Recenzija 1. epizode dokumentarnog pamfleta „NDH: Između  dva atentata”

Pročitao sam prve reakcije u medijima, točnije izjavu Zlatka Hasanbegovića (djelomičan citat): „Šteta uloženog novca poreznih obveznika. Svaka srednjoškolska filmska radionica bi s manje sredstava isporučila kvalitetniji sadržaj. Povjesničari koje smo sinoć vidjeli u prvoj epizodi govore ono što se očekuje od njih”, te „kako je bilo kompetentnijih povjesničara koji svejedno nisu viđeni u prvoj epizodi jer ideološki i politički stoje na drugačijim Klasicpozicijama od one koju zastupa Klasić. Autor serijala 'NDH' je 'povjesničarski potpuno nekompetentna osoba za tu problematiku'. 'To je jednako kao da sam ja scenarist dokumentarnog filma o 13. egipatskoj dinastiji.”

Pročitao sam i članak Nevenke Nekić na HKV-u na istu temu, točnije niz pitanja na koje je Hrvoje Klasić u prvoj epizodi dokumentarne serije mogao, ali je propustio odgovoriti.

Obje su reakcije valjane, no može se egzaktnije napisati što točno ne valja u prvom nastavku skupog HRT-ovog dokumentarnog serijala. Epizoda je s uvodnom i odjavnom špicom trajala nešto dulje od 48 minuta, te je u njoj osim autora, Hrvoja Klasića sudjelovalo još 10 osoba, iz Hrvatske i Srbije. Od šest Hrvata, više su ekranskog prostora dobili Željko Krušelj, Ivica Šute i Višeslav Aralica, dok su manje prostora dobili Tvrtko Jakovina, Martin Previšić i Vladimir Šadek. Njihovim izlaganjima nema se nešto posebno zamjeriti, jer nije moguće znati što su moguće još govorili autoru serije, i što je sve moguće autor serije izostavio u montaži, ali ono što su govorili općenito se poklapa s činjenicama, i s općenito prihvaćenim interpretacijama povijesti u znanstvenim, historiografskim krugovima.

Srbijansku znanost predstavili su Veljko Stanić, Milan Koljanin, Stevo Đurašković i Bojan Dimitrijević. Ni njihovim se izjavama na prvi pogled nema što za zamjeriti, iako je onaj tko je pažljivo pratio što govore, nije mogao ne uočiti Koljaninov cinizam, ruganje Klasiću i svim hrvatskim gledateljima, rečenicom kako je „(u kraljevini SHS) postojao parlamentarni život, koji je nažalost opasno ugrožen i najteže ugrožen atentatom u skupštini i ubistvom poslanika Hrvatske seljačke stranke, i naravno uvođenjem šestojanuarske diktature '29. godine, koja je bila pokušaj nivelizacije, odnosno stvaranja, pokazalo se nasilno, pre svega, jedne jedinstvene nacije, jugoslovenske nacije, što je bilo iluzorno. Pokazalo se ubrzo da to ne može da se ostvari. Ako govorimo o Hrvatskoj, uklanjanje političkih stranaka iz političkog života je otvorilo druge kanale i omogućilo je ekstremnim političkim snagama da dođu do izražaja, a opet otvorilo je i prostor Rimokatoličkoj Crkvi koja je time dobila veći prostor za svoje delovanje.”

To je praktično cijelo spominjanje atentata u kojem su ubijena dva Radića, Pavle na licu mjesta u Beogradu, Stjepan Radić je umro kasnije od posljedica atentata, te Đuro Basariček također u Beogradu na licu mjesta. Dakle, u emisiji od 48 minuta, atentat u kojem je poubijan vrh tadašnjeg HSS-a, prve hrvatske stranke onoga vremena, na čije je čelo potom došao plašljivi Maček, dobio je punih SEDAM (7) riječi, BROJ JEDNAK broju tjedana koliko je Stjepan Radić još živio u postelji nakon atentata, preminuo je 8. kolovoza 1928. Ako znamo da je od 1918. do 1939., u mirnodopsko doba, u Kraljevstvu SHS/Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji pobijeno preko 3.000 Hrvata i muslimana, civila, na Klasic2ulicama i u svojim kućama (tu nisu ubrojeni ljudi ubijeni po sudskim presudama poput Hranilovića i Soldina, ili preminulih po zatvorima), ne treba se čuditi ocjeni Ive Banca kako je srbijanski režim bio monarhofašistički.

Po Koljaninu, ubojstva nesrpskih građana i teror srbijanskog režima te diktatura su tek „ugroženi parlamentarizam”, kojim je uzrokovano da su „ekstremne političke snage” i Rimokatolička Crkva dobili veći prostor za djelovanje. Vrlo zanimljiva rečenica, stavljanje u isti kontekst, točnije u iste uvjete nekih nedefiniranih „ekstremnih političkih snaga” i Rimokatoličke Crkve. Kako je doduše kasnije u emisiji povjesničar Podravine detaljno govorio o Janka-pusti, te je prikazano arhivsko video-gradivo mladića kako rade na polju iza traktora, te nose kape koje imaju veliko slovo U na istom onom mjestu na kojem smo mogli godinama gledati crvenu petokraku, jasno je na koje se „ekstremne političke snage” mislilo. Ustaše!

Ovu perfidnu podvalu Koljanina autor Klasić je začinio tako što u emisiju nije uvrstio nijednu izjavu nijednog drugog povjesničara o atentatu 1928. godine, pa ako neki od prikazanih imaju neko dodatno mišljenje o tome, to nismo imali priliku čuti. Doduše, Višeslav Aralica je uzgred spomenuo atentat kad je govorio o postanku ustaškog pokreta, govoreći kako većina Hrvata tada najvjerojatnije nije ni znala za Antu Pavelića, jer je HSS bio centar političkoga života tadašnje Hrvatske. Zato je kralju Aleksandru I. Karađorđeviću, njegovoj posjeti Zagrebu, atentatu te događajima nakon toga posvećena otprilike polovica emisije.

Podsjećam, Hasanbegović je rekao kako je bilo kompetentnijih povjesničara za ovu emisiju, ako slučajno ne znate koji su to, upisivanjem u bilo koju internetsku tražilicu na svijetu tri riječi: „postanak ustaškog pokreta” doći ćete na prvoj ili na prve dvije stranice do knjige povjesničara Marija Jareba: „Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine”, zaposlenom na Hrvatskom institutu za povijest, te do opširnog članka Tomislava Jonjića, pravnika i povjesničara, koji se istaknuo svojim studijama dvoje istaknutih Hrvata 20. stoljeća, Ive Pilara i Antuna Gustava Matoša, a njegov navedeni opširni članak od 90 stranica, naslovljen „Povijesno-politički okvir postanka ustaškog pokreta” možete naći na stranici.

Zaključimo: nebitno je u emisiji rastegnuto toliko da je skoro bilo mučno gledati nesimpatičnog brkonju koji je 1934. zaglavio u Marseilleu, pokoj mu duši. Ono bitno je preskočeno, zaobiđeno, u emisiji su se čule fino uvijene perfidne podvale na račun Katoličke Crkve. Klasić ne predstavlja neko drugo razmišljanje ili viđenje, ovo je krasno izvezena i montirana povijest koja se nije dogodila, jer to tako nitko tko je onda živio u Hrvatskoj nije doživio, odnosno, nijedan Hrvat u tadašnjoj Hrvatskoj. Osim možda Đure Vilovića i Viktora Novaka. A tu dvojicu, ako ne znate za njih, nije moguće zvati Hrvatima, nego prije velikosrbima hrvatskoga porijekla.

Od Koljanina, Klasića i HRT-a, u vaše oči i uši, u prvoj epizodi dokumentarnog serijala o NDH autora izvanrednog profesora Hrvoja Klasića, na račun građana RH koji plaćaju pretplatu. Kako se pretplata plaća i u mojoj obitelji, ozbiljno razmišljam otkazati pretplatu.

D. Č.

Pet, 22-10-2021, 05:41:40

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.