustiti se u duhovni boj – onaj koji nam oni namriješe – s Bogom u savezu, u vjeri koja je sačuvala našu opstojnost od stoljeća sedmog.

Dragi moji Hrvati, probudimo se! Vrijeme izmiče. Ne bježimo! Suočimo se sa stvarnošću da nas je sve manje. Mi imamo samo jednu Domovinu – onu, gore, na nebesima, ali dok smo ovdje, u suznoj dolini, imamo i Lijepu našu, za koju se vrijedi boriti. Ne oružjem, već duhovnom preobrazbom – živjeti Kristovo Evanđelje mira i ljubavi, pravde i istine. I biti odgovorni!

Nedužno prolivena krv hrvatskog čovjeka kroz stoljeća, a osobito u pravednom i obrambenom domovinskom ratu, zalog je našeg opstanka, a ne bježanja.

Ono što voliš, uvijek je u opasnosti, uvijek moraš biti spreman braniti! Budimo toga svjesni i ostanimo tu gdje nam je dragi Bog podario zemaljsko prebivalište!

Ostanimo tu, „jer sunce tuđega neba neće grijati kao što nas ovo naše grije“! sačuvajmo vjeru i ne bojmo se!

I nitko i nikada, nikakvim oružjem, nikakvim svojatanjem teritorija, neće zatomiti glas Hrvata koji kliču:

„Lijepa naša Domovino, oj junačka zemljo mila, stare slave djedovino, da bi vazda sretna bila!“

Rijeka ljudi koja se na Veliku Gospu slijevala prema Njenim svetištima budi nadu. Zajedno i mladi i stari, majke, očevi i djeca!

To je naše oružje, to je Zora koja sviće!

Tako neka bude!

Gordana Ležaja