Дућанџија Ристo dokrajčio Sv. Ciprijana

O zloj sudbini splitskog Samostana benediktinki i crkvice Sv. Marije de Taurello koje je tridesetih godina prošlog stoljeća mafijaškim podvalama prisvojila SPC već sam pisao na ovom portalu (Podsjetnik 21). Ovoga puta podsjetit ću na prethodnu tužnu zgodu stradanja crkvice sv. Ciprijana koja je također datirala iz vremena hrvatskih kraljeva… Ta crkvica nalazila se na nekadašnjoj plokatici pri vrhu Bosanske ulice. O njoj su brinule trećoretkinje franjevke (picokare) koje su imale svoju kuću u neposrednoj blizini. Godine 1904. crkvena vlast predala je upravu / vlasništvo kuće i crkvice Školskim sestrama iz Maribora. Posljednja misa služena je u crkvici 25. rujna 1914. Međutim, da bi mogle isplatiti dugovanja nastala troškovima novogradnje samostana na Lovretu, Sestre su staru kuću zajedno s raspremljenom crkvicom sv. Ciprijana, prodale 1917. splitskom trgovcu Mati Čuliću. Budući da je crkvica izgubila sakralni značaj, novi je vlasnik ubrzo – na opće zaprepaštenje – pretvara u krčmu! To je izazvalo zgražanje splitske vjerske javnosti, pak ju je isti da bi se riješio neugodna prozivanja prodao (valjda po nečijem naputku!) baš doseljeniku Ристи Пејановићу… Novi se vlasnik ovako reklamirao u Novom dobu (23. 10. 1920.):

„SKLADIŠTE STAKLARSKE I PORCULANSKE ROBE RISTO PEJANOVIĆ - SPLIT BOSANSKA UL. K CRKVI SV. CIPRIJANA. IMAM NA IZBOR SVAKOVRSNE STAKLARSKE I PORCELANSKE ROBE, KOJE PRODAJEM NA VELIKO I MALO UZ POVOLJNE CIJENE… OPREMA TAČNA!“

Crkvica

Dva mjeseca poslije, Novo doba (6. XII. 1920.) u rubrici

PRIOPĆENO (uz napomenu "za stvari pod ovom rubrikom Uredništvo ne odgovara") objavljuje pismo splitskog Židova trgovca Albaharija:

"Mojim poslovnlm prijateljima. Već jednom sam bio prisiljen, da ovim putem upozorim na nelealna sredstva konkurencije kojim se je kušao da proti meni služi dojučerašnji tesarski majstor, a sada trgovac Risto Pejanović. Kad mu nije uspio pokušaj da me kod mojih poslovnih prijatelja omalovaži kao trgovca, sada se je usmjelio da me kuša da okleveće s drugog kraja: posebice da sam ja jedan od onih crnožutih tipova, koji su nas klevetali i bacali kao taoce iz tamnice u tamnicu u doba Austrije. Nego ako mi zakon prvog puta nije davao mogućnosti da se obranim, ovog puta je malo drugovačije te ću g. Pejanoviću dati prigode da svoje klevete pred sudom dokaže. Ali svakako kad se g. Pejanović postavlja u pozi političkog mučenika dobro je da se već znade, da mu ni za rata ni prije rata sa strane Austrije nije ni vlas pala s glave.

Split, 3. prosinca. 1920. Moritz Albahary.

Dakle, iz tog pisma saznajemo da je Risto došao u Split kao "tesarski majstor", ali da se ubrzo preobrazio u bogata trgovca. Ostaje nejasno na koji način? Mora biti da je Risto poslovao veoma uspješno jer iz nekih reklamnih oglasa saznajemo da je dobio i novo skladište u Arnirovoj (sjeverozapadnoj) kuli Dioklecijanove palače, a posebne uredske prostorije otvorio u Nodilovoj ulici...

sv ciprijan

Kada je novi vlasnik Risto najavio pregradnju i rušenje crkvice, don Frane Bulić je u ime Konzervatorskog ureda za Dalmaciju, uputio nadležnim vlastima 11. IX. 1925. službeni dopis u kojem među ostalim stoji:

"Općinskom Upraviteljstvu Split

Potpisani se protivi svakoj pregradnji kapelice sv. Ciprijana. Kapelica je, istina, bez veće historijske i umjetničke vrijednosti, ali predstavlja interesantan motiv izgradnje naših gradova s plokaticom i crkvicom... Ovaj motiv vrijedno je po mogućnosti čuvati, a u slučaju da se crkvica konačno morade ukloniti imat će se plokatica urediti prema suvremenim edilnim i estetskim potrebama neovisno od sadašnjeg stanja vlasništva, te se u nikakvom slučaju neće plokatica zatrpati i zagušiti izgradnjom privatne kuće..."

Nonnovine

Unatoč svemu, Дућанџија Risto ruši crkvicu 1928. te na istom mjestu podiže nezgrapnu 'modernu' jednokatnicu na čijem pročelju pri vrhu uklesa ćirilske inicijale svoga imena i prezimena te godinu gradnje: Р. П. 1928.

NAPOMENA:

Rušenje crkvice sv. Ciprijana koje je kako vidimo prethodilo svetogrdnom nasrtaju i devastaciji Samostana sv. Marije de Taurello, još jednom tužno svjedoči o sramotnoj nebrizi tadašnjih splitskih općinskih vlasti spram starohrvatskih povijesnih objekata te o njihovom sluganskom pogodovanju doseljenim pravoslavcima...

Frano Baras

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Ned, 26-01-2020, 18:18:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.