Karneval

Suvremeni Karneval više ne predstavlja raspojasano pražnjenje intimnih poriva suzbijanih vjerskom i društvenom stegom. izgubio je erotske i kulinarske pobude koje su ga nekoć poticale o dovodile do klimaksa na dan Pokladnog utorka. Karneval je danas demistificiran i predstavlja prije svega ambijentalno-turističku atrakciju ili slikoviti odbljesak folklornog nasljeđa...

Porijeklo karnevala gubi se u tmini drevnih civilizacija. Prve tragove naslućujemo u Babilonu gdje se 6. nisana održavala velika svetkovina Akitu u čast smrti stare i početka nove godine. Jedan od osuđenika na smrt bivao je prerušen u kralja i smaknut iste večeri. Pravi kralj zatvarao se dan uoči u hram boga Marduka gdje bi mu veliki svećenik skidao vladarske oznake, pljuskao ga i udarao. Tako je simbolično "umirao" za jedan dan.

Fašnik

Godišnje zamiranje i ponovno buđenje prirode slavile su i starosirijske Hilarije posvečene Afroditinom ljubavniku Adonisu. U staroj Grčkoj razabludne dionizijevske povorke (komoi) mjesecima su ludovale po selima i gradovima od Malih (potkraj studenoga) do Velikih Dionizija (ožujak-travanj). U čast Dionizija (Bakha) boga vinove loze, vina i plodnosti slavilo se naročito u Tebi i Ateni. Pod svjetlom baklji uz zaglušno bubnjanje i svirku, žene i djevojke mahnito su poskakivale njišući bokovima, mahale tirsima (sulicama od trske ukrašenimma lišćem vinove loze i bršljana) i dozivale Dionizija: evoe, elelej, eukan, jakh... Komadale su lanad, vučiće, kozliće i jele njihovo sirovo meso.

Novovijekom karnevalu ipak su bliže rimske Saturnalije koje su se održavale potkraj prosinca u čast boga usjeva Saturna, Jupitrovog oca. Bilo je to sjećanje na tzv. "zlatno doba" kada nisu postojale klasne razlike. Bogatiji Rimljani takmičili su se tko će bolje ugostiti namjernike. Građani su izvodili različite šale i vragolije. Glavnog dana proslave (19. prosinca) robovi su uživali potpunu slobodu: odijevali se u gospodarovu odjeću, oponašali njihove kretnje i mane, ležali uz stolove, a gospodari su ih morali posluživati. Jednom riječju svatko je radio što je htio, a ponajviše ismijavao državno uređenje i javne ustanove. Seneka je zapisao da je viđao robove kako odjeveni u togu na trgu parodiraju sudske rasprave. Birali su čak i kralja (saturnalicius princeps) koji je izdavao smiješne i besmislene zapovijedi, a ostali su ih morali izvršavati.

Fasnik2

Svetkovina Luperkalija (16. veljače) počinjala je žrtvovanjem jaradi ispred svetišta Faunusa Lupercusa u špilji na Palatinu Njegovi svećenici (Luperci) omatali su gola tijela svježim kožama tek zaklanih jaraca. Od preostalih izrezivali bi dugo remenje i vitlajući njime jurili ulicama bičujući svjetinu. Vjerovalo se da udarci njihovih bičeva donose obilje i sreću, te da su naročito blagotvorni za žene nerotkinje. Bio je to dies februatus (dan pročiščenja), po kojemu je poslije nazvan mjesec "februar".

Kršćanstvo će modificirati antičke običaje i uklopiti ih u liturgijsku godinu između blagdana Bogojavljenja (Tri kralja) i Čiste Srijede (Pepelnice) koja najavljuje Korizmu - veliki 40-dnevni pokornički post i nemrs. Potkraj srednjeg vijeka karneval u današnjem smislu javlja se na kraljevskim i kneževskim dvorovima. Poslije i među pučanima, čak i u samostanima. Raskošju i blještavilom isticali su se oni u Veneciji i Firenci. Bila je to prava zgoda za zaplet ili rasplet ljubavnih i političkih spletki. Čak i za zločine. Na dvoru Medicijevih znala se pojaviti tajanstvena krabulja koja bi "određene" goste ponudila otrovanim cvijećem ili voćem...

Etimologija riječi karneval (tal. carnevale) tumači se dvojako. Jedni drže da je nastala od latinskih riječi carrus + navalis (kola brod) po okičenom brodu koji se vukao u rimskim povorkama, a drugi od carno + vale (meso zbogom). Otuda i naša inačica mesopust.

Poklad, Mesopust, Krnje, Fašnik

Glavni je i nezaobilazni lik karnevalskih ludovanja Princ Karnevala (Poklad, Mesopust, Krnje, Fašnik) lutka unaprijed osuđena na ruglo i smrt. Na njega se zadnjeg dana karnevala, na Pokladni Utorak, svaljuje krivnja za sve nedaće i nevolje koje su tijekom prošle godine pogađale pučanstvo nekog mjesta ili pokrajine. Njemu se pripisuju "grijesi" pojedinaca i šire zajednice. Na njegov se račun zbijaju šale. Na njemu se iskaljuje bijes i nezadovoljstvo. Protivu njega se podiže optužnica. Imat če i branitelje, ali spasa mu nema: bit će neopozivo osuđen na smrt. Pomilovanja nema, jer Poklad - poput antičkog Dionizija - mora umrijeti svake godine! Uz raspojasano oduševljenje mnoštva bivao je strijeljan ili obješen, raskomadan ili udavljen, a zatim obvezatno spaljen na lomači ili u raznobojnom vatrometu.

 Baras Karnevali

Drži se da je u starim vremenima Princa Karnevala predstavljao živi glumac, ali je zbog opasnosti kojoj je bivao izložen, poslije zamijenjen lutkom od nabijene slame, kartona, drva, papira. Tijekom stoljeća uzimao je likove kraljeva, knezova, vojskovođa, predjsednika vlada, ministara, tvorničara, bankara... ali i siromašnog seljaka, pučanina, čak i nekog određenog građanina. Također i bolesti (kuge, kolere, gripe) ili neke druge društvene pošasti (nezaposlenosti, inflacije, gladi, rata). Izgleda dobroćudno i glupo, smiješno ili nakazno. Odjevaju ga raskošno ili u dronjke. Nose u nosiljci, voze u kočiji, automobilu, lađi. Jaši i na magarcu. Svako podneblje daje karakterističan pečat karnevalu i njegovom Princu. Sedamdesetih godina XIX. stoljeća u Lleidi (Katalonija) "Pokladov leš" vozili bi u svečanoj pogrebnoj kočiji koju je pjevajući requiem pratila rastužena povorka zakrabujljenih svećenika isposnika sa svijećama u ruci. Na glavnom trgu uz prasak vatrometa održavani su šaljivi nadgrobni govori. Onda bi iz mnoštva odjednom iskočio Nečastivi te s pomagaćima otimao leš i pokušao pobjeći. Mnoštvo bi jurilo za njima, hvatalao ih i pokapalo leš. Duboko religiozni Katalonci, unatoč svemu, nisu ga željeli prepustiti vragu...

Fasnik Split

U ceremonijalu posljednjeg dana karnevala suđenje Pokladu je obvezno, kao i čitanje njegove oporuke. Takove optužnice, presude i oporuke predstavlju zanimljivu "snimku" trenutnih preokupacija, ali i odraz moralnih, gospodarskih, društvenih i političkih prilika određenog kraja u određenom vremenu. Nažalost, malo ih se sačuvalo do naših dana. U Hrvatskoj se najstarijom drži "Teštament Mesopusta" koji 1718. u crkvenim maticama na otku Krku zapisa pop glagoljaš Ivan Uravić Dobrinjski. Zahvaljujući popularnom splitskom gradonačelniku Vici Mihaljeviću (1861.-1911.) sačuvano je desetak cjelovitih optužnica i presuda podmarjanskom Krnji iz posljednjeg desetljeća XIX. stoljeća. (Te pokladne "sudske spise" kao i one tiskane tridesetih godina u splitskom humorističkom tjedniku «Štandarac», objavio sam 1984. u knjizi-albumu «Splitski karnevali».) Izvorna tradicija suđenja Pokladu prisutna je i danas u mnogim hrvatskim mjestima. Naročito su slikovita ona u Senju, Samoboru, Lastovu i Donjim Kaštelima.

Frano Baras

Ned, 19-08-2018, 08:19:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).