Nova klasa ugrožavanja života

Obično se prilazi problematici pobačaja sa stanovišta morala i etike. Teologija kao Crkvena znanost također promišlja svu problematiku oko pobačaja sa stajališta moralne teologije. Stoga je moguće to nesretno pitanje osvjetljavati kao pitanje privatne osobe, kao pitanje osobne savjesti. Crkvi se iz toga razloga Pobačajpredbacuje da se previše miješa u osobni moral i da osobni moralni slučaj iznosi u javnost, naravno ne imenom i prezimenom nego kao grijeh jedne osobe i time povrjeđuje intimnost i ljudsko pravo na slobodu savjesti.

Danas smo svjedoci jednom novom gledanju na problem pobačaja. Moderna država, baš zbog toga jer se shvaća sekularnom, ne želi se miješati u pitanja moralnog reda i prosuđivanja čina pojedinih osoba pod svjetlom morala. Pogotovo ne želi određivati kada je neki osobni čin „grijeh“ i što je to grijeh. To sekularna država prepušta Crkvi kao njezino izvorno legitimno pravo. Međutim, pitanje pobačaja je danas postalo društveno pitanje s gotovo masovnim događanjem. Time je pitanje pobačaja postala ujedno i političko-pravno pitanje. Znamo da je moderna država, konkretno zakonodavna vlast, zahvatila u to područje s određenim zakonima.

Crkvi se postavlja važno pitanje: je li dovoljno prići k fenomenu pobačaja samo sa stanovišta moralne teologije; nije li nužno potrebno preuzeti tu problematiku kao pitanje za društveni crkveni nauk da bi se na taj način ono obrađivalo u perspektivi principa i načela crkvenog društvenog nauka. Katolički društveni nauk, u obliku socijalnih enciklika papa, postoji već više od 100 godina počevši s enciklikom „Rerum Novarum“ pape Lava XIII. (1891. god.).koji je obradio „pitanje radništva“ kao jednu socijalnu stvarnost s izazovom na doktrinu Crkve. Nema sumnje da je dokument II. vatikanskog koncila „Gaudium et spes“ čvrsto usmjerenje Crkve i katoličanstva na gotovo sve probleme modernog društva, i time na pitanje pobačaja kao društvenog problema. U „Gaudium et spes“ Crkva utemeljuje svoj društveni nauk na principu dostojanstva čovjeka i na pozivu ljudske osobe k odgovornosti za svijet, prije svega za društvo od kojeg je svaki čovjek kao osoba ovisan u svom razvoju, i za brak i obitelj, za sveopću kulturu, gospodarstvo i za političko uređenje koje mora imati za cilj mir i pravednost. U ovim mislima se po sebi rodio pojam grijeha kao RerumNovarum„društvenog grijeha“ i pojam „ grijeha struktura“. Kao što se ne čini dobro samo sebi nego i drugima, tako se ne čini grijeh samo na štetu sebe nego i drugih: i društva.

Lako je uvidjeti da pobačaj dotiče život društva u više vidova: brak, obitelj, demografsko pitanje budućnosti nacije, etika seksualnosti, prava čovjeka. To su sve goruća pitanja društvenog nauka Crkve s dimenzijom javnosti. Slično pitanje se postavlja i kod bioetike: kako ispravno postupati kod početka života; kako ispravno zahvaćati medicinski i biološki kada se radi o održavanju i poboljšanju kvaliteta života kroz zdravlje; kako ispravno postupati na koncu života? Svi ovi postupci etičkog duha imaju društvenu dimenziju. Specifično bioetička pitanja toga tipa brzo se pretvaraju u društvena pitanja kada se traži odgovor na njih pomoću donošenja zakona i određivanja prava. Kod toga imaju pitanja općega dobra i socijalne pravednosti glavni vid djelovanja državnih tijela. Tu pripada pitanje zdravstvenog osiguranja, državnog financiranja znanstvenog istraživanja embrija, donošenje pravila za eutanaziju, za pomoć k suicidu.

Kod pitanja pobačaja se postavlja pitanje o moralnosti uništenja života nevinoga čovjeka, o grijehu protiv 5.zapovijedi Božje. Sva ova pitanja su zapravo već pitanja za socijalnu etiku jer dodiruju juridičku raspravu, socijalnu, gospodarsku i političko razjašnjenje.

Pobačaj je stvarno pitanje „socijalne pravednosti“ na poseban način. To ćemo najbolje uvidjeti iz usporedbe sa srodnim socijalnim slučajevima. Uništenje života događa se također za vrijeme rata: moralno je dozvoljeno ubiti napadača; kod smrtne kazne moralno je dozvoljeno ubiti „na smrt osuđenoga“. Nikada nije dozvoljeno ubiti nevinoga čovjeka. Stoga važi pravilo: privatne osobe ne smiju ni pod kojim uvjetom sebi prisvojiti pravo da direktno unište nevinoga čovjeka. Nitko nije neviniji niti bespomoćniji nego nerođeno dijete. Nerođeno dijete ne smije nitko svjesno i namjerno uništiti.

Ovo izreći sa saznanjem da godišnje oko 46 milijuna nerođene djece u cijelom svijetu budu ubijena snagom zakonski dozvoljenog pobačaja, čovjeku se smrači pred očima. Neizmjerni individualni osobni grijeh pojavljuje se ovdje kao strašno socijalno zlo koje se mora nazvati socijalnim zločinom (holokaustom). Samo jedno ubojstvo predstavlja za društvo socijalni problem: serijski ubojica predstavlja još ozbiljniji društveni problem. Ali godišnja ubijanja, koja dosežu milijune nevinih ljudi, jesu kulturno-pravna tragedija današnje civilizacije. Socijalna pravednost nije gažena Pobačajnogama nego je utopljena i ugušena u krvi nevinih. Ovo se ne događa protiv zakona nego dopuštenjem zakonodavca. Kako to nazvati da pogodi strahotu ove stvarnosti? Kako nazvati dotične ljudi koji su za to odgovorni?

Pravu istinu s time u vezi izgovorio je papa Ivan Pavao II: „ Ne radi se samo o ugroženostima života izvana, od snaga prirode ili od daljnjih Kaina, koji ubijaju Abela, ne, radi se o znanstveno i sistematski planiranim ugroženostima“.

I kod toga se radi o „dobru iz reda prava“. Pobačaj je pravno odobrenje da se postigne ispunjenje nečije želje. To pravno „dobro“ je u stvarnom životu strašno etičko zlo. Nikakvo pravo na slobodni izbor ne može to zlo, taj zločin, učiniti dobrim. Naravno, za ljude ateiste je samo jedno važno: da se država, taj ljudski „bog“, odriče svoga prava na kaznu toga zločina. Da zadnju riječ u svemu tome ima sam Bog Stvoritelj, to ih nije briga. Za njih Boga nema.

Pitam: na osnovi kojeg principa se „država“ ovdje pokazuje tako milosrdna i velikodušna da ne želi kažnjavati zločin? Ovdje se radi o novoj klasi ugrožavanja života. Ne samo da se ti napadi na život više ne smatraju zločinima, „paradoksno je da su dobili status prava, i to do one točke kod koje se poziva državu k tome da njima dodijeli pravno priznanje i da ih integrira u besplatno korištenje u sistemu zdravstvenog osiguranja“.

Pobačaj ne cilja samo na svojevoljno ubijanje nesrodnih individua, nego također na određivanje jedne čitave klase ljudi, naime nerođenih, kao bespravnih, izvučenih iz područja valjanosti temeljnih prava i potrebne zbrinutosti koje se drugim ljudima pružaju. Na taj način stoji pobačaj u tradiciji velikih povijesnih tragedija koje uvijek započnu time da se jednoj cijeloj klasi ljudi oduzima pravo na život ili slobodu. Pobačaj se razlikuje od drugih socijalnih zala - nezaposlenosti, razvoda brakova itd. i po tome što se on vrši u relativnoj nezapažljivosti. Žrtva toga čina i onako nema nikakav glas za javnost. Sve se događa više ili manje iza vrata, potajno. Slično se događa i sa ženama koje se podvrgnu operaciji pobačaja. Čak se prikrivaju pred javnosti teške posljedice pobačaja za daljnji život tih žena: zaboravljene, prezirane, skršenog dostojanstva pod neprestanom optužbom osobne savjesti. Umjesto radosti majčinstva…..

UNO i pravo na zaštitu života: globalna borba za legalizaciju abortusa

Jedva se može razumjeti da je jedna svjetska institucija, koja je nakon svjetske katastrofe Drugog svjetskog rata bila ustanovljena za obranu života, za prava čovjeka, za sprečavanje mogućnosti ponavljanja barbarstva ubijanja ljudi, postala danas mjesto organiziranog ubijanja nerođenog života po cijelom svijetu. To potvrđuje praksa UNO-a u podržavanju zloupotrebe takozvanog prava na abortus. UNO je postala instrument uništavanja života.

Neshvatljivo! Prva zadaća UNO je štititi život kako stoji u Karti od 26. lipnja 1945. Tamo od početka 1970. godine znanost je „darovala“ svijetu kemijsku mogućnost sprečavanja začeća i time otvorila vrata mogućnosti uništavanja čovjeka na njegovom početku dolaska na svijet. Katolička Crkva po enciklici „Humanae vitae“ pape Pavla VI. (1968.) UN je zabranila svako umjetno sprečavanje začeća kao nemoralnog čina i time nepoštivanja volje Božje. Istovremeno započinju mnoge države, prije svega u kršćanskom svijetu, s legalizacijom abortusa. Samo usput da spomenem: tragičnu su ulogu kod toga odigrale biskupske konferencije prije svega u zemljama njemačkog jezika otvorenom pobunom protiv enciklike Humanae vitae pape Pavla VI.

Od toga vremena započinje također pritisak na UNO da etablira pravo na zdravlje u kojem će biti sadržano i „pravo“ na uništavanje početka ljudskog života. Sredstvo za to će biti različite deklaracije UNO-a. Stvoren je i novi pojam za to: „reproduktivno zdravlje“. Kakve li laži u samom pojmu! Cinički rečeno: Još nerođeni dijete-čovjek mora umrijeti pod alatom medicine da bi reproduktivno zdravlje žene bilo ponovno uspostavljeno za novi pokušaj postati majka ili ponovno slučaj za tragediju ubojstva nerođenog čovjeka? Strašno!

I UNO surađuje marljivo u svemu tome uz pomoć milijardi graditelja „otvorenog društva“ u „novom globalnom poretku“ na svijetu u kojem su svi „braća i sestre“, naravno izuzev onih 46 milijuna godišnje kojima se ne dopušta da ugledaju svjetlo dana kod prvog rođendana. Pod okriljem UNO ustanovljene su tisuće NGO - nevladine organizacije, po cijelom svijetu sa zadatkom propagande i nadzora sprovođenja u život pojedinih odredbi iz deklaracija za izvršenje odredbi o abortusu, pardon: za uspostavljenje i unapređenje reproduktivnog zdravlja za žene u cijelom svijetu. Napredak kamo? U Život ili u smrt. Trećeg nema.

Josip Sabol

Pon, 26-07-2021, 14:24:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.