Fran Živičnjak, U vječni spomen, uz 4. izdanje knjige

Sljedbenik velikog Platona i filozof Amonije Sakas , 3. stolj.: Da bi se istine razumjelo, moraju se upoznati i živjeti!

Dame i gospodo, dragi prijatelji! Poštovatelji uspomena na stradanja Križnog puta, Bleiburga, maceljske šume i svih gubilišta nakon završetka 2. svjetskog rata, u svjetlu epigrama folozofa Amonija Sakasa, srdačno vas i sa zadovoljstvom pozdravljam u prigodi upoznavanja s bitnom i sudbinskom istinom o svakome od nas.

Zg Herc.samost 1

Svaki čovjek ima neka središnja iskustva svog života ... ona su često vezana uz najosobnije događaje kao što je obitelj, rođenja djece. Ali svakako postignuće slobode države pripada i osobnim najvećim iskustvima, naravno i onim zajedničkim... Možda je neobično govoriti o osobnoj sreći... pa i o sreći naroda !!! Ali, zašto ne ... Držim sebe sretnim čovjekom.

Jednako tako, unatoč svim teškoćama, patnjama, tragedijama što ih kao narod nosimo u svojoj memoriji, ali i našim aktualnim frustracijama i lutanju, koje su dio svakog od nas, nema razloga, da se Hrvatski narod, ne smatra
sretnim.

Zg Herc.samost 2

Veliki Dostojevski je rekao da bez velike boli nema istine, nema slobode, nema iskupljenja Hrvatska je po toj boli, po proživljenim poniženjima i stradanjima, zaslužila slobodu. Zaslužila je da bude zemlja čistog božanskog etera! Zaslužili smo zrele bogate plodove tog mučeništva, da Hrvatska ne bude samo zemlja, nego i sami raj od zemlje.

Štoviše: upravo zbog ljepote i bogatstva same materijalne domovine, čistoće naše povijesti, kršćanske baštine i sigurnosti koju ona pruža, imamo razloga biti i osjećati se sretnim narodom... Ali kako je i ova prigoda vrsta svjedočenja, očitujem se da su moja najdublja, najsnažnija iskustva vezana za stvaranje suverene Hrvatske i ono što je vezano za taj milenijski događaj ... Jer sve što sam bitna radio od 90-ih, uvjetovano je tim događajem i postignućem: to je konstituiranje fenomena suverenosti, angažiranje kao suradnika u Haaškom procesu u obrani generala i RH, iskustva s braniteljima i njihovim činom... U tom mozaiku, susret s temom križnoga puta, Bleiburga i Maceljske šume, susret s ljudima koji su došli ravno iz tog povijesnog iskustva, sam su vrh.

Zg Herc.samost 3

Jednako, isto značenje ima i moj dolazak 2006. u Đurmanec i Macelj gdje sam susreo fra Dragu Brgleza, potom hrvatskog domobranskog časnika Stjepana Brajdića. Naravno i veliki broj entuzijasta pojedinaca s kojima se pratimo i susrećemo tijekom zadnjih petnaestak godina na temama stradanja i pripremi svega što čini materijalni i spomenički trag tih poratnih događaja...Od kolega sam saznao za Frana Živičnjaka i njegova svjedočenja u knjizi U vječni spomen. Kad sam ih prvi put pročitao, rekao sam: ima tu još posla i potrebe za svjedočenjem... Ali i još nešto:iz svih tih uvida, iz čitava mozaika, nastala je i ideja za film Macelj gora zločina kojeg smo snimali 2008. godine. Ono što želim odmah naglasiti, je da su Živičnjakovi zapisi, gotovo podudarni u svojim pojedinostima, s iskazima svjedoka u tom filmu o kojima je najzornije posvjedočio svjedok iz Hromca Vid Guntner i još nekolicina živućih svjedoka iz tog filma.

Zg Herc.samost 4

Razumijevajući gnomu suvremenog njemačkog filozofa Ode Marquarda da budućnost priziva prošlost, a svrha je i esencijalna težnja čovjeka kao Božjeg bića, živjeti i planirati budućnost, duboko je razložno, nakon što su prošle 73 godine od tih događaja, da udruga Macelj 1945. dokumentira ta zbivanja novim izdanjem Živičnjakove knjige kao jednog od najpotresnijih svjedočenja tog vremena. Zašto? Jednostavno zbog činjenice što je Fran Živičnjak bio neposrednim sudionikom i osuđenikom na istu sudbinu kao brojni njegovi suborci, suputnici ... Osim toga, ova je knjiga memoriranje matice tog velikog stradanja u povlačenju pred partizansko-jugoslavenskom vojskom na području Slovenije i Austrije, odnosno Bleiburškom polju, koje su se dogodile u svibnju i lipnju 1945, u brojnim mjestima i jamama Slovenije, Hrvatske, i čitave tadašnje Jugoslavije.

Fran se Živičnjak, svojim zapisima, upisao u martirijsku povjesnicu sudjelovanjem i svjedočenjem tragičnih događaja nazivani marševi smrti, križni put ili Bleiburška tragedija hrvatskog naroda na području Maceljske gore, i brojnih mjesta i lokaliteta likvidacija u njezinu okruženju: selu Fruki, Smiljanovoj grabi, Lepoj Bukvi, u blizini logora Mirkovac, šumi zvanoj Gaj, kraj Mirkovečkog jezera, Sv. Križa Začretja, Đurmanca,V. Trgovišća,, Oroslavja, i drugih. Prema svjedočenju što ga je dobio od stražara Vojne OZN-e Mladena Šafranka, samo na području Maceljske gore likvidirano je u svibnju i lipnju 1945. preko 13 tisuća ljudi. Navodi i stradanje povratnika s obiteljima hrvatskih radnika iz Francuske koji su pri povratku, opljačkani i likvidirani (što govori da je zločin bio discipliniran, sveobuhvatan, sustavan ...

Zg Herc.samost 5

Posebnu dramatsku težinu ima činjenica da su među tim egzekutorima bili njemu poznati ljudi, susjedi iz njegova i okolnih mjesta. Krapine, Jesenja, Trgovišća, Svedruže, Velike Vesi, Dukovca, ... Jedna posebno zastrašujuća pojedinost koja govori o naravi zločinstava i nepojmljivoj stvarnosti, prezimenasu osoba počinitelja zločina : Šafranko, Fizir, Hršak, Bešenski, Loew, Lovrenčić, Vidović, Rafaj, Đurkin, Katalenić, sva lokalna zagorska prezimena. (Živičnjak između ostalog, opisuje svoj križni put s 1500 zatvorenika preko Slavonije do Petrovaradina, Vršca, pa nazad prema Samoboru i iznova prema Osijeku i S. Brodu, da bi se zaustavili u Požegi u logoru...)

Vraćam se iznova Živičnjakovoj knjizi (koja je po svom formatu brošura, ali po značaju, svojim emocijama, ljubavi, temi, kolosalni uradak!). U perspektivi i kontekstu u kojem je proživio ostatak života nakon komunističke obilježenosti, za Frana je Živičnjaka, svjedočiti, značilo je i život staviti na kocku.

To mogu samo ljudi formata, časti, domoljubne, kršćanske i etičke odgovornosti i refleksije.

Stoga je uz kolosalni čin svjedočenja, bilo i ostaje kolosalno iskustvo za svakog od nas, susresti te i takve ljude. Biti njihovim suvremenikom znači dobiti orijentacijsku sastavnicu protiv krivotvornog vremena čijem smo pogubnu bezvrijednosnu trendu i ambivalenciji izloženi. Jer ne možeš biti gospodar svoje budućnosti ako nisi čuvar vlastite povijesti, ako nisi gospodar u vlastitu domu u vlastitoj državi! - kako to potvrđuje parafraza Klausa Demmera, filozofa i duhovnika, suradnika velikog pape Benedikta 16.

Zg Herc.samost 6

Za ovu prigodu vrijedno je pročitati Živičnjakovu posvetnu istodobno svojevrsnu oporučnu poruku mrtvim prijateljima: „Dragi prijatelji i hrvatski mučenici! To je sve što sam mogao i znao napisati o vašoj mučeničkoj smrti da ta istina ostane zauvijek kao opomena za naše sadašnje i buduće naraštaje, da se takav okrutni zločin ne bi nikada više ponovio u našoj napaćenoj domovini. (...) Neka ovaj zapis ostane kao istinito svjedočanstvo na vaše neopisive patnje i stravične smrti, u vaš vječni spomen... “Ovom, istom prigodom, pred ovako zainteresiranim slušateljstvom, pročitat ću završni navod filma Macelj gora zločina:

(...) A spomen crkva Muke Isusove u Macelju, podno Spomen područja Maceljske gore križnog puta, stoji tu kao mjesto i znak jednog nevremena, znak za sjećanja a protiv magme zaborava. A mi se zapućujemo često tamo, prislanjamo naš sluh, našu dušu na posvećene maceljske luge: lagano hodamo da lakše čujemo njihovu tužaljku za domom, za dragima, za domovinom. Hodamo lagano kao po rani, po posvećenoj mučeničkoj maceljskoj gori... I govorimo u vjetar: upokojite se dragi, umirite se! Stišajte san! Poručujemo vam: Hrvatska, sanjana domovina živih i domovina mrtvih ista je! I – tu je.

Dame i gospodo, ova je današnja prigoda, i ovi navodi i zapisi Autora, u kojima, mi suvremenici otkrivamo i pokazujemo Hrvatskoj što je sve prethodilo utemeljenju i stvaranju slobodne Hrvatske. Da pokažemo zadnje sugovornike i svjedoke koji nam svjedoče kolika je cijena te slobode. Jer vrijeme nemilosrdno otima i briše tragove svjedoka i svjedočenja. Prije nego ih otme kao svjedoke povijesti, mi njima svjedočimo da prenesemo onima koji će svjedočiti dalje. Činimo to s poštovanjem i čašću. Jer odgađati, zanemarivati njihova svjedočenja, znači zatajiti! Zatajiti znači izdati. ... A izdati znači uputiti u ponovnu smrt! Jer s istinom i poviješću se ne može ni s kim trgovati, niti dogovarati .

Zg Herc.samost 7

Upravo to je razlogom da osvjetljavamo jednu zapuštenu temu o najvećem grobištu i mjestu stradanja u povijesti hrvatskog naroda – Maclju i Maceljskoj šumi. Jer memorirati znači izabrati dostojanstvo života svima! Memorirati znači živjeti puninu života, njegov sadržaj, dramu, čaroliju, sve boje života! Memorirati znači postojati!

U tom je smislu i ovo objelodanjeno najnovije 4. izdanje svjedočenja Frana Živičnjaka bitno i dragocjeno.

Hvala vam na vašoj pozornosti!

tekst: prof. Mihovil Bogoslav Matković
fotografije: Jadranka Lučić

Sub, 23-06-2018, 18:07:53

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
2
4
6
8
11
12
13
15
16
18
19
20
22
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).