Podsjetnik na h r v a t s t v o Splita između dvaju svjetskih ratova (20)

Mjesec dana poslije nemilih događaja na Sinjskoj Alki 1935. (opisanih u prethodnom Podsjetniku!) u Zagrebu je uslijedila velebna manifestacija hrvatskog jedinstva. Povod je bio otkrivanje spomenika uglednom znanstveniku, arheologu i povjesničaru don Frani Buliću (1846-1934). Brojne sudionike koji su stizali sa svih hrvatskih strana, Zagrepčani su dočekali iznimno gostoljubivo i oduševljeno. Taj događaj, osim što zorno svjedoči o nekadašnjem političkom jedinstvu Hrvata, ujedno oslikava i značajnu ulogu arheoloških istraživanja po hrvatsku povijest. Zato ga vrijedi prikazati današnjoj javnosti. Prenosim opširan reportažni izvještaj objavljen u splitskom Jadranskom dnevniku od 16. rujna 1935.

Spomenica Bulic

 VELIKO HRVATSKO SLAVLJE U ZAGREBU

"Spontanim oduševljenjem i ogromnim svečanostima u Zagrebu je otkriven spomenik hrvatskom velikanu blagopokojnom Don Frani Buliću Već prekjuče rano poslije podne počeo se Zagreb kititi narodnim trobojnicama i u predvečerje otkrića spomenika hrvatskog velikana don Frane Bulića bio je čitav Zagreb u narodnim zastavama. Zagreb je tako u svečanom ruhu dočekao svoju braću iz Dalmatinske Hrvatske. Iako su vlakovi stigli sa malo zakašnjenja i dosta rano ujutro u 6 sati, ipak se na peronu i ispred kolodvora sakupilo ogromno mnoštvo Zagrepčana i Hrvata iz čitave Hrvatske koji su se sakupili na ovaj svečani dan. Svi su oni na veličanstven način aklamirali Dalmatinske Hrvate. Dva vlaka sa Dalmatinskim Hrvatima stigla su u Zagreb okićena zelenilom i narodnim zastavama. Organizacija odlaska kao i dolaska u Zagreb funkcionirala je odlično. Oko 7 sati skupili su se svi dalmatinski učesnici ove veličanstvene proslave ispred kolodvora, gdje se odmah formirala povorka, koja je išla najprije da se pokloni pred spomenikom blagopokojnog Stjepana Radića Pred povorkom učesnika iz Dalmacije nošen je transparent sa natpisom »DALMATINSKA HRVATSKA«. Ovaj transparent nosila su dva seljaka u nošnji iz sinjske krajine. Iza toga slijedili su brojni vijenci iz čitave Dalmatinske Hrvatske. Bili su zastupani svi kotarevi. Nošeni su bezbrojni vijenci, nakon njih išli su pretstavnici hrvatskog seljačkog pokreta iz Dalmacije na čelu sa narodnim zastupnikom g. dr Berkovićem. Pored dr Berkovića bili su gg dr Vuković, dr Šeparović, Pavao Krce, Ivo Čelan za Livno, Mladineo za Brač, Goreta za Drniš, Matijević za Makarsku, Škarica za Šibenik, Marko Suton za Mostar, Jozo Mratanović itd. Nakon toga išli su brojni Dalmatinci njih nekoliko hiljada, društvo Sv. Cecilija.

Spomenik Bulic2

U povorci Dalmatinskih Hrvata nošene su ploče sa natpisima pojedinih mjesta kao: Šibenik, Split, Dubrovnik itd. Čitava ta povorka bila je oduševljeno pozdravljena od Zagrepčana koji su zauzeli sve trotoare do seljačkog doma. Dalmatinski Hrvati htjeli su najprije da se poklone sjeni blagopokojnog vođe i učitelja Stjepana Radića, koji je iskupio čitav hrvatski narod u jednu falangu. Društvo Sv. Cecilija lijepo i skladno pjevalo je pjesmu »Hrvatskoj«. Spomenik hrvatskog vođe Stjepana Radića koji se nalazi u Hrvatskom seljačkom domu bio je sav okićen trobojkama i vijencima. Čitavo dvorište ostavljalo je neobično svečani utisak. Oko čitavog dvorišta bili su lovor vijenci i zelenilo, po zidovima su bile velike narodne trobojke. Zidovi dvorišta bili su okićeni lampionima i velikim narodnim trobojkama. Oko spomenika bilo je sve posuto cvijećem i zelenilom. Brojne delegacije koje su došle na svečanost povodom otkrića spomenika Velikom Hrvatu don Frani Buliću iz svih mjesta Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Like itd. dolazile su prije podne da se poklone neumrlom vođi i da polože vijenac i cvijeće na spomenik blagopokojnog Stjepana Radića. Prostrano dvorište hrvatskog seljačkog doma bilo je prepuno naroda iz čitave Dalmacije. Prvi je govorio DR MURGIĆ, koji je pozdravio sve delegacije iz Dalmacije, Herceg-Bosne, Like i ostalih hrvatskih krajeva. Naglasio je značaj dolaska naroda iz ovih krajeva, pa je zatim govorio o ideologiji blagopokojnog vođe Stjepana Radića, koji je prošao kroz razne peripetije i uvijek sačuvao jednu ideologiju i jednu misao. I on se radi toga nije bojao, radi toga je pretrpio i smrt na onakav način. Svršetak govora dr. Murgića bio je pozdravljen burnim odobravanjem. U ime svih dalmatinskih Hrvata govorio je G. DR JOSIP BERKOVIĆ, koji je također bio burno pozdravljen. G. dr Berković je između ostalog rekao: »Draga seljačka braćo, dragi i mili pretsjedniče! Dolazimo Ti iz kolijevke hrvatstva, gdje su se hrvatski kraljevi birali voljom cijelog naroda. Ova svijest hrvatskog seljaštva, koja je u prkos svih progona već u srednjem vijeku dala dokaz svojoj neustrašivosti preko neumrlog Matije Gubca, vlada još i danas u hrvatskom seljaštvu. Došli smo da se tebi poklonimo, tebi koji si sa svojim bratom dr. Antom Radićem formirao i formulirao zahtjeve hrvatskog seljačkog naroda. Dragi pretsjedniče, Ti si dao svoj život za nacionalna i socijalna prava Hrvata. Tvojom zaslugom čitav hrvatski narod skupio se u jednu neprobojnu falangu, koja konačno mora doći do ostvarenja svojih ciljeva«. Dr Berković ističe neustrašivu borbu hrvatskog seljaštva, koje je u najcrnjim danima reakcije sačuvalo svoju pravu nacionalnu svijest. Na koncu kaže:

»Ostali smo vjerni , dragi pretsjedniče, Tvojoj nauci i spremni smo da položimo živote za Tvoje ideale, isto onako neustrašivo kao što si i Ti položio. Taj zavjet možemo da iskupimo samo onda, ako ostanemo dosljedni Tvojim idealima i Tvom hrabrom nasljedniku dr Vlatku Mačeku (oduševljeno klicanje živio dr. Maček). Zatim je govorio seljak JOZO MRATOVIC. Poslije njega govorio je seljak IVAN HEĆIMOVić iz Perušića. Zatim su govorili STJEPAN MATIJEVIĆ, PAVAO KRCE, MATE GORETA, DANE ŠKARICA i u ime hrvatske akademske omladine IVICA PRPIĆ. Na koncu je u ime narodnih zastupnika, pristaša hrvatskog seljačkog pokreta iz banske Hrvatske sve učesnike a naročito Dalmatince pozdravio profesor TOMAŠIĆ, koji zastupa kotar Samobor. On je između ostalog rekao: »Jedna je naša misao, a to je naš narod, jedan je naš vođa, a to je dr Vlatko Maček i jedan je način da dođemo do naših ciljeva, a to je pokornost u svemu našem vođi«. Poslije ovih govora zapjevana je »Lijepa naša«. Sve zastave su se spustile na pozdrav. Ovaj momenat bio je veoma ganutljiv, mnogo oko je zasuzilo. Zatim su na spomenik blagopokojnom Stjepanu Radiću postavljeni mnogobrojni vijenci. Vijence su dali svi kotarevi Dalmatinske Hrvatske. Bilo je nekoliko stotina vijenaca. Naročito je zapaženo 8 vijenaca seljaka iz Perušića.

ODUŠEVLJENE MANIFESTACIJE NA ULICAMA U ZAGREBU

U uzornom redu i disciplini prisutni su se zatim svrstali u povorku i otišli u dvorište bivšeg hrvatskog Sokola. Tamo se je formirala velika povorka u kojoj je išla omladina, »Hrvatski radiša«, četa konjanika iz Trnja, pretsjedništvo »Hrvatske žene« na čelu sa pretsjednicom g. Horvat itd.itd. Zatim su išle brojne članice »Hrvatske žene« iz Zagreba, zatim delegacije iz raznih mjesta Hrvatske. Iza njih išla je povorka članica društva "Katarina Zrinjska", zatim "Braća hrvatskog Zmaja" U povorci je nošen veliki broj vijenaca i zastava. Prisustvovali su nadalje i članovi liječničkog zbora, privrednici, članstvo »Matice Hrvatske«, »Hrvatskog radiše« društva »Hrvatskih književnika«, društva za podizanje spomenika »Kralju Tomislavu«, pretstavnici b. HSS iz pojedinih mjesta i mnoga druga hrvatska društva kao i veliki broj zagrebačkih građana. Zatim je u povorci dolazio veliki transparent sa natpisom »Dalmatinska Hrvatska« sa brojnim vijencima koji su se imali položiti na spomenik don Frane Bulića. U ovom dijelu povorke išli su mnogi seljaci u hrvatskim narodnim nošnjama iz Dalmacije, između ostalih se isticao Tente iz Mravinaca na konju u nošnji poljičkog kneza. Zatim su išle Splićanke u seljačkim nošnjama narodni zastupnici "Sloboda" pjevačka društva i mnogi drugi.U povorci je bilo oko 50 hiljada ljudi, a računa se da je na trotoarima promatralo i pozdravljalo povorku oko 200 hiljada ljudi. Povorka je neprestano prolazila kroz more oduševljenja. Sa svih kuća vijale su narodne zastave, a sa prozora su oduševljeni Zagrepčani i Zagrepčanke bacali na povorku cvijeće. Naročito oduševljenje bilo je kad je prolazila povorka Dalmatinaca sa natpisom »Dalmatinska Hrvatska«. Osobitu pažnju izazvale su žene i djevojke u divnim hrvatskim narodnim nošnjama iz Dalmacije. Nakon službe božje u katedrali krenulo se je na prostor iza sveučilišne biblioteke, gdje se imao otkriti spomenik blagopokojnom don Frani Buliću. Tu su se u potpunom redu svrstale delegacije. Preko mikrofona davali su se nalozi. Delegacije su dolazile u povorkama s mnogobrojnim glazbama.

Jadranaski dnevnik

SVEČANO OTKRIVANJE SPOMENIKA DON FRANI BULIĆU

Prilikom otkrivanja spomenika prva je govorila pretsjednica "Hrvatske žene" gospođa Jelisava Horvat koja je isticala zasluge don F. Bulića za čitav hrvatski narod. Na koncu svog govora gđa. Horvat je rekla: "Tome i takvom Buliću postavlja Hrvatska žena danas spomenik u glavnom gradu hrvatskoga naroda. Preuzvišeni gospodine nadbiskupe od srca zahvaljujem što ste blagoslovili spomenik pokojnog prijatelja svog, a vama gosp. Gradonačelniče predaje Hrvatska žena gotovi spomenik s molbom da ga čuva poglavarstvo grada Zagreba. Nakon toga gospođa Horvat skinula je zastor sa spomenika i spomenik je bio otkriven. To je bio jedan od najsvečanijih momenata. Nastalo je spontano i razdragano klicanje, zastave su spuštene na pozdrav. Poslije otkrivanja spomenika govorio je načelnik grada Zagreba g. Erber, koji zahvaljuje don Frani Buliću hrvatskom arheologu, koji je iz kamena dokazao hrvatsku državnu organizaciju. Poslije njega u ime bolesnog metropolite hrvatskog preuzv. nadbiskupa dr Ante Bauera govorio je hvarski biskup g. dr Miho Pušić, koji je pročitao govor hrvatskog metropolite.

DR ANTE BAUER imeđu ostalog kaže: Danas čitavi hrvatski narod posebnim načinom slavi svog velikog sina, svog nezaboranog don Franu. Dično društvo »Hrvatska žena« došlo je na veoma zgodnu namisao, da se u našem bijelom Zagrebu, u našem kulturnom i narodnom središtu podigne dostojan spomenik slavnom našem hrvatskom velikanu, izdjelan od ruke uglednog i poznatog umjetnika. Proslavi ovakovog našeg narodnog velikana, uzor svećenika, proslavljena naučenjaka i rodoljuba pridružuje se danas i naša katolička crkva. Katolička crkva je uvijek tečajem čitave hrvatske povijesti pokazivala da je narodna crkva, jer prema božjoj zapovijedi ona ljubi svoj hrvatski narod, osjeća za svoj hrvatski narod i nesebično radi za njega. Katolička je crkva, kako nas povijest uči, uvela hrvatski narod u kolo civiliziranih naroda. Katolička je vjera tečajem stoljetnih patnJa uzdržala ovu narodnu individualnost, Pa će katolička vjera tako i sada i u budućnosti biti uvijek štit naroda«. Svršetak ovih riieči bio ie pozdravljen odobravanjem. Veliki zbor hrvatskih pjevača pod ravnanjem g. Mihokovića otpjevao je njegovu kompoziciju »Njemu«, posvećenu don Frani Buliću. Zatim je isti zbor otpjevao najmiliju Bulićevu pjesmu »Hrvatskoj«. Pod ravnanjem g. Matza otpjevana je jedna njegova kompozicija. U ime hrvatskog sveučilišta govorio je REKTOR ING. STIPETIĆ, čiji je govor izazvao veliko i naročito oduševljenje. U ime hrvatskog starinarskog društva »Bihać« iz Splita govorio je g. dr KATIć, i jednako oduševljeno pozdravljen. On je izložio životopis don Frane i njegovo djelo. Citirao je riječi don Frane Bulića: "I z k a m e n a p o v i j e s t, i z p o v i j e s t i s v i j e s t, i z s v i j e s t i b u d u ć n o s t n a r o d a."

Don Bulic5

U ime Hrvata Muslimana iz Herceg-Bosne govorio je g. HAKIJA SAUHOVIĆ, pozdravljen velikim oduševljenjem. Zatim je govorio dr FRANO BARAC, sveučilišni profesor. U ime rodnog mjesta govorio je DR GRGIĆ iz Vranjica. Posljednji govornik bio je u ime »Matice hrvatske« PROFESOR LUKAS iz Kaštel Staroga. Njegov govor bio je pozdravljen najvećim oduševljenjem. U svom interesantnom i značajnom govoru prikazao je rad i značenje velikog hrvatskog arheologa. Njegov govor bio je pozdravljen burnim odobravanjem. Otpjevana je na kraju »Lijepa naša«. Stotine zastava spustile su se na pozdrav. To je bio jedan naročito svečan momenat. Stotine vijenaca iz svih krajeva Hrvatske položeni su zatim na spomenik don Frani Buliću. Povorka je zatim prošla pored stana dr Vlatka Mačeka u Prilazu. Dr Mačeku priređene su burne manifestacije. Dr. Maček je bio sa svojim najužim saradnicima na prozoru prizemlja svoje kuće. Bio je neobično veseo i razdragan, naročito onda kada je prošla povorka na čelu koje je nošen transparent sa natpisom »Dalmatinska Hrvatska«. Kada su prošli Perušićani došlo je do veličanstvenih manifestacija. Dr. Vlatko Maček održao je svima sakupljenim govor u kojem se zahvalio na ovom velebnom slavlju.

Povorka je zatim pošla čitavim gradom. U svima ulicama povorka je bila zasipana cvijećem od strane razdraganih Zagrepčana, koji su sa prozora pozdravljali manifestante u povorci. U povorci je bilo nošnja iz hrvatskih krajeva. Poslije ove veličanstvene manifestacije bio je priređen banket kojem je prisustvovalo 600 uzvanika. Banket je priređen u dvorani bivšeg Hrvatskog sokola. Na banket su pozvani pojedini ugledniji predstavnici iz svih hrvatskih krajeva. Vrijedno je zabilježiti da je na spomenik don Frani Buliću postavljen lovor vijenac američkih Hrvata. U ime obitelji pokojnog don Frane Bulića prisustvovao je g. Mate Bulić sa suprugom i drugi rođaci blagopokojnog don Frane.

Juče poslije podne u 3 sata sakupili su se svi Dalmatinci koji su došli na ovu svečanost i pošli na Prilaz pred stan dr Mačeka. Dr Maček se sa svima rukovao i izmijenio po nekoliko riječi. U 5 sati poslije podne izletnici su se počeli skupljati u prostorijama bivšeg Hrvatskog sokola, gdje je priređeno narodno veselje. Za čitavo vrijeme svečanosti vladao je savršen red i disciplina. jutros u 8 sati učesnici proslave idu na Mirogoj, da se poklone grobu blagopokojnog vođe i učitelja Stjepana Radića. Uskoro će doći u Split veliki broj Zagrepčana da se poklone grobu blagopokojnog Don Frane Bulića u Manastirinama."

NAPOMENA:

Koliko se sjećam, ovaj po hrvatsku povijest zaista značajan događaj, prešućivan je tijekom jugokomunističke vladavine (uostalom kao sve što je odisalo domoljubnim hrvatstvom!) Međutim, čini mi se da se mnogo toga sličnog prešućuje i u novoj Hrvatskoj Državi... Zaista, volio bih znati je li HRT uopće ikada objavio neki dokumentarni prilog o hrvatskom znanstvenom velikanu don Frani Buliću...

Frano Baras

Uto, 20-08-2019, 04:34:12

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.