Kužne pošasti u starom Splitu (1)

Dok munjevitom brzinom stižu zabrinjavajuće vijesti o širenju ubojita kineskog "koronavirusa" zanimljivo je i poučno podsjetiti na kužne epidemije koje su u davnoj prošlosti harale Splitom.

Od XIV. do XIX. stoljeća velike kužne pošasti: kuga (Crna smrt) i kolera (Azijski bič) često su pohodile grad pod Marjanom. Nesmiljene boleštine ne samo da su odnosile tisuće života, već su – zbog naknadna postupka raskuživanja – prouzročile neprocijenjive štete imovini Splićana, a time i kulturnom blagu čitava grada. Kuga je harala čak dvanaestak puta: 1348, 1360, 1420, 1456, 1526, 1572, 1608. 1644, 1731-32, 1763, 1783-84. Prva epidemija kolere javila se 1836, uslijedile su još dvije: 1849, 1855.

PRVI POMOR CRNE SMRTI

U drugoj polovini godine 1348. stizale su u Split zloslutne glasine o nezapamćenoj pošasti (epidemia primitiva) koja je nesmiljeno kosila sve živo. U Europu su je unijeli genoveški pomorci na povratku iz crnomorskih luka. Oboljelima su se javljale otekline veličine jajeta ili jabuke pod pazuhom i u preponama. Iz tih bubona curila je krv i gnoj. Tijela su se osipala crnim prištevima. Druge je tresla visoka vrućica, gušio kašalj, pljuvali su krv. Strahovito su zaudarali.

Kuga ST

Ne znajući ništa o mikroorganizmima – to jest da se bakterija Pasturelle pestis prenosi ugrizom štakora ili buha, a zatim s čovjeka na čovjeka – najučeniji umovi uzroke pošasti tražili su u astrologiji. Nakon dugotrajnih razmatranja profesori pariškog Medicinskog fakulteta službeno su priopćili da je epidemija posljedica "trostruke konjukcije Saturna-Jupitera-Marsa u 40. stupnju Vodenjaka koja se dogodila 20. ožujka 1345."!

Bogati su se sklanjali u ljetnikovce (tako je nastao Boccacciov Decameron!), a ostali su smrtnici umirali u svojim kućama i kolibama. Iskorijenjene su čitave obitelji. Tom je prilikom u dvije godine, samo u Europi, kuga pokosila više od 20 milijuna duša - dakle trećinu njenih stanovnika. Budući da je bila desetkovana i radna snaga, slijedećih godina uslijedila je pošast gladi. Opet su ulice i trgovi bili krcati leševa.

Budući da se zaraza širila velikom brzinom i Splićane je obuzela psihoza Sudnjega dana. Kroničar A. Cutheis zapisa da se je na nebu vidjela repatica i polarno svjetlo. Javljali su se potresi, harali olujni vjetrovi. Sunce je bilo tmurno, a Mjesec pomračio. Spuštali su se divlji čopori izgladnjelih vukova. Gavranovi i lešinari, grakćući i kriješteći, neprekidno su kružili vrebajući žrtve. Na "znak žlijezde ili crnog prišta" valjalo se odmah ispovjediti, sačiniti oporuku i dušu preporučiti Bogu, jer spasa nije bilo.

O Božiću iste godine nastane u Splitu velika pomutnja i jauk. Držeći da je pošast znak Božje kazne za počinjene grijehe, Splićani su hrlili u crkve i tako se još više izlagali zarazi. Brzina umiranja bila je tolika da nisu stizali pokapati leševe. Gomilahu se po ulicama, trgovima, crkvama. Okrutna je boleština mahom ubijala "muškarce i žene, stare i malene ne opraštajući nijednoj ljudskoj dobi". Pokosila je i dva nadbiskupa, mnoge plemiće i bezbrojne pučane.

Kuga2

Nije zabilježeno koliko je Splićana stradalo te godine. Međutim, na temelju podataka o smrtnosti u drugim gusto naseljenim gradovima sa sličnim nehigijenskim životnim uvjetima, možemo pretpostavit da ih je pomrlo najmanje tri četvrtine. Nije pretjerano ustvrditi da se u užem središtu današnjeg Splita pod zemljom nalaze stotine kostura baš iz tog razdoblja.

UČITELJEV "DNEVNIK UMIRANJA"

U srednjem vijeku kuga je stizala u Split trgovačkim lađama koje bi doplovile s druge strane Jadrana. Nakon prodora Turaka unosili su je i goniči karavana. Kada bi se pojavila u Bosni ("Sarajevo, što si potamnjelo / Ili te je vatra pogorjela ili te je kuga pomorila?") na granici se uspostavljao sanitarni kordon. Rasporedile bi se isturene straže koje su nadzirale promet. Međutim, pojedini mesari, trgovci i hajduci potajno su prelazili granicu i unosili zarazu. Čak i poslije izgradnje lazareta (1592.) goniči karavana nisu uvijek poštovali karantenske propise, već bi nakon nekoliko dana – nebrigom nadglednika i liječnika – odlazili na tržnicu ili posjećivali konobe.

Neumoljivu boleštinu pokušavali su "tjerati" dimljenjem i smradom. Liječnici su nastojali pomoći oboljelima puštanjem krvi, purgativima, klistirima, spaljivanjem ili rezanjem izraslina, stavljanjem vrućih obloga. Ljekarnici su nudili preparate koji više podsjećaju na "vještičje napitke": pilule od stučenih jelenjih rogova ili smrvljena dragog kamenja, mješavine rijetkih mirodija, čak i rastaljeno zlato! Preporučali su ispirati ruke, usta i nos mješavinom ružine vodice i octa...

Epidemije su se javljale po nekoliko puta u stoljeću. Nakon prvih slučajeva bolest bi se naglo proširila, divljala bi više mjeseci, a zatim postepeno smirivala. O onoj što je buknula u jesen 1526. i trajala do proljeća 1527. sačuvane su zabilješke splitskoga učitelja Jakova Veselića (Gaudentia) zvana Abako koji je pedantno bilježio umiranja članova svoje obitelji. Ponekad bi dodao i astrološke znakove vezane uz datum smrti. Najprije mu je umrla žena i punica, zatim šurjakinja i šurjak, pa majka i sestra, te troje djece: Lukrecija (2), Duje (7), Jerolim (12) itd. U nepunih šest mjeseci pokopao je učitelj Abako trinaestero svojih najbližih. Nije zapisao je li i sam prebolio kugu ili se uopće nije zarazio. Iako teško ojađen, ponovno se oženio i izrodio novo potomstvo. Umro je tek poslije trideset godina 23. veljače 1554. Izgleda da je bio veoma čašćen, jer je "pokopan ne malim plačem cijeloga grada pred vratima Sv. Duje" kako zapisa njegov nasljednik.

Ta je epidemija pokosila oko dvije trećine Splićana. Spaljeno je 250 zaraženih kuća! Često s cjelokupnim pokućstvom, knjigama, ispravama i spisima. Čim bi se kuga pojavila, bogatiji su građani sklanjali obiteljske dragocjenosti. Zakapali su ih na tajnim mjestima: u podrume, po vrtovima ili u polju. Budući da su često izumrle čitave obitelji, mnoga su skrivena blaga propadala. To su potvrdila kasnija slučajna otkrića vrčeva ili kutija sa zlatnicima ili dragocjenim nakitom.

Poslije velikih pomora vlasti su nastojale obnoviti pučanstvo naseljavanjem pridošlica iz bliže okolice (naročito iz Poljica i Kaštela) ali i prebjega iz Bosne. Često su dovodili i obitelji prekomorskih susjeda. Na taj se način splitsko pučanstvo, kako ono u gradu tako i ono po predgrađima, stalno obnavljalo i mijenjalo.

O epidemiji kuge iz godine 1607. (u jeku koje je bila obnovljena Crkva Gospe od Pojišana) već sam pisao na ovom portalu 2017.

ČUDO GOSPE OD ZDRAVLJA

U veoma živoj trgovačkoj razmjeni između Mletačke Republike i Turskog Carstva dalmatinski su lazareti predstavljali prave bastione protiv prodora kuge. Želeći što bolje zaštiti metropolu, Senat je osim središnjeg zdravstvenog kolegija u samoj Veneciji osnivao na istočnoj obali Jadrana i posebne općinske zdravstvene odbore koji su usko surađivali s gradskim knezovima i kapetanima.

Pored toga Mlečani su u Sarajevu imali povjerljive, dobro plaćene "obavještajce" koji su im redovito javljali pravo stanje zdravstvenih prilika u Bosni. Naime, Sarajlije nisu vodile mnogo računa otkuda dolazi roba – je li bila pregledana, je li odležala karantenu – već su je nastojali što prije proslijediti put jadranskih luka. Unatoč svim tim mjerama predostrožnosti kuga se u Dalmaciji sve češće javljala. Tako je 1731. u Splitu opet buknula velika epidemija. Kao nekim čudom jedino je ostalo pošteđeno predgrađe Dobri. Pučanstvo je iskreno vjerovalo da ih je zaštitila Gospa od Zdravlja čiju je sliku odnedavna doseljenim franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja bio poslao na dar iz Mletaka subrat fra Filip Grabovac. Nadbiskup Antun Kačić blagoslovi sliku i dozvoli franjevcima neka govore misu i održavaju župnu službu pod "tezom" koja se nalazila do njihovog skromnog hospicija. Taj mali prostor nije mogao primiti sve Dobrane koji su hrlili zahvaliti Gospi što ih je očuvala od strašne pošasti. Poneseni ufanjem u Gospu oni složno "počeše vući kamenje, grede, prage, kupe, klak i pržinu, ter sami u malo dana načiniše priličnu crkvicu".

Gospa1

Iako su mogli prebivati u sigurnosti zdravog i izolirana predgrađa, dvojica franjevaca dobrovoljno krenu među zaražene da bi tješili i duhovno krijepili umiruće: fra Mijo Batinić u grad, a fra Dujam Vuletić u Lazaret. Tamo i ostanu sve do prestanka epidemije.

Poslije tidesetak godina (1764.) stanovnici su Dobroga opet bili pošteđeni Crne smrti. Iz velike zahvalnosti iskovaše tada dvije krune od zlata, za Gospu i Malog Isusa, te na njima urezaše natpis: TEMPORE PESTIS SUBURBIUM DOBRI EX VOTO 1764. Tim povodom suvremenik O. Petar Knežević sastavio je posebnu pjesmu, koja se i danas pjeva na Dobrome, ona počinje:

"Primi, Prislavna, krunu koju daju (...) Jer varoši drugi kuge / Poznadoše nemilosti / Al' ne dade Ti te tuge / Njemu, Majko, od milosti / Tako Dobri zdrav ostade / Svud okolo slušajući / Plače, tuge, cvil i jade / A za kugu ne znajući..."

U toj epidemiji Franjevci su se još jednom istakli samoprijegorom i žrtvom. Zato im nadbiskup Dinarčić dodijeli "dičnu svjedodžbu srdčenosti i požrtvovanja, koliko na Dobromu gdje su kao župnici duhovnu službu obavljali, toliko po ostalih varoši i gradu". Naročito se istakao fra Jerko Bareza koji je "tješio i kriepio bolesnike i umiruće po kućah i po tamnicah" kako su mu poslije pismeno potvrdili providur, gradski knez i nadbiskup Garagnin.

Mora da su ti naši franjevci bili doista hrabri i da su bezgranično ljubili čovjeka. Ne zaboravimo da su u strašnim danima opće patnje i očaja pred nasrtajem kuge roditelji često napuštali rođenu djecu, a djeca roditelje. Da je muž bježao od okužene žene, a žena od muža. Da je brat zaboravljao na sestru, a sestra na brata...

 Frano Baras

 

Ned, 15-06-2025, 19:48:44

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.