Ideologije

Prema lijevo - liberalnom shvaćanju događajne stvarnosti društvenoga života suvremene IKzapadne civilizacije, današnju Europu pogađaju dva problema: islamistički teroristički napadi, ali ne i nedužni imigranti i konzervativno - klerikalna - nacionalistička "skretanja" koja zagovaraju rušenje europskih i sjeveroatlantskih integracija utemeljenih na otvorenosti pojedinaca, naroda i kultura te globalnom jedinstvu svekolike različitosti, ponajprije tržišta i ekonomije, a potom i samih identiteta kroz tzv. "multi - kulti" projekt. Spomenuta gledišta zasnovana su na naprednjačkim ili tzv. progresivnim načelima i vrijednostima koja u svojoj idejnoj biti TumačenjaU vidu mnoštva svakojakih rasprava o Istanbulskoj konvenciji Vijeća Europe, iz kojih se mogu prepoznati različita zastupanja i tumačenja uloga i položaja žena u društvu te promišljanja pojma rod, lijevo - liberalno politički usmjerenima najveći i nepremostiv problem predstavljaju religije kao izvori podređenog položaja žena u društvu. Uostalom, u pozadini njihovih viđenja neizostavan utjecaj imaju i mnogi deklarativni pripadnici religijskih sustava promišljanja vjere koji su uvelike pristali biti, ne samo danas, već i tijekom povijesti, primjer otuđenja čovjeka od duhovnoga što često predbacuju svjetonazorskim neistomišljenicima.podrazumijevaju zamjenu "staro za novo". Dakle, ustvari se ne radi o napredovanju nekog već prisutnog načina društvenoga mentalnoga funkcioniranja s tradicionalnim izvorištem, već o odbacivanju postojećih počela i zakonitosti i želji za postavljanjem novih. U tom kontekstu se ne može govoriti o napredovanju jer napredovati može samo ono što već dugo sustavno postoji i kao postojeće se prilagođava i napreduje u skladu s novim otkrićima i paralelno napredovanjem i dosezima ljudskoga uma, prema potrebama okolnosti vremena u kojem biva.

Riječ je o ideologijama, ideološkim konstrukcijama i subjektivno proizvoljno nastalim idejama, separativno Crnoodvojenim iz mnoštva povijesno civilizacijskih promišljanja, relativno novonastalih, kojima se ne može pripisati neki postojeći povijesno filozofski sustav, već povijest ideja nalaze u različitim individualistički promatranim i protumačenim konceptima filozofskih misli te prirodoznanstvenim saznanjima s pokušajem objedinjavanja, često i kontradiktornih, što ću kasnije u tekstu približiti, idejnih polazišta ali i misaonih zabluda. Cilj je progresivno usmjerenih liberala, neoliberala, libertarijanaca i ostalih željnih "nezastarjelih" sljedbi nasuprot tradicionalnom poimanju slobode, zatiranje postojećega i stvaranje novoga koje tek mora proći određeni povijesni vremenski proces da bi moglo samo sebe logičkim slijedom podvrgnuti introspektivnoj i retrospektivnoj analizi i napredovati na temelju preispitivanja i vrednovanja vlastitih društveno praktičnih ostvarenja.

U vidu mnoštva svakojakih rasprava o Istanbulskoj konvenciji Vijeća Europe, iz kojih se mogu prepoznati različita zastupanja i tumačenja uloga i položaja žena u društvu te promišljanja pojma rod, lijevo - liberalno politički usmjerenima najveći i nepremostiv problem predstavljaju religije kao izvori podređenog položaja žena u društvu. Uostalom, u pozadini njihovih viđenja neizostavan utjecaj imaju i mnogi deklarativni pripadnici religijskih sustava promišljanja vjere koji su uvelike pristali biti, ne samo danas, već i tijekom povijesti, primjer otuđenja čovjeka od duhovnoga što često predbacuju svjetonazorskim neistomišljenicima.

Europa, kršćanstvo, islam i ideje slobode

Europa, a pritom mislim povijesno kulturološki vrijednosno Europu, je nekad, kroz povijest, otkrivala i predstavljala poznati svijet. Kao što je Europa nastojala mijenjati i zatirati društvene uvriježenosti i pravila otkrivenih prostranstava s ciljem ekonomske eksploatacije u pozadini, danas se novoidejne tvorbe globalističkih korporativnih tendencija s ciljem centralizacije moći, kapitala i upravljanja te nosioci novih kultura potaknuti spomenutim tendencijama, žele Krscanstvo islamrasprostrijeti unutar Europe antičko - helenističko - kršćanskih i kulturno nacionalnih vrijednosti koje pretpostavljaju slobodoumnost i slobodu duha svake osobe unutar svoje kulture, nacije te vlastita identiteta i jedinstvenosti.

Problem islamskog svijeta unutar Europe je društveni, političko ekonomski potaknuti problem. Ni jedna religija po svojoj naravi, Božjoj naravi, nije problem društva i pojedinca, već su društvo i pojedinci u odnosu prema Bogu i religijama, uslijed vlastitih percepcija zbilje generatori problema. Ponajviše se ovo odnosi i na muško ženske odnose te ulogu i položaj žena u obiteljskim zajednicama i društvu, a što se često negativno i pogrješno tumači, nasuprot i iz nerazumijevanja teoloških znanosti i reflektirajućih napora u spoznavanju ideala dobroga, lijepoga i istinitoga, nastupajući s filozofskih pozicija i vođenih vjerom.

Dvije globalne religije, dva misaono duhovna svijeta, kršćanski i islamski, svaki na svoj način, u svojim povijesnim i KrizaDvije globalne religije, dva misaono duhovna svijeta, kršćanski i islamski, svaki na svoj način, u svojim povijesnim i suvremenim okolnostima, proživljavaju duboku krizu. Islamski krizu radikalizacije i fanatizma dijela svojih sljedbenika i kao takav se dovodi u kontekst sukoba sa suvremenom europskom civilizacijom, a kršćanski krizu indiferentizma i "multi kulti" oblika sinkretizma. Zajednička karakteristika je kriza duhovnosti.suvremenim okolnostima, proživljavaju duboku krizu. Islamski krizu radikalizacije i fanatizma dijela svojih sljedbenika i kao takav se dovodi u kontekst sukoba sa suvremenom europskom civilizacijom, a kršćanski krizu indiferentizma i "multi kulti" oblika sinkretizma. Zajednička karakteristika je kriza duhovnosti.

Duhovna kriza

U individualiziranom globalnom društvenom "poretku" čovjek zatomljuje slobodu duha. Tehnokratska vladavina Padpovezana sa utilitarističkim, profitabilnim mentalnim sklopom udaljuje osobu od izvora vlastita duha, od Boga. Prisutna je i dihotomija shvaćanja ili prihvaćanja i konzumacije duhovnosti. Nasuprot hiperhumaniziranom, deteologiziranom, hipermaterijaliziranom mentalnom obrascu razmišljanja i svojevoljnom tumačenju ljudskoga duha/duše suprotstavlja se duhovnost iskonske potrebe i poveznosti čovjeka s Bogom, koja iskustveno i misaono spoznatljivo i transcendentalno nespoznatljivo usmeno i pismeno nasljeđe, kao temelj, nalazi od davnina do danas kroz promišljane i razvijene ontološke, teološke, antropološke, etičke i ine znanstvenohumanističke discipline. Odnosno, sustave religijskih vjerovanja i konceptualizaciju i artikulaciju vjere (koliko je moguće vjeru artikulirati) kroz filozofske, metafizičke sustave koji se bave iskrenom vjerom koja zadovoljava čovjekov duh u poniznosti, strahopoštovanju i malenkosti čovjeka u odnosu s Bogom.

“Budući da glavna karakteristika znanja više nije spoznaja istine (i dobra i ljepote), znanje se pretvara u sirovinu i informacije koje su potrebne za funkcioniranje nekog poduzeća... Umjesto istinitoga, lijepoga, pravednoga na vrhu ljestvice vrijednosti stoji učinkovito...Nastaje izjednačavanje bogatstva, učinkovitosti i istine." (1) Odbacivši Boga društvo je prihvatilo materijalna božanstva, profitabilno mjerljiva i vrednovana koja pojedincu unutar takvog društvenog funkcioniranja pružaju osjećaj sitosti. S relativističkih pretpostavki, očite raspršenosti stvarnosti i znanja, čovjek bez usmjerenja, izgubljen i neograničen autoritetom, luta u "dehumaniziranoj pustinji" te nesvjesno postaje neslobodan unutar sebe.

Dehumanizacija

Hiperhumanizirani (u teološkom smislu) čovjek se dehumanizira (u moralno vrijednosnom pogledu). Tonči Valentić u Doba oligarhiječlanku "Sloboda u raljama oligarhije" kao prikaz filozofskog djela Žarka Paića "Doba oligarhije", objavljenom u Vijencu, citira autora knjige: "...ova knjiga bavi se analizom djelovanja globalnog poretka koji upravlja okolinom logikom samonastajuće mreže (network). Sustav je, doduše, formalno zasnovan okvirom liberalne demokracije. Ali u stvarnosti se ideje slobode pretvaraju u svoju suprotnost. Umjesto uspostave moći suverenoga naroda, na djelu je vladavina korporativno ustrojenih elita." te nastavlja: "U tom je smislu presudna kontekstualizacija, odnosno analiza vladavine korporativnih elita kao suvremenog oblika oligarhije. Naime, ako je liberalni kapitalizam ishod tehno - znanstvenoga napretka i dispozitiva oslobođene želje, to znači da žudnja za bogatstvom i moći razara sve duhovne vrline koje je moderno čovječanstvo postavilo kao cilj vlastita smislenoga djelovanja." (2)

Posljedica je hiperhumaniziranoga samouvjerenoga čovjeka globalizacija i otvorenost svih svakome i svemu, a pritom se nameću postomodernističke progresivističke liberalne raznorazne skupine koje neustrašivo i hrabro brane pravo individue da, iako "oslobođena" ikakvih, pa i postulata i otkrića prirodoznanstvenih (ali i etičkih!) autoriteta, tumači svijet, čovjeka, društvo i prirodu bez obzira na intelektualne mogućnosti i sposobnosti same individue. Dakle, na snazi je bezuvjetna obrana slobode, apriorno slobode, bez ulaska u domenu dužnosti i odgovornosti. IKGrublje govoreći, prisutno je, mahom od strane lijevo liberalnih krugova, histerično, panično zagovaranje samovolje, svojevolje, volje vođene egocentrizmom i usmjerene zadovoljenju samoga sebe, motivirane samim sobom.

Promatrajući zbivanja oko "Istanbulske", jasno je da zbog toga i tzv. progresivne skupine žele osloboditi "srednjovjekovnih" uloga upravo nositeljice novih života - žene. No, muškarac i žena su logikom stvaranja i prirode na kojoj biva ljudska egzistencija, zajedno predodređeni i jednako odgovorni za opstanak ljudske vrste u svakom kutku svijeta, bez obzira na rasu, kulturu ili političko, ekonomsko društveno uređenje. Rađanje potomstva svelo se na ekonomičnu mjerljivost. Iz javnog govora izostaje pojam ljubav u svojoj povijesnoj konotaciji uslijed svekolikih širitelja ljubavi i tolerancije. Međutim, u nedostatku sebedarja, osoba se često nalazi u stanju tvrdoglavosti i svojevoljnoj zatvorenosti koja je suprotna upravo trenutnoj potrebi otvorenosti i susretljivosti. Takve postmoderne neoliberalne tendencije se razotkrivaju u svojoj nelogičnosti jer su im premise suprotne konkluziji, tj. društveno praktičnom ishodu. S jedne strane temelje se na otvorenosti pojedinca i društva, a s druge strane završavaju u unutarnjoj zatvorenosti i neslobodi. Na koncu, treba li u smjeru takvog promišljanja čovjeka i društva tražiti rješenja za konkretne probleme, npr. demografsku obnovu, ne samo u Hrvatskoj, već u čitavoj Europi? Ili će nam u tome pomoći usvajanje konvencija?

Suvremeni liberalizam kao nastavak marksizma

U članku "Bičonošci i nauk o čovjeku" objavljenom u Hrvatskom slovu, autor Benjamin Tolić povlači paralelu na kojoj bivaju "ateistički egzistencijalizam Jean - Paul Sartrea" i "Marxov historijski materijalizam" (3). Obje ideje prostodušno nekritički prihvaćene od strane hrvatskih komunističkih i postkomunističkih (komunističkog nasljeđa) elita. A ako uzmemo u obzir da se Hrvatska, što izostankom lustracije, što višedecenijskom sustavnom instrumentalizacijom uma hrvatskoga čovjeka zbog lakše kontrole (što je prirodno svakom totalitarizmu uključujući i onaj jugoslavenski antifašistički u socijalističko materijalističkom, komunističkom obliku) još uvijek nije oslobodila mentalnog sklopa jednostranog, lakosmislenog i površnog prosuđivanja uistinu kompleksne društvene stvarnosti, a pogotovo osebujne i jedinstvene osobnosti čovjeka. Sloboda pojedinca unutar egalitarističko materijalističko utilitarističkog društvenog sistema, tj. stvaranja spomenutih pojava kao sustava vrijednosti i mjerila društveno poželjnog ili podobnog ponašanja, pretvara se u društvenu zatvorenost i osobnu neslobodu. O egalitarizmu, Marksmaterijalizmu te sličnostima i razlikama marksizma, socijalizma i postmodernog liberalizma i kapitalizma puno je pisao i predavao prof. Tomislav Sunić.

Materijalizam je karakteristična poveznica socijalističkog i kapitalističkog općedruštvenog (ne samo ekonomskog) uređenja. Samo što je kapitalistička ponuda svestranija. U tom kontekstu, a pogotovo suvremenom u kojem uz kapitalizam postoje i osobne slobode u okviru demokracije i liberalizma zbog čega je trenutni kapitalizam dugovječniji i održiviji, čovjekovo apriorno shvaćanje i konzumiranje slobode ujedno je i njegova duhovna hrana, a uživanje konzumerističke materijalne ponude satisfakcija za služenje sistemu koji pruža u općedruštvenom kontekstu samo i isključivo svoj proizvod. Ustvari, čovjekov cjelokupni život i stvaralaštvo usmjereni su održanju centralizirane moći koju moćnici vješto iskorištavaju u usmjeravanju čovjekova razmišljanja održanju sistema. U socijalističkim društvima ljudska sloboda je bila kontrolirana od strane partijskih ProfitU socijalističkim društvima ljudska sloboda je bila kontrolirana od strane partijskih elita, a danas su kontrolori globalna korporativna oligarhija koju povezuje profit, a oni upravo tim profitom uvjetuju, kontroliraju i povezuju kreatore društvenih događaja te prenositelje i opisivače tih događaja i mnoge druge društvene čimbenike, a preko njih i, globalistički govoreći, čovječanstvo, odnosno narode.elita, a danas su kontrolori globalna korporativna oligarhija koju povezuje profit, a oni upravo tim profitom uvjetuju, kontroliraju i povezuju kreatore društvenih događaja te prenositelje i opisivače tih događaja i mnoge druge društvene čimbenike, a preko njih i, globalistički govoreći, čovječanstvo, odnosno narode.

"Istanbulska" i hrvatska politička oligarhija

Posljednjih je mjeseci, a zadnjih nekoliko dana sve učestalije, i hrvatski narod suočen sa pomahnitalim javnim Jovanovićmorama izabranih političkih dušebrižnika nacije i samoprozvanih općedruštvenih nevladinih dušebrižnika građana potaknutih ideološkim projektilom, koji je upravo voljom Vlade Republike Hrvatske, baš u blagdansko, preduskrsno vrijeme, doletio iz Istanbula. Uslijed trenutne brige te kronične skoro trodecenijske zabrinutosti za budućnost demokratskih procesa u hrvatskom društvu, kao da demokracije nikad nigdje nije bilo pa je ova suvremena hrvatska jednima po volji, a drugima nedovoljno "demokratska" jer njihova volja nije demokratski provedena i ozakonjena, a da jest, itekako bi Hrvatska bila demokratska država utemeljena na vladavini pravovolje, a ne krivovolje, tj. volje pravih, a ne krivih (po modelu “zdravstvenog odgoja” SDP-ovog ministra Jovanovića i “istospolnih brakova” te Komisije za suočavanje s prošlošću i “Istanbulske konvencije” HDZ - ovog premijera Plenkovića). Dakle, uslijed javnih mora i briga hadezeukih, esdepeukih i ostalih indoktrinoukih niskostrasnih i visokonosatih lijevoumnih i desnoumnih liberala i demokrata, očituje se paradigma hrvatske političke elite - bezglavo i bezrepo "kafansko" politikanstvo. No, ovoga puta, dva hrvatska politička giganta, po foteljama, a ne idejama (i to demokracija dozvoljava), skoro pa su u potpunosti složna. Na opću "radost", posebno ženskoga roda ili spola, tj. kako tko već želi. Međutim, osim što nismo sigurni iz svih dosadašnjih uvjeravanja društvene poželjnosti i ispravnosti usvajanja konvencije tko bi se trebao radovati, a i zašto, također se ne možemo pouzdati, barem ne još, u konačnu pomirbu posvađanih političkih istomišljenika savršeno našminkanih i napudranih, svatko svojom šminkom i bojama, da bi bili ujedinjeni u različitosti raspodjeljujući položaje moći i upravljanja.

I dok oni igraju "par nepar" igru, hrvatska djeca nedjeljom čekaju majke koje šutljivo i stidljivo rade za strani korporativni profit da bi zauzvrat djeci mogle priuštiti tek osnovne uvjete odrastanja svojim radom. Pitajte hrvatske majke, supruge, djevojke žele li raditi nedjeljom ili biti uz svoje obitelji. Hoće li hrvatskoj demografskoj obnovi pomoći zapošljavanje rodnih dušebrižnika ili fleksibilno radno vrijeme za vrijeme odgajanja i podizanja djece, obnova i gradnja vrtića, škola, parkova i dječjih igrališta, osiguravanje domaće proizvedene, ekološke hrane itd... Opisivanje hrvatske društvene zbilje njezinim kreatorima puka je patetika. No, odrastanje, kako se pučki kaže, "pod staklenim zvonom" koje je nekim i danas visokoistaknutim dužnosnicima omogućavala partija i biti dionik i nasljedovatelj društvene stvarnosti svojega naroda, nije isto.

Branimir Boljfetić

Bilješke

1. Mišljenje i djelovanje. O znanju, društvu i vrijednostima., Nenad Malović, Zagreb, 2016., str. 18.

2. VIJENAC, godište XXVI, broj 624, 2018, "Sloboda u raljama oligarhije", Tonči Valentić, str. 9.

3. HRVATSKO SLOVO, godište XXIV, BROJ 1196, Zagreb, 2018., Bičonošci i nauk o čovjeku, Benjamin Tolić, str. 13.

Uto, 21-08-2018, 07:59:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).