Otkud djeca s Kozare  u Jastrebarskom 1942.? (8)

U Jastrebarskom je 25. kolovoza održana treća komemoracija za žrtve svih totalitarizama XX. stoljeća s naglaskom na stradanja djece u ratu. Tom prigodom održana je Tribina; donosimo izlaganje Ante Belje Otkud djeca s Kozare u Jastrebarskom 1942. koje je potkrijepio nizom svjedočanstava iz toga vremena te ulomcima iz knjiga koje obrađuju te događaje

Komeoracija

Djeca odvedena iz Jastrebarskog 26. kolovoza 1942. – partizanski kuriri i bombaši

Postoji više prikaza u partizanskoj literaturi o „oslobođenoj djeci“, pa donosimo neke od njih. Na proslavi 4. krajiške udarne divizije 7. siječnja 1943. u selu Srpska Jesenica, na putu Krupa-Sanski most, Tito je obavio smotru tamošnjih partizanskih jedinica, pa tako i dječačke jedinice. O tome donosimo iz knjige Jove Popovića Druže Tito, rat je završen – Kosta Nađ:

Baš kad je Tito ušao u dvoranu, ispod Grmeča su zapucale starinske duplice, a onda se javiše i karabini naših boraca. Ona poljana između jeseničke crkve i škole potrese se od silovite pucnjave. Pucalo se iz pušaka i pištolja, iz automata i mitraljeza. Drug Tito zastade, ali ne okreće se – produži dalje. Netko iz naše grupe zbunjeno zatraži:
- Naredi, Šoša [Drago Mažar], da to prestane!

Tito se okrenu Šoši:

- Neka krajišnici pucaju. Oni znaju i oteti od neprijatelja ono što potroše…

Na ulazu u školu pripremljena je još jedna smotra. Tamo su bili postrojeni osmogodišnjaci i devetogodišnjaci, deca Kozare, ratna siročad. Bilo ih je oko sedamdeset. Kad ih je Četvrta kordunaška oslobodila iz logora u Jastrebarskom, u Jesenici im je organizovan dom. Na ulazu u školu, u njihov novi dom, komandir njihov, otresit petnaestogodišnjak Draško Laić, koji je od maja bio kurir u Operativnom štabu (pratio je u Korenicu Lepu i mene [Kostu] posle oslobođenja Prijedora), jedini naoružan među kozaračkim dečacima, s novom „talijankom“ o ramenu, utegnut opasačem na kojeg je nanizao fišeklije krcate mecima, piskavo komanduje „vojsci“ manjoj i od najmanje puške:

- Mirno! - a onda odlučnim korakom pravom komandira iskoči pred Tita:

- Druže Vrhovni komandante, četa kozaračkih pionira oslobođenih iz razbojničkog logora, na raspolaganju je Vrhovnom štabu!

Titovo lice je ozbiljno, zamišljeno. Pazi da se ne osmehne, da ne povredi četu dečaka koji su mnogo godina pre zrelosti već sazreli. I meni su svaki put kad bih ih obišao dodijavali tražeći da ih naoružamo i rasporedimo po jedinicama. Mali Laić, komandir njihov, bio je duboko povređen kad sam ga iz Operativnog štaba poslao u pionirsku četu za komandira:

- I to mi je posao za iskusnog borca! - žalio se i Osmanu [Karabegoviću] i Đuri [Pucaru Starom]. Kad je saznao da smo u Štab za jednog od kurira uzeli brata Milana Špegara, Boru, kojeg su svi zvali Mali Špego, rođenog 1931. godine u nekom petrovačkom selu, Draško se od tuge gotovo razboleo. Smirio se tek poslije mog obećanja da ćemo ga vrlo brzo vratiti u Štab za kurira.

Draško nije od Tita tražio da ga rasporedi u neku jedinicu. Ali kad je Tito izvršio brzu smotru pionirske čete i dečacima održao kratak govor o strahotama našeg rata, o patnji dece u strašnom nevremenu, o tome kako je često bio u prilici da se divi odlučnoj hrabrosti te dece, stroj se poljulja, pioniri zažagoriše:

- Želimo i mi u jedinice! Uzmi nas, druže Tito!

Kasnije su, do kraja rata, svi ti dečaci ušli u jedinice, ili su bili kuriri u pozadini, pri komitetima i odborima.

Pri koncu rata mnogi od ovih dječaka korišteni su za bacanje bombi u bunkere i za druge smrtonosne radnje, a poslije rata kao pratnja i često počinitelji strašnih masakriranja nad pripadnicima iz križnih putova – kolona smrti.
„Mali heroji“ – Branko Ćopić

O toj maloljetnoj djeci je Branko Ćopić, istaknuti partizanski pjesnik, napisao pjesmu „Mali heroji“:

Evo junaka malog
u strašnom ratnom viru.
Ti se dosjećaš, druže:
pričam o pioniru.

Ovakvih boraca malih
bile su pune brigade
ja ću o jednom da pričam,
o jednom – od hiljade.

Putuje bataljon slavni,
kolona – trista drugova,
a tamo, sasvim pozadi,
maršuje jedan čova:

Od puške veći nije,
na glavi partizanka,
opasač sa dvije bombe
I puška „talijanka“.

To je partizan Mišo;
trinaest ljeta ima,
al’ ipak pušku nosi,
mio je drugar svima.

Lani je kurir bio
kod druga Koste Nađa,
a danas, već je borac,
iz puške sjajno gađa.

Obje mu sestrice borci,
Borka i mlada Mica.
U našoj vojsci ima
ratnika – drugarica…

Sutjeska, Krvavi proboj
mitraljez oštro briše.
na juriš bataljon kreće
Evo našega Miše!

Naprijed je heroj Sava,
uzor svakome borcu,
za njim juriša Mišo,
pomaže Crnogorcu.

Švapski mitraljez bije,
pogiba heroj Sava,
do njega pada Mišo,
klonu djetinja glava.

(…)
Na zemlji mališan leži,
smrt ga pokosi teška.
Čuju se topovi naši,
mrtav se Mišo smješka…

A sestre dalje jure,
strijele odapete.
Borka i mlada Mica
paloga brata svete.

Talijani su bili izravni pokrovitelji i logistička potpora četničkim formacijama u cilju potpune eliminacije Hrvata s područja II. i III. okupacijske zone. Njemačke okupacijske snage na području pod njihovom kontrolom pomagale su također četničkim formacijama u borbi protiv Titovih partizanskih snaga. Takav odnos snaga išao je izravno u korist četničkim monarhističkim formacijama koje su, uz tu podršku snaga Sila osovine, na terenu imale i potporu zapadnih sila, posebice Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, uz posredovanje jugoslavenske izbjegličke vlade u Londonu čiji je „ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva“ bio Draža Mihailović.

Kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. ta je potpora četničkim snagama nestala, no ostala im je većina oružja talijanske vojske, a dio je pao u ruke Titovim partizanskim snagama. Situacija na terenu ubrzano se mijenjala zbog promjene naklonosti zapadnih saveznika prema Titovim snagama. Naime, u početku je vojna pomoć pristizala podjednako i četničkim i partizanskim snagama, a što je tijek rata išao dalje i zbog velike potpore Fitzroya Macleana, šefa savezničke vojne misije pri Vrhovnom štabu NOV-a, naklonost je prevagnula u korist Tita i njegovih snaga pa je od tada velik broj četničkih formacija zamijenio kokarde petokrakama i postao sastavnim dijelom „partizanskih dobrovoljačkih jedinica“. Formacije oružanih snaga NDH u slučajevima prijelaza partizanima ili poraza od njih postajale su sastavnim dijelom „trinaeste brigade ili odreda“, što je u stvarnosti značilo prve linije prema „neprijatelju“ i gotovo sigurnu smrt. Poslije rujna 1944. i prijelaza partizanskih formacija na područje Nedićeve Srbije, Titove partizanske formacije i četničke poražene i pridružene „dobrovoljačke“ jedinice postajale su sve više jedno, a na samom koncu rata, kao što je to bilo i na početku 1941., zajednički su sudjelovale na uništenju vojnih formacija NDH i hrvatskog naroda, ponajviše na području BiH, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske. To se zajedništvo na poseban način pokazalo u tzv. završnim operacijama od konca listopada 1944. do 9. odnosno 15. svibnja 1945., tijekom križnih putova i marševa smrti, kao i u nadziranju zloglasnih partizanskih logora sve do 1953.

Ante Beljo
Hrvatsko slovo

 

Uto, 20-08-2019, 04:32:00

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.