Velika svetkovina hrvatskoga glumišta

Godina se bliži kraju, a u Splitu se nitko nije sjetio spomenuti / obilježiti 125. obljetnicu svečanog otvorenja novosagrađenog Obćinskog kazališta. Budući da je taj događaj imao općehrvatsko kulturno i političko značenje dobro je prisjetiti se dalekoga svibnja 1893...

Nakon što je splitska Općina 1882. konačno prešla u ruke hrvatskih narodnjaka, gradonačelnik Gajo Bulat odbacio je prijedlog atonomaša da se obnovi Bajamotijevo kazalište izgorjelo 1881. Gradske vlasti odlučile su podignuti novo na prostoru kod 'bašćuna i 'lokve' na Dobrome. Radovi zapopočeti 1890. dovršeni su na proljeće 1893. Budući da su Splićani po stoljetnoj tradiciji običavali o Sudamji inaugurirati značajnije projekte, otvorenje novoga kazališta najavljeno je za 6. svibnja. Tiskana je i slikovita pozivnica-program. Dok su hrvatske novine oduševljeno najavljivale predstojeći kulturni i politički događaj, autonomaši se rugaju podvigu splitskih Hrvata, šire glasine da je nova zgrada nestabilna, da se u njoj javljaju sablasti, čak su prijetili da će publiku polijevati smdrljivim tekućinama...

bar

Konačno prvih dana svibnja parobrodom iz Rijeke stiže najprije obilna scenografija, a zatim i četrdesetak članova Dramatičkog družtva Narodnoga zemaljskog kazališta u Zagrebu'. Splićani su ih srdačno dočekali. Uoči blagdana sv. Duje (6. svibnja) grad je vrvio brojnim gostima iz kopnene i otočne Dalmacije, ali i iz Zagreba, Karlovca, Rijeke... Hotel, prenoćišta i gostionice bijahu krcati. Već od ranog popodneva znatiželjnici su se okupljali oko novog zdanja na Dobrome. Ceremonija je počela u 19.30 sati u foyeru. Uzvanicima se kraćim govorom obratio gradonačelnik dr. Gajo Bulat napominjući da u preporođenom Splitu samo hrvatsko glumište može postojati i da će iz njega nadaleko sijati svjetlo hrvatskoga rodoljublja. Također je naglasio: "Mi nismo ovu zgradu podigli praznom namjerom da narodu poklanjamo pukih zabava; ne, nas je vodila i bodrila uzvišena namjera da podignemo kulturni Hram, gdje će puk, a navlastito naš mlađi naraštaj naučiti kako valja ljubiti domovinu i vršiti svoje građanske dužnosti..."

U ime općinskog vijeća i sugrađana zahvalio mu je prof. Lovro Borčić. Začuli su se povici: "Živio dr. Bulat! Živila Hrvatska! Živili umjetnici Zagrepčani!" Zatim su krenuli u sjajno rasvjetljeno, dupkom ispunjeno gledalište gdje je "cviet splitskih gospođa u krasnim toaletama resio lože i parket, ali vidjelo se među frakovima i uniformama i mnogo narodne nošnje, krasne u svojoj jednostavnosti".

Nakon što je orkestar Narodne glazbe odsvirao državnu himnu 'carevku', Adam Mandrović, ravnatelj i prvak zagrebačke Drame, krasnoslovi prigodni 'proslov' pučkog pjesnika Jurja Kapića u kojem se u desetercima veliča Split i tumače alegorijski prizori predstavljeni na stropu gledališta i pročelju zgrade. Orkestar izvodi Svečanu uvertiru kapelnika Vjekoslava Rosenberg-Ružića (Varaždinca). Prepoznavši u njoj i taktove Lijepe naše domovine, svi nazočni ponovno složno ustaju. Dok zagrebački umjetnici izvode Demetrovu Teutu, publika je razdragana "krasotama hrvatskog jezika i vještačkim glumljenjem". Burnim pljeskom prati značajnije prizore. Oduševljenje se iz gledališta prenosilo i na mnoštvo okupljeno ispred zgrade. Bio je to veliki događaj, Splićani su po prvi put čuli živu materinjsku riječ s kazališne pozornice. Naime, u već spomenutom Bajamontijevom teatru hrvatska je riječ bila proskribirana ne samo na pozornici, već i u gledalištu.

Kazaliste Split

Pridružujući se proslavi, sutradan poslije podne, članovi Braće Hrvatskoga sokola po prvi su put javno nastupili izvodeći gimnastičke vježbe na takozvanoj Kraljevoj njivi (budućem Hajdukovom igralištu!) Općini i gradonačelniku stizale su brzojavne čestitke brojnih uglednika kulturnog i političkog života te pojedinih uredništava. Budući da tada još nije bilo izgrađeno Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, događaj je bio tim značajniji po cijelu Hrvatsku. Čak se držalo da je novotvoreno splitsko u to vrijeme po broju raspoloživih mjesta bilo najveće na Balkanu. (Parter 136 sjedala plus 200 stajaćih mjesta, 99 loža, prostrana galerija za 400 osoba, ukupno za oko 1100 osoba.)

Otvorenju posvećuju uvodnike: Agramer Tagblatt, Agramer Zeitung, Hrvatska, Narod, Narodni list, Prijatelj naroda, Obzor... Pojedinci pišu prigodne pohvalnice (n.pr. P. Kuničić Gradu Splitu kada je novi hram Talijin hrvatskome narodu svečano otvorio). Posebno opširne priloge objavio je Matičin Vienac (br. 19 / 1893.) među ostalim pod naslovom O otvorenju hrvatskoga glumišta u Splitu, donosi i cjeloviti Proslov J. Kapića te opširan i detaljan opis unutrašnjosti same zgrade iz pera Stjepana Miletića.

Međutim, poslovična hrvatska stranačka nesloga nije mimoišla ni taj veliki kulturni događaj. Primjerice, J. Bijankini u zadarskom Narodnom listu nastojao je umanjiti Bulatove zasluge i to zbog "neugodnog položaja koji zauzimlju predstavnici splitski u novom hrvatskom pokretu". Naročito zamjera trokratno klicanje caru i kralju Franji Josipu te napominje da kazalište "izvani nije baš liepo, ni estetično; ali je unutrašnja uredba uprav krasna i odgovara svim modernim zahtjevima." Otvorenje splitskog kazališta naročito je vulgarno ironizirao zadarski autonomaški list II Dalmata.

Kazaliste St 2

Zagrebački dramatičari zadržali su se u Splitu mjesec dana i odigrali 27 predstava (svake večeri osim petkom) kojima je pribivalo 13.444 gledalaca (prosječno 500 po predstavi) što je i te kako velik broj za tadanji mali Split od 16.000 stanovnika od kojih su gotovo dvije trećine bili težaci i obrtnici! Ne zaboravimo da su autonomaši odreda bojkotirali sve predstave. Repertoar se pretežno temeljio na popularnijim djelima svjetske drame. Prednjačili su francuski autori (Augier, Delavigne, Dumas, Legouve, Ohnet, Sandeau, Sardou). Shakespeare je predstavljen s Hamletom, Othellom i Mnogo vike ni zašto. Još su igrani Sudermann: Čast i poštenje, Moser: Knjižničar i Calderon: Sudac zalamejski. Od domaćih autora, osim Demetra, bili su zastupljeni Derenčin: Primadona, Slijepčeva žena, Tri braka, Freudenreich: Graničari, Fijan-Dimitrijević: U dobar čas, Kumičić: Sestre, Tomić: Barun Franjo Trenk i Vojnović: Psyche. Splićane su ipak najviše oduševile izvedbe Baruna Trenka (1300 posjetilaca) i Graničara (1500). Tome je pridonijelo što je u obim predstavama sudjelovalo i mjesno pjevačko društvo Zvonimir. Pojedine točke morali su ponavljati po tri puta, a glumce su pozivali pred zastor do deset puta.

Posljednje večeri utržak je iznosio preko tisuću forinti! Svaki put kad bi se na pozornici pojavila trobojnica gledalište je klicalo: "Živila naša zastava! Živila Hrvatska!" Prilikom zakletve zastavi svaka je riječ popraćena burnim odobravanjem. Zbor je morao ponavljati pojedine pjesme. Najviše se pljeskalo Ružički-Strozzijevoj i Mandroviću. Poslije predstave ona je recitirala Oprostni pozdrav Splitu. Aplauz je trajao 15 minuta. Dok je orkestar na zahtjev publike ponavljao "obljubljenu narodnu himnu Liepa naša domovino svi su ustajali, a iz i tisuće grla složno se orila ta domorodna pjesma". Na kraju izvođačima je predano četrdeset vijenaca s hrvatskim trobojnicama, a glumicama "mnogo zlatnih prstenova, pribadača, trepetljika". Mladom Freudenreichu splitski su težaci darovali "mašklin i motiku opletene živim cviećem sa širokim trobojnim vrpcama"

Oproštajni raskošni 'sobet' priređen je 6. lipnja u velikoj dvorani Čitaonice na Obali. Oko 22 sata pod prozorima je zasvirala Narodna glazba, otvorio se šampanjac, a dr. Bulat je nazdravio Zagrebu i Dramatičkom družtvu. Uzvratio je Mandrović, pa je "sva Čitaonica bila u živom plamenu rodoljubna čuvstva". U 23 sata glumci su u pratnji "gospode, gospođa, mladeži, obrtnika i težaka" krenuli put parobroda. Dok se je nad lukom rasprskavao raskošni vatromet, Rivom su odjekivali poklici Hrvatskoj, umjetnicima, gradu Zagrebu, hrvatskom Splitu, načelniku Bulatu, Stranci prava, opziciji itd. Gđu Strozzi pratili su Bulat i Manger. Mandrovića i Fijana oduševljeni građani ponijeli su na ramenima. Parobrod je isplovio u 24 sata, a brodice okićene lampionima ispratile su ga sve do Sustipana.

Ta kazališna zgrada poživjela je 77 godina, sve dok je nije 1970. zahvatio požar koji je gotovo u potpunosti uništio gledalište i pozornicu. Nakon dugotrajnih rasprava uslijedilo je djelomično rušenje čak i vanjskih zidova te temeljita obnova unutrašnjosti po projektu B. Rašice. Po drugi je put splitsko Hrvatsko narodno kazalište svečano otvoreno 1979. u vrijeme održavanja Mediteranskih igara.

Frano Baras

Uto, 11-12-2018, 13:43:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).