Često puta, posebno u predizborno vrijeme susrećemo se nažalost s jednom nametnutom i provokantnom temom koja uznemirava vremenski odsutne i iseljenje Hrvate, a to je pravo glasovanje dijaspore (kako se to s jednom pojmom objašnjava). Prije cca. godinu dana nesuđeni premijer, predsjednik SDP-a Zoran Milanović na jednom predizbornom skupu u Osijeku reče: “Bitno je da odluku o tome tko će donositi zakone u Hrvatskom saboru donosimo mi u Hrvatskoj, a ne Novi Zeland, Australija ili neka treća država. Nemam ništa protiv ljudi koji ne žive u Hrvatskoj, smatram ih partnerima i bliskima, ali oni ne dijele sudbinu ove zemlje”. Ne znamo dali je dotični “gospodin” poslje toga obrisao stražnjicu. Zanimljivo je pogledati praksu nekih zapadnih zemalja. Tako recimo Savezna Republika Njemačka svojim građanima izvan zemlje to pravo na svim izborima neosporivo omogućava.
Mogućnost glasovanja poštom uhodana je praksa i nikakvom ozbiljnom njemačkom političaru nije ni nakraj pameti da njihovo pravo ograničava ili dovodi u pitanje (mada ih je 18 puta više nego Hrvata). Na stranicama Ministarstva vanjskih poslova (Auswärtiges Amt) mogu se naći upute za glasovanje Nijemaca u inozemstvu. Kao jedini uvjet, osim naravno napunjenih 18. godina starosti, navodi se da su u njoj prebivali najmanje 3 mjeseca nakon 23. 5. 1949. Ova regulativa se samo odnosi za trajno odsutne iseljenike, dok oni koji imaju prijavljeni boravak u Njemačkoj, a borave izvan nje, glede toga nemaju nikakvih prepreka. Jedina formalnost je što sami trebaju zatražiti da im se dostave birački spisi.
Pravo glasovanja Austrijanaca izvan svoje zemlje također nije upitno. Isti mogu učestvovati na saveznim, predsjedničkim i izborima za Europski parlament. Učestovanje na referendumima od 2007. godine također je odobreno. Glavni uvjeti su da: imaju najmanje 16. godina, da su se unjeli u tzv. “Wählerevidenz”, tj. izborni popis (evidenciju) na mjestu zadnjeg prebivališta i da im to pravo sudskim putem nije zaprječeno. Regulativa glasovanja Švicaraca izvan svoje zemlje također ne zahtjeva posebne uvjete, a to su prije svega: 18 godina starosti i registracija u veleposlanstvu ili konzulatu. Primjeri gore navedenih zemalja govore da je pravo glasovanja dijaspore apsolutno legitimno i neotuđivo. No, u hrvatskim uvjetima osporavanja je tim tragičnije, da upravo oni koji su do jučer Hrvate izvan zemlje progonili, danas se svim silama trude da im oduzmu jedno od najvažnijih građanskih prava.
To što je u razvijenim društvima neosporno, kod nas se, posebno u predizbornom vremenu od strane SDP-a, njoj sličnih stranaka i medija podlo prešućiva, odnosno ignorira. Inače, da je suprotno javnost bi itekako već davno s tim bila upoznata. A izjava, kako taj podli SDP-eovac reče, da “oni ne dijele sudbinu ove zemlje” je toliko točna kao i tvrdnja da “njegova stranka nije nasljednica onih koji su žarili i palili po Hrvatskoj više od četri desetljeća”. Jadna je budućnost Hrvatske koja s Milovanovićem sudbinu djeli!
{mxc}