Referendum i izborni sustav

Stanje u kojem se Hrvatska nalazi proistječe, velikim dijelom, iz izbornog sustava po kojem Slobodan Praljakbiramo zastupnike u Hrvatski sabor da upravljaju državom. Unatoč nekim pomacima daleko smo od toga da budemo IzdajaSlučaj generala Praljka i suoptuženika, je zvono na uzbunu o neodrživosti ovakvog načina vođenja državom gdje je izdaja općehrvatskih interesa konstanta; stoga što hitnije promjena izbornog sustava. Normalno bi bilo da promjenu pokrenu zastupnici u Saboru. Međutim, većini njih ne odgovara promjena; štoviše, oni su protiv i nije teško dokučiti zašto. Zato je zahtjev za promjenu došao ’iz naroda’ ili ‘odozdo’, kako se to kaže, inicijativom za referendum, koji su najavili dr. Željka Markić i Anto Đapić. Među prvima koji su se usprotivili bili su, naravno, Pupovac, Furio Radin, peta kolona, a potom i SDP. Svima im je zajedničko: ne žele se odreći pozicija i povlastica.

zadovoljni. U radu Sabora puno toga ne štima, a što bi se moglo okarakterizirati kao neznanje, nečinjenje, neodgovornost, podaništvo, pronevjere, korupcija ili, jednostavno, izdaja nacionalnih interesa. Toj izdaji svjedočili smo i u presudi našoj šestorici u Haagu koja je završila hrabrim i tragičnim činom generala Praljka. Za 13-godišnje torture, kao što se zna, izostala mu je pomoć države za koju se borio. Da bi se obranio morao je sam pribavljati dokumente koji su mu trebali za obranu. Knjige u kojima je opisao što se događalo u vrijeme Domovinskog rata proglašene su šundom i na koje se plaća porez. A da se radi o izdaji pokazali su oni zastupnici koji mu nisu htjeli iskazati počast minutom šutnje u Saboru. Isti ti su odali počast zadrtom jugonacionalistu, notornom Predragu Matvejeviću, koji je pobjegao iz Hrvatske početkom Domovinskog rata.

Zastupnik koji je prednjačio protiv minute šutnje poznat je po promjeni nacionalnosti i imena. Naime, postao je Nijemac, a puno ime i prezime, što je zaboravio ili propustio (plemićku titulu), trebalo bi glasiti Goran Beus-Richembergh von Tiro. To je slika Hrvatskog sabora u koji biramo zastupnike kojima je važnije sve drugo osim općehrvatskih interesa (čast iznimkama). Da je to tako može se vidjeti iz rasprava nekih zastupnika kojima je glavni Beuscilj opstrukcija svega što vodi ka napretku i stječe se dojam da su zastupnici pete kolone. Ne zabrinjava samo ovakvo djelovanje ovih nego i nedostatak adekvatnog odgovora drugih zastupnika. A komemoracija za generala Praljka pokazala je bijedu i licemjerstvo predstavnika vlasti nedolaskom na komemoraciju (čast izuzetcima) prozirnim isprikama (‘država se ne vodi emocijama’). A da je presuda bila osobađajuća, bili bi prvi na dočeku uz izravni prijenos na HRT-u; ne bi izostale ni njihove ‘emocije i zasluge’ za oslobađajuću presudu.

Slučaj generala Praljka i suoptuženika, je zvono na uzbunu o neodrživosti ovakvog načina vođenja državom gdje je izdaja općehrvatskih interesa konstanta; stoga što hitnije promjena izbornog sustava.

Normalno bi bilo da promjenu pokrenu zastupnici u Saboru. Međutim, većini njih ne odgovara promjena; štoviše, oni su protiv i nije teško dokučiti zašto. Zato je zahtjev za promjenu došao ’iz naroda’ ili ‘odozdo’, kako se to kaže, inicijativom za referendum, koji su najavili dr. Željka Markić i Anto Đapić. Među prvima koji su se usprotivili bili su, naravno, Pupovac, Furio Radin, peta kolona, a potom i SDP. Svima im je zajedničko: ne žele se odreći pozicija i povlastica.

Ucjenjivačka pozicija manjina

Od najave referenduma čitamo izvrsne i argumentirane tekstove poznatih kolumnista (M. Ljubić, N. Piskač, T. CrnoDujmović, I. Miklenić, S. Šterc, D. Djenero i dr.) o razlozima za promjenu. Važno je istaći da su rasprave, mišljenja, prijedlozi i komentari o ovoj temi više nego poželjni s tim da trebaju biti izloženi kritici (u tom smislu i ovaj prilog) koja će pridonijeti u definiranju novog izbornog sustava. Iz tekstova i komentara argument koji se najviše navodi je da ni u jednoj ManjineSustav je omogućio da odlučuju u tako važnim pitanjima kao što su formiranje i/ili pad Vlade; drugim riječima, u poziciji su da ucjenjuju. Po ovom apsurdnom sustavu njima su zastupnička mjesta u Saboru zagarantirana bez obzira na broj dobivenih glasova; dovoljno je da manjinskog zastupnika izabere jedan birač i/ili da sam glasuje za sebe.demokratskoj državi nacionalne manjine nisu zastupljene u državnom parlamentu kao što je to u Hrvatskoj.

Sustav je omogućio da odlučuju u tako važnim pitanjima kao što su formiranje i/ili pad Vlade; drugim riječima, u poziciji su da ucjenjuju. Po ovom apsurdnom sustavu njima su zastupnička mjesta u Saboru zagarantirana bez obzira na broj dobivenih glasova; dovoljno je da manjinskog zastupnika izabere jedan birač i/ili da sam glasuje za sebe. Uz zagarantirana zastupnička mjesta manjine mogu biti birane u Sabor i po općem izbornom zakonu povećavajući zastupljenost na uštrb Hrvata što se pokazalo u Kukuriku Vladi, u kojoj je bilo skoro polovica ministara srpske nacionalne manjine. Po ovom izbornom apsurdu Hrvati bi se također trebali izjasniti manjinom i tako izjednačiti u pravima s ostale 22-je.

O ucjeni nacionalnih manjina svjedočili smo u zadnjem padu i formiranju Vlade. Odluka A. Plenkovića da ide u koaliciju s HNS-om i nacionalnim manjinama, koje uglavnom predstavlja dvojac Pupovac i Furio Radin, izazvala je polemike i protivljenja. Izborom ovih Plenković je pokazao da ne razumije ili mu nije stalo koje će pogubne Plenkovićposljedice uslijediti samo da ne dođe do pada Vlade. Kad se radi o ovom dvojcu poznato je da oni gledaju samo svoje intrese koji su, često, protuhrvatski.

Pogubnost Plenkovićeve odluke brzo je izbila na vidjelo. Dok su trajali pregovori Pupovac (po uhodanom obrascu koji traje preko 60 godina: po savjet u Beograd, a po novac u Zagreb), izjavljuje da će nacionalne manjine formirati hrvatsku Vladu. Na to je reagirao Milijan Brkić izjavivši uz ostalo: ’’... Pupovac i nacionalne manjine ne će određivati sastav Vlade. Ovo je hrvatska država i uz nacionalne manjine koje imaju Ustavom zajamčena prava, odlučuju Hrvatice i Hrvati. To je naša zemlja...’’.

Brkićeva izjava zvučala je odlučnom i državničkom ali je, nažalost, ispala kao teorija koju je praksa odmah Brkic3demantirala. Na izjavu, brzo i drsko, reagirali su Pupovac i Radin tražeći ne samo ispriku nego i više od toga. Tako je Radin, po hitnom postupku, dobio poziciju potpredsjednika Sabora, a Pupovac (za početak!) u uklanjanju spomenploče iz Jasenovca poginulim HOS-ovcima, iako se Plenković pozivao na zakon i preporuku Povjerenstva, a ministar prvosuđa, D. Bošnjaković, potvrdio u intervjuu Večernjem listu. Nakon Pupovčeve ucjene i od straha da ne dođe do pada Vlade spomenploča je maknuta. Plenković i Bošnjaković su obmanuli hrvatsku javnost; nisu se mogli suprotstaviti Pupovcu. Jedini način da se Plenković trebao suprotstaviti ucjeni su izbori, a u nedostatku državničke odlučnosti, popustio je. Da je nastupio odlučno sigurno bi privukao znatan broj birača koji bi mu donijeli glasove za sastav većinske Vlade i tako se riješio ucjena. Da su uslijedili i da slijede i drugi zahtjevi koji će Pupovcu biti ispunjeni u to ne treba sumnjati jer je Plenković (Pupovčevo ‘suho zlato’) čak stao u obranu nacionalnih manjina koje, izjavivši, ‘uživaju najviše standarde u Hrvatskoj’, što se tiče njihovih prava. O kojim zahtjevima se radi, a o kojima se u javnosti ne govori, možemo saznati na: https://www.portalnovosti.com/manjima-vise.

Potreban je referendum o izbornom sustavu

Ne smijemo zaboraviti ni politički igrokaz u Novinarskom domu, 7. siječnja, na pravoslavni Božić, na koji Plenković s cijelom Vladom mora doći i podanički saslušati što će mu Pupovac očitati. Možda bude i zahtjev da se poginulim HOS-ovcima posthumno sudi što su, gineći za Hrvatsku, koristili ZDS.

Najavljenim referendumom najistaknutiji zahtjev je na promjeni izbornog zakona po kojem se zastupnici biraju Referendumimenom i prezimenom s tim da su odgovorni biračima, a ne šefu stranke kao što je praksa u zemljama s dužom ReferendumS obzirom na situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi referendum o promjeni izbornog sustava je presudniji nego onaj iz 90-e za samostalnost. Promjena samo izbornog zakona nije, međutim, dostatna. Ne promijeni li se Ustav te uvedu i drugi mehanizmi u izborni proces ne ćemo se potpuno osloboditi daljnjih ucjena. Prema tome, iz Ustava izbaciti sve ono što je dvosmisleno i sporno kao ZAVNOH koji nam peta kolona nameće da je 'antifašizam' temelj Republike Hrvatske. Isto tako izbaciti suvišno i izrijekom nabrajanje 22-ju nacionalnih manjina. Njihov status treba biti u skladu s onim u drugim zemljama EU.demokratskom tradicijom. Uz ovaj zahtjev referendumom se traži i sljedeće: da svi hrvatski državljani u Hrvatskoj i izvan nje mogu glasovati i dopisnim i elektroničkim putem, sve stranke imaju jednake uvjete u utrci za Sabor, da svaki glas birača vrijedi jednako u svim izbornim jedinicama, stranke moraju prijeći izborni prag od 3% (ili neki drugi), koalicije poslije izbora (o drugim zahtjevima moglo se saznati više iz nedavnih napisa na portalima/medijima).

S obzirom na situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi referendum o promjeni izbornog sustava je presudniji nego onaj iz 90-e za samostalnost. Promjena samo izbornog zakona nije, međutim, dostatna. Ne promijeni li se Ustav te uvedu i drugi mehanizmi u izborni proces ne ćemo se potpuno osloboditi daljnjih ucjena. Prema tome, iz Ustava izbaciti sve ono što je dvosmisleno i sporno kao ZAVNOH koji nam peta kolona nameće da je 'antifašizam' temelj IzboriRepublike Hrvatske. Isto tako izbaciti suvišno i izrijekom nabrajanje 22-ju nacionalnih manjina. Njihov status treba biti u skladu s onim u drugim zemljama EU.

O neodrživosti sadašnjeg izbornog sustava govore i sljedeće. Predizborne koalicije omogućuju trgovinu kojom u Sabor ulaze stranke (1-2 % podrška) s potkapacitiranim zastupnicima koji za trajanja mandata praktički nemaju nikakvu odgovornost (čast iznimkama) osim da se eventualno pojave u Saboru. Drugim riječima, Sabor je postao uhljebnička oaza te bi se mogao nazvati i Hrvatski uhljebnički sabor. Apsurdnost sadašnjeg sustava leži i u činjenici da zastupnici ulaze u Sabor s par stotina dobivenih glasova. Jedan od njih je i Furio Radin koji je na zadnjim izborima dobio 1.676 glasova. Čak štoviše on je u Saboru od 1992. i, s obzirom na tako dugi zastupnički mandat, kako je lucidno primijetio poznati kolumnist (H.Hitrec), zaslužuje da mu se izgradi kripta u Saboru. Ideju treba podržati s tim da se predvidi i balzamiranje.

Dodamo li ovome da zastupnici ostvaruju mirovinu nakon samo jednog mandata, nije čudo da se svi žele dokopati Sabora znajući da ih čeka mirovina. Osim toga imamo jedan od najskupljih parlamenata na svijetu. U usporedbi s drugim razvijenim zemljama, s obzirom na broj stanovnika i BDP, ispada da je Hrvatska jedna od najbogatijih država koja si dopušta luksuz od 151 zastupnika. U Engleskoj, npr., na 64.000.000 stanovnika, broj zastupnika je 650, Hrvatska na 4.200.000, ima 151; dakle, omjer 1:98.000 i 1:27.000.

Dostupnost biračima

Da bi dosegli nivo drugih demokratskih zemalja, uz zahtjeve iznešene za referendum, potrebno je uvesti i sljedeće. Za trajanja mandata zastupnik mora biti dostupan biračima (ured, telefon i sl.) da ga mogu kontaktirati i tražiti u provođenju/osporavanju nekog zakona i sl. Pravo na mirovinu tek poslije dva odslužena mandata. Broj zastupnika smanjiti na 80-90, s tim da imaju plaće koje će im omogućiti pristojan život tako da se mogu posvetiti poslu eliminirajući istodobno mogućnost korupcije. Smanjenje broja zastupnika te povećanje primanja trebalo bi privući Saborsposobne kandidate koji će, neucijenjeni i neopterećeni, odgovorno upravljati državom u donošenju kvalitetnih zakona, zaštiti nacionalnih interesa i briga za opće dobro.

U izbornim kampanjama biračima omogućiti propitivanje kandidata kao što je to praksa u svim demokratskim zemljama: javni skupovi, TV debate, na kojima kandidati iznose svoje programe te odgovore na pitanja birača. Neka od pitanja koja pod hitno traže odgovore i koja bi birači diljem Hrvatske trebali postaviti su: ukidanje financiranja nevladinih udruga za ljudska prava koje su u službi stranih vlada (zakonski riješiti po uzoru na Izrael); ukidanje financiranja glasilu Novosti koje šire mržnju podmećući je kao satiru; sređivanje pravosuđa; rad DORH-a i policije (dvostruki kriteriji u primjeni zakona); financiranje istraživanja trostrukog logora Jasenovac; očuvanje digniteta Domovinskog rata u koji spada i HOS-ov pozdrav ZDS (stop progonu MP Thompsona); donošenje zakona o upotrebi hrvatskog jezika. Naravno, birači će imati i druga pitanja. Ako kandidat ne ispuni obećanja dana za vrijeme kampanje, ne može više računati na ponovni izbor.

Za provedbu i uspjeh referenduma, poučeni iskustvom iz 2014. o falsificiranju broja birača tadašnjeg ministra Uprave, A. Bauka, sadašnji ministar treba objaviti točne podatke i time onemogući manipuliranje i falsificiranje; transparetnost mora biti imperativ. Konačni uspjeh za promjenu sustava ovisit će o našoj podršci i odazivu na referendum. Ne uspijemo li u tome, tj. ne učinimo li prekretnicu, nije teško zaključiti što nas čeka.

Anto Periša

Čet, 19-07-2018, 13:19:11

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).