Kratki intervju s ruskim kroatistom armenskog podrijetla Arturom Bagdasarovom

Pijateljstvo između Hrvatske i Rusije traje više od triju desetljeća kada su uspostavljeni diplomatski odnosi između država, te hrvatsko-ruski kulturni i gospodarski odnosi koji se razvijaju na temelju Sporazuma između Republike Hrvatske i Ruske Federacije, no povijesno gledano oni traju nekoliko stoljeća.

Hrvatska se u ruskoj povijesti spominje već odavno, a poglavito krajem 17. i početkom 18. stoljeća u vrijeme vladavine Petra I (Tolstoja) koji je posjetio Zadar i Dubrovnik kako bi proučavao pomorstvo i trgovinu. U 19. stoljeću se pojavljuju prijevodi hrvatskih narodnih pjesama, te se osnivaju i prve slavističke katedre.

Slikar Johann Gottfried Tannauer, grof P.A. Tolstoj (1645.-1729.)

No kada se govori o suvremenoj kroatistici jednu od velikih i ključnih uloga u promociji hrvatskoga jezika odigrao je ruski kroatist, slavist i sociolingvist Artur R. Bagdasarov, koji je 1992. godine obranio doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnoga (standardnoga) jezika, a koji kao profesor predaje hrvatski jezik i sociolingvistiku na više moskovskih fakulteta.

Na polju kroatistike i armenistike objavio je oko dvadeset djela u kojima proučava različita područja suvremenoga hrvatskoga književnoga (standardnoga jezika): leksikologiju, leksikografiju, pravopis, normu, a također kulturnu, povijesnu i duhovnu baštinu Armenije. Ono po čemu se posebno ističe, jest pisanje hrvatsko-ruskih rječnika. To su redom Hrvatsko-srpsko-ruski rječnik razlika (Moskva, 1989., 1991. 1998.), Hrvatsko-ruski rječnik, (Moskva, 1999., 2003., 2007.), Novi hrvatsko-ruski rječnik, (Moskva, 2007.), te Hrvatsko-ruski rječnik, (Moskva, 2013.).

Krajem prosinca 2021. godine objavljeno je drugo popravljeno i dopunjeno izdanje Hrvatsko-ruskoga rječnika iz 2013. godine, a koji ima više od 35 000 natuknica, podnatuknica i frazema. Upravo to je bio povod da napravimo kratki intervju s ruskim kroatistom armenskoga podrijetla.

Zašto ste se odlučili upravo za kroatistiku?

Nakon obrane disertacije morao sam odrediti u kojem smjeru mogu ići dalje u svom stručnom i znanstvenom radu. Odabrao sam jezikoslovnu kroatistiku, jer nismo imali tada stručnjaka za hrvatski jezik. Imali smo ga za hrvatsku književnost, ali ne i za hrvatski jezik. Godine 2004. napisao sam i objavio u Moskvi na ruskom jeziku prvu u suvremenoj Rusiji jezikoslovnu monografiju Hrvatski književni jezik druge polovice 20. stoljeća, koja je bila prevedena na hrvatski (Hrvatski književni jezik i njegova norma) uz pojedine moje članke na hrvatskom i izdana je 2010. godine u Rijeci uz pomoć prof. Milana Nosića, na čemu sam mu zahvalan i sada. Nakon knjige slijedi nekoliko hrvatsko-ruskih rječnika, gramatika, udžbenik za početnike i slično, odnosno ono što je potrebno za samostalno izučavanje upravo hrvatskoga jezika. To ne znači da samo ja pišem priručnike za hrvatski, ima i drugih autora.

S obzirom na broj kroatista u Rusiji, imaju li Rusi dosta priručnika o hrvatskom jeziku?

U Rusiji je dosta školskih priručnika za izučavanje baš hrvatskoga jezika, čak više, čini mi se, negoli u pojedinim zemljama EU. Učimo hrvatski odvojeno od srpskoga, iako imamo malo kroatista.

Koliko se hrvatski jezik mijenjao tijekom godina?

Svaki se jezik mijenja, a hrvatski u tom području nije nikakva iznimka. Mijenja se, ali ne onako brzo kako neki misle ili pišu o tom katkad.

Što sve sadržava drugo dopunjeno izdanje Hrvatsko-ruskog rječnika?

Riječ je o popravljenom i dopunjenom ruskom izdanju Hrvatsko-ruskoga rječnika koji sadržava sada više od 35 000 riječi i sveza riječi. Prvo je izdanje iz 1999. godine imalo malo više od 5000 natuknica.

Sastoji se od proslova na ruskom i hrvatskom jeziku, ustroja rječnika isto na dvama jezicima, kratica, hrvatske abecede, samoga rječnika A-Ž i dodataka koji sadržava rječnik kratica, zemljopisnih imena, kratke gramatike hrvatskoga jezika na ruskom, tablice sprezanja pojedinih hrvatskih glagola, te iskorištene literature. Rječnik ima ukupno 720 stranica.

U dvojezičniku je predstavljen leksik suvremenoga hrvatskoga jezika, uključeni su opće uporabni nazivi različitih znanstvenih područja, a i dijalektni, zastarjeli, razgovorni, žargonski, vulgarni, kulinarski leksik, čak i pojedine povijesne novotvorenice. Ima dosta frazema i njihovih prijevodnih istovrijednica.

Zahvaljujem, i ovom prigodom, recenzentima dvojezičnika, svojim dragim kolegama, red. prof. dr. sc. Dubravki Sesar i red. prof. dr. sc. Josipu Užareviću s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prof.. dr. Josip Užarević, prof. dr. Dubravka Sesar, prof. dr. Marko Samardžija, prof. sc. Artur Bagdasarov na predstavljanju Hrvatsko-ruskoga rječnika, 2013.

Obranili ste doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika. Mogu li govornici srpskoga jezika također predavati i hrvatski?

Ponekad pojedini profesori misle da ako predaju srpski mogu i hrvatski, ali to je pogrješno. Treba im prijeći iz ekavskoga izgovora na ijekavski te dobro znati hrvatsku normu suvremenoga hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika. Čak se srpski ijekavski govor koji obično ne znaju razlikuje od hrvatskoga ijekavskoga. Trebaju im dodatna obuka.

Stranica iz slovarice Kariona Istomina, 1696.

Početkom 2022. godine još jedna vaša knjiga bit će objavljena u Hrvatskoj. O čemu je riječ?

Već više od deset godina stalno pišem na hrvatskom jeziku, čak sam zaboravio pisati na ruskom. To su različite knjige, članci, prilozi i osvrti o hrvatskom jeziku i armenskoj kulturnoj i duhovnoj baštini. Ovih dana izlazi mi na hrvatskom jeziku knjiga Armenska Katolička Crkva, urednik je vaš poznati teolog Petar Marija Radelj s Hrvatskih studija. Koristim prigodu pa svima vama diljem Hrvatske i izvan nje želim zdravu, sretnu i uspješnu novu 2022. godinu!

Zorana Vukić
cro-kultura.com