„Radikalizacija“ Hrvatske televizije

Ovih dana Hrvatska televizija konačno je završila prikazivanje turske ratne sapunice pod nazivom „Bitka na Galipolju, 32 sata“, pa je red da se osvrnemo i na to dostignuće. Bitka na GalipoljuEvo što o sadržaju nizanke govori teletekst HTV-a: „U bitci koja je započela 25. travnja 1915. i kojom je započeo kopneni rat za Galipolje, 1050 vojnika pod zapovjedništvom majora Mahmuta Sabrija 32 sata je bez ikakve pomoći i podrške odolijevalo daleko nadmoćnijem neprijatelju i zaustavilo neprijateljsko napredovanje. Serija nam priča priču tih heroja.“

S povijesnog gledišta nema nikakve sumnje da su Turci, uz njemačku pomoć, na Galipolju porazili snage Antante, odnosno Britance i Francuze, pri čemu se posebno istaknuo „major“ Mahmut sa svojom postrojbom. Ipak, pomalo je neobično da netko u današnjoj Hrvatskoj, ničim izazvan, veliča pobjede Osmanskog carstva u prvom svjetskom ratu! Je li to odraz nostalgije za Austro-Ugarskom, kojoj su Turci u to vrijeme bili saveznici? Ili, možda, narasle turkofilije u Hrvatskoj i susjednim krajevima?

U spomenutoj nizanci tursku vojsku prikazuje se kao hrabru, nepobjedivu silu koja brani svoj narod, islamsku vjeru i domovinu od bahatog, nadmoćnog protivnika, koji samim time zaslužuje poraz. Patetike i romantike ima napretek! U posljednjem nastavku serijala malobrojni turski branitelji neprestano ohrabruju jedni druge uzvišenim riječima, kao da su unaprijed svjesni svojih povijesnih zasluga. U poljskoj bolnici ranjenici se dižu iz kreveta i hrle u pomoć napadnutim postrojbama, uz plač i ekstazu prisutnih sestara Crvenog polumjeseca. U sve to prigodno se upleću prizori iz civilnog života, kojima dominiraju brižne supruge i razigrana dječica, te poneki ljubavni zaplet začinjen krvnom osvetom. Vrhunac priče o našim herojima vidimo u posljednjoj epizodi, kada turski narednik i bojnik, pred okupljenim vojnicima, drže „predavanje“ okupatorskom engleskom časniku, pitajući ga što traži daleko od svog doma, na tuđoj zemlji? (Doduše, isto bi se pitanje Englezima i danas moglo uputiti!) U odjavnoj špici spominju se konkretni rezultati postrojbe bojnika Mahmuta: 2600 poginulih Engleza i Francuza, te samo 630 stradalih Turaka. Autori nizanke ponosno zaključuju: - S velikom zahvalnošću sjećamo se svih junaka turske nacije i vojske koji su narodu podarili uzrečicu: „Galipolje je neosvojivo!“

Tko se još sjeća Armenaca?

- Adolf Hitler, uoči napada na Poljsku

Turci su se na Galipolju borili hrabro i časno za svoju domovinu, no to ipak ne može promijeniti povijesnu činjenicu da je njihova vojska počinila jezive zločine nad vlastitim sugrađanima - Armencima u Maloj Aziji. Arm genocid4Evo što o tome kaže stručnjak za osmanistiku, mađarski povjesničar Josef Matuz: (Armenske simpatije prema Rusima) ... uzeli su mladoturci kao povod da otpočnu „konačno rješenje“ pitanja Armenaca.Armenci koji su izbjegli groznom masakru 1915. g., a nisu se mogli prebaciti u rusku istočnu Armeniju, protjerani su u sirijsku, odnosno iračku pustinju, s izgovorom – na prvi pogled prihvatljivim – da Osmanskom Carstvu neprijateljske Armence valja udaljiti s ugrožene istočne fronte. Ondje je većina njih bijedno skončala. Tim je genocidom gotovo potpuno uništena uz Grke najveća kršćanska manjina u Osmanskom Carstvu.“ (Josef Matuz: Osmansko carstvo, str. 161./162.) Knjiga je objavljena daleke 1985. godine, pa nema razloga sumnjati u njenu nepristranost. Povjesničar Marinko Pejić spominje i zaboravljenu sudbinu armenskih vojnika u turskoj vojsci: „Po manjim grupama je stradalo 300.000 armenskih redovnih vojnika (kršćanima je bilo ponovno otvoreno služenje vojnog roka). U genocidu je stradalo oko milijun i pol Armenaca, još neprecizirani broj je prisilno islamiziran. Preživjelo je oko 500.000 ...“ („Armensko pitanje“ završilo u genocidu, prometej.ba)

Od svih zaraćenih strana u prvom svjetskom ratu jedino su Turci počinili masovne zločine i genocid. Ostale članice Centralnih sila – Njemačka, Austro-Ugarska i Bugarska uglavnom su poštovale tadašnje zakone i običaje ratovanja, pa im se ništa ne može predbaciti. Ipak, ostaje zagonetka u pogledu ponašanja carske Njemačke, koja je mogla utjecati na osmanske vlasti kako bi zaustavile pokolj, ali ipak nije ništa poduzela?!

„Radikalizacija“ Hrvatske televizije

Kako se u bespućima povijesne zbiljnosti prvog svjetskog rata snalazi naša javna televizija, koja bez ikakvih ograda ili isprika prenosi kontroverznu tursku sapunicu?! Bitka za Galipolje sama po sebi nije sporna, ali sve ostalo jest. U travnju 1915. započeo je i turski genocid nad Armencima, pa je neke poveznice s Galipoljem nemoguće izbjeći. Trebamo li čekati da nas Armenci upozore na to, ili je jednostavnije otkupiti neku suvremeniju, manje spornu sapunicu? Kako je moguće da danas, u 21. stoljeću, pokraj tolikih „antifašista“, turski grijesi prolaze ispod radara, i to baš u trenutku nove agresije na armenski narod?

Dinko Pejčinović

Čet, 26-11-2020, 19:24:32

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.