Pečat kneza Miroslava

Pečat (1) humskoga kneza Miroslava (2) bio je pohranjen u Zavičajnom muzeju na Humcu kod Ljubuškoga od 10. svibnja 1903. do konca veljače 1945. god. kad ga je u svojoj tašni odnio zapovjednik (komesar) (3) partizanske jedinice koja je tih dana boravila u ljubuškom kraju. U popisu izložaka zavičajnoga muzeja na Humcu bilo je pod brojem 195. za god. 1903. (10. svibnja) uz pečat humskoga kneza Miroslava navedeno sljedeće: "Milićević Luka sa Humca, darovao je pred 6 godina pečat (muhur) iz kositra kneza hlmskog Miroslava r. a. Stephanosa. Našao pečat u Lugovim (4) u Berišu." Sarajevski arheolog Ćiro Truhelka (5) je boravio na Humcu 1903. god. radi izučavanja ruševina rimskoga logora, posjetio je obližnji samostan i njihov muzej pa je tada u svoju terensku bilježnicu na posebnom listu papira zabilježio tekst aversa i reversa, te izradio tupom stranom olovke kopiju lica i naličja toga pečata. List papira Truhelka je podijelio vodoravnom crtom na dva dijela: gornji dio sadrži kopije aversa (lijevo) i reversa (desno), a ispod aversa upisano je ime Humac. Donji dio Truhelka je uspravnom crtom podijelio također na dva dijela: lijevo je tekst, a desni dio je ostao prazan. Miroslavov pečat je nastao između 1190. i 1199. god., dakle u doba kad je taj knez vladao Humom, uglavnom krajem istočno od Neretve. Pečat je bio od olova, a ne od kositra kako je to navedeno u bilješci inventara humačke zbirke. Na reversnoj strani jasno se vidi površinska krivudava udubina i to sredinom od vrha do dna kuda je bila provučena tanka vrpca koja je istrulila. Vrpcom je pečat s doljnje strane bio pričvršćen za darovnicu (povelju) kakvoj crkvi ili kakvu plemiću (feudalcu). Na aversnoj strani pečata također je vidljiva napuklina od vrha do dna, ali znatno tanja i plića od one na reversnoj strani. Na dnu i vrhu te površinske udubine dio pečata je oštećen tako da su oštećenja veća na aversnoj nego na reversnoj strani, veća su u doljnjem nego u gornjem dijelu. Oštećenje u gornjem dijelu pečata seže do unutarnjega ruba prstena, ono u doljnjem dijelu seže do slova г u trećem redu tako da su slova лa u četvrtom redu uništena, л djelomično, a potpuno. Pečat ima oblik donekle nepravilnoga kruga promjera 43 - 47 mm. Na olovnu masu je utisnut pečat promjera 36 - 37 mm. Pečatna polja na aversu i reversu obrubljena su prstenom širine 3 - 4 mm. Unutar pečatnoga polja na aversu utisnut je ćirilički tekst, a na reversnoj strani nalazi se lik sv. Stjepana i ime toga svetca na grčkom jeziku. Na početku tekstovnoga dijela na aversnoj strani utisnut je križ jednakih krakova koji je zapravo uobičajeni invokacijski grafijski znak. Ćirilički tekst se sastoji od četiriju riječi koje su raspoređene u četiri reda tako da su treća i četvrta riječ zbog svoje dužine iza četvrtoga slova morale biti prelomljene.

Pecat knez Miroslav

Truhelkina kopija pečata kneza Miroslava

Transkribirani tekst glasi:

׀׀†печaтъ׀׀кнeзaхлмь׀׀скoгaмирo׀׀слaвa׀׀

Transliterirani tekst, dopunjen ispuštenim slovom, izgleda ovako:

† pečatъ kneza hlmьskoga miroslava

Pečat kneza Miroslava može se razumjeti ovako:

† pečat kneza humskoga Miroslava

Ćirilički tekst je strukturiran tako da je prva riječ temeljna, a ostale tri su u atributivnom odnosu prema njoj i znače pripadnost toga pečata humskomu knezu Miroslavu. Aversni tekst se sastoji od triju imenica i jednoga pridjeva koji je na poziciji iza imenice. Reversni tekst se sastoji od dviju grčkih riječi, pridjeva i imenice.

Kad se uzmu u obzir i dva oštećena slova, aversni ćirilički tekst ima 29, a reversni grčki 11 slova, ukupno 40 slova. Pavao Anđelić (6), koji je prvi u nas pisao o tom pečatu, također je vidio 29 slova. Poteškoća u čitanju navedenoga ćiriličkoga teksta ne ima, a jedinu poteškoću čini zapravo drugo slovo u četvrtom redu koje je najvjerojatnije lijevi krak slova л, iako je donekle nalik i na slovo o. Moguće je da je izgledu toga slova pridonio i sam Truhelka koji je nakon učinjene kopije suhom olovkom pojačavao neka slabo vidljiva slova, pa i slovo л. Tekstopisac Miroslavova pečata je razlikovao poluvokale ъ i ь (7) što je vidljivo u prve i treće riječi: печaтъ i хлмьскoгa. Zbog ograničena prostora u pečatnom polju tri puta je tekstopisac vezao pod dva slova tako da je desna okomica prvoga slova postala i lijeva okomica drugoga slova: нe za нe u riječi кнeзa, мь (8) za мь u riječi хлмьскoгa i ми za ми u riječi мирoслaвa.

U sredini reversa pečata nalazi se lik sv. Stjepana (9), zaštitnika kneza Miroslava. Lik svetca je u stojećem stavu i raširenih ruku. U desnoj ruci drži granu palme, a u lijevoj kamen. Svetac je odjeven u đakonsku dalmatiku, usku i dugu haljinu koja mu seže ispod koljena, a na glavi mu se s desne strane jasno ocrtava aureola. U slobodnom dijelu pečatnoga polja nalazi se s obiju strana lika tekst pisan stiliziranim grčkim pismom.

Lijevo od lika sv. Stjepana utisnuto je polukružno šest, a na desnoj pet grčkih slova. Tekst na lijevoj strani je sljedeći: αγς στε, a na desnoj φανος. Prva tri slova αγς na lijevoj strani jesu pokrata grčkoga pridjeva άγιoς ‘svet, posvećen’, a sljedeća tri slova στε jesu prvi dio imena στéφανος. (10)

Transkripcija reversne strane pečata kneza Miroslava: ׀׀αγςστε׀׀φανος.׀׀

Transliterirani reversni tekst dopunjen ispuštenim slovima: hágios Stéphanos.

I na kraju nekoliko riječi o nastanku i nestanku pečata. Pečat kneza Miroslava je nastao u drugoj polovici 12. st. U veljači 1945. god. otuđio ga je zapovjednik partizanske jedinice. Ne zna se kakva je bila daljnja sudbina toga pečata - možda je izgubljen, a možda je danas u vlasništvu nekoga nepoznatoga vlasnika. (11)

prof. dr. sc. Milan Nosić

Bilješke

(1) Pečat humskoga kneza Miroslava pisan je hrvatskom ćirilicom.

(2) Kad je bizantski car Manuel I. Komnen pobijedio Ugre 1168. god. i osvojio zemlje južno od Save i Dunava, oduzeo je vlast raškomu županu Desimiru koji je bio protivnik bizantske vlasti. Upravu nad tim novoosvojenim područjima bizantski car je predao četvorici sinova kneza Zavide: Tihomiru, Stracimiru, Miroslavu i Nemanji. Tihomir je bio glavni župan kojega je najmlađi brat Nemanja zbacio s vlasti i pobijedio u bitci kod Pantina na Kosovu polju 1170. god. Stracimir je na upravu dobio sjeverozapadnu Rašku do rijeke Drine, Nemanja južnu Rašku sve do Dubočice i Morave na istoku, a Miroslav je dobio Polimlje i Hum. Nakon smrti cara Manuela 1180. god. Stjepan Nemanja je znatno proširio područja kojima je samostalno vladao. I njegov brat Miroslav je ostavio vidljiv trag u povijesti. Ne zna se kada je rođen, a umro je 1199. god. Polimljem i Humom je upravljao od 1169. do 1199. god. Bio je oženjen sestrom bosanskoga bana Kulina koja je, prema izjavi Vukana Nemanjića, bila patarenka. Knez Miroslav je već 1181. god. na se navukao bijes papinske kurije zbog više razloga: zaštitio je neretvanske plemiće Kačiće koji su bili kamenovali splitskoga biskupa Rajnerija, zadržao je biskupov novac i često je ometao ustoličenje biskupā na području svoje kneževine zbog čega ga je papinski legat javno prokleo. Nakon smrti bizantskoga cara Manuela I. i on je nastojao proširiti svoju kneževinu pa je tako 18. kolovoza 1184. god. s braćom Stracimirom i Nemanjom zaratio protiv Dubrovnika koji je pak pobijedio Miroslavovu flotu kod Koločepa, a Stracimirovu kod Korčule. Nakon toga je 1186. god. bio utanačen mir koji je Dubrovčanima omogućio nesmetanu trgovinu u njihovim trima kneževinama, a trojici Zavidinih sinova trgovanje čak i u gradu Dubrovniku. Knez Miroslav je stolovao u gradu Stonu, ali je često boravio i u gradu Blagaju. Ljubuško područje je vjerojatno pripadalo njegovoj kneževini. Nakon smrti kneza Miroslava (1199.) naslijedio ga je desetogodišnji sin Andrija kojega su humski plemići zajedno s njegovom majkom protjerali iz Huma. Tada je Humom zavladao Andrijin brat Petar (1220.), a kasnije sinovac Toljen kojega je 1239. god. knez Andrija uz pomoć raškoga kneza zbacio s vlasti.
Knez Miroslav je poznatiji po evanđelistaru koji je za njega prepisao dijak Grigorije. Taj se evanđelistar u literaturi naziva Miroslavovo evanđelje umjesto Miroslavov evanđelistar. Uz riječ evanđelje mogu se dodavati samo imena četiriju evanđelista: Marka, Matije, Luke i Ivana, ali ne i kneza Miroslava. Evanđelistari dakle sadrže dijelove evanđelja ili cijela evanđelja navedenih evanđelista.

Uz ime kneza Miroslava ponegdje je u literaturi i na internetskim stranicama vezan patronim Nemanjić što je pogrešno zato što je taj patronim tvoren od imena Nemanja, a to je pak bio njegov brat. Otcu mu je bilo ime Zavid (Zavida) pa je patronim kneza Miroslava zapravo Zavidić (Zavidović), a ne Nemanjić.

(3) Autor ovih redaka je u kolovozu 1983. god. na Humcu razgovarao s fra Bonom Rupčićem, autorom teksta o Humačkoj ploči, koji mi je objasnio kako je nestao pečat kneza Miroslava. Tada je fra Bono već bio star i boležljiv, ali se je nadao da će doći dan kad će se i o sudbini toga pečata moći slobodno pisati, a da se ne završi u zatvori.

(4) Lokaliteti Lugovi i Beriš nalaze se u Ljubuškom polju.

(5) Ćiro Truhelka, hrvatski arheolog i povjesničar likovnih umjetnosti, rođen je u Osijeku 2. veljače 1865. god. Pučku školu i niže razrede gimnazije završio je u Osijeku gdje mu je otac, podrijetlom Čeh, bio učitelj. Više razrede gimnazije pohađao je u Zagrebu. Studij filozofije, arheologije i povijesti likovnih umjetnosti pohađao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1882. - 1885.). Doktorirao je 1885. god. obranivši disertaciju o slikaru Andriji Meduliću. Prvo zaposlenje dobio je u Sarajevu gdje je 1886. god. postao kustos budućega Zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine sa zadatkom da taj muzej u osnivanju pripremi za otvorenje (1888.). Nadao se je da će se nakon toga vratiti u rodni Osijek, ali je ostao čak četiri desetljeća u Sarajevu. Pod kraj službe imenovan je profesorom arheologije i povijesti likovnih umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Skopju gdje je ostao do umirovljenja 1931. god. Zadnjih desetak godina života proveo je u Zagrebu.

Kao kustos Truhelka je uredio bosansko-hercegovačke paviljone na izložbama u Budimpešti (1896.), Bruxellesu (1897.) i Parizu (1900.). Godine 1905. naslijedio je Kostu Hermana na mjestu upravitelja Zemaljskoga muzeja i urednika Glasnika toga muzeja (do 1920.). Zaslužan je što je Zemaljski muzej dobio novu zgradu 1913. god. Truhelka je svojim radom dao prepoznatljiv pečat Zemaljskomu muzeju: bio je dugogodišnji kustos, organizator izložaba, ravnatelj muzeja, urednik glasila, upravitelj etnografske i historiografske zbirke. Njegovom zaslugom Glasnik Zemaljskoga muzeja postao je veoma cijenjen europski znanstveni časopis. Truhelka je bio polihistor, uspješno se je bavio raznim temama, ponajviše historiografijom i etnologijom. Za potrebe svojih arheoloških, historiografskih i etnografskih istraživanja naučio je albanski i turski jezik. Ustrojio je etnografsku zbirku u Zemaljskom muzeju. Izuzetno je značajan njegov doprinos u proučavanju povijesti srednjovjekovne Bosne: izučavao je bosanske stećke, pismo bosanicu, imena naselja, stare novce i druge ostatke materijalne kulture, te političke, društvene, ekonomske, kulturne i vjerske prilike u Bosni i Hercegovini. Bavio se je i prethistorijom pa je istraživao grobište na Glasincu (ilirski grobovi), sojeničko naselje u Doljnjoj Dolini (prapovijesno naselje), te rimske i ranokršćanske spomenike.

Napisao je mnoštvo kraćih i dužih tekstova o prapovijesnim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o bosanskim poveljama i turskim ispravama, o stećcima i njihovoj likovnoj simbolici, o rimskom i srednjovjekovnom novcu i dr. Ovdje ćemo kronološki navesti dvadesetak njegovih radova koji najbolje pokazuju čim se je sve bavio: Starobosanski pismeni spomenici (1894.), Starobosanski natpisi (1895.), Slavonski banovci (1897.), Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne (1900.), Djevojački grob (1901.), Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka (1901.), Kraljevski grad Jajce (1904.), Naši gradovi (1904.), Arnautske priče (1905.), Crtice iz srednjeg vijeka (1908.), Dubrovačke vijesti o godini 1463. (1910.), Tursko-slavjenski spomenici dubrovačke arhive (1911.), Gazi Husrefbeg (1912.), Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko (1914.), Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni (1915.), Das Testament des Gost Radin (1916.), Stari turski zakonik za Bosnu (1917.), Konavoski rat 1430. - 1433. (1917.), Nekoliko misli o rješenju bosanskog agrarnog pitanja (1918.), Sojenica kao ishodište pontifikata (1930.), Starokršćanska arheologija (1931.), O porijeklu bosanskih Muslimana (1934.), Studije o podrijetlu: Etnološka razmatranja iz Bosne i Hercegovine (1941.) i Uspomene jednog pionira (1942.). O Truhelki su napisani brojni radovi, čak je objavljen i jedan zbornik njemu u čast (Zagreb, 1994.). Ćiro Truhelka je umro u Zagrebu 18. rujna 1942. god.

(6) Pavao Anđelić je rođen 1920. god. u Sultićima kod Konjica. Završio je franjevačku gimnaziju u Visokom te studij prava u Zagrebu. Radio je kao sudac, zatim u Zavodu za zaštitu spomenika u Sarajevu, pa u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do umirovljenja. Doktorirao je u Beogradu. Bavio se je arheologijom, heraldikom, topografijom i kulturnom historijom srednjovjekovne Bosne. Kraće radove je objavljivao uglavnom u Glasniku Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Objavio je i nekoliko knjiga: o Konjicu, Pečatima, Bobovcu i Sutisci, a ima i zapažene dijelove u knjigama drugih autora, npr. u knjizi o kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine, o Visokom i u knjigama o nekim župama. U Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine obradio je nekoliko lokaliteta koji se tiču srednjovjekovne Bosne.

(7) P. Anđelić se je, kad je riječ o poluvokalima, služio zastarjelom terminologijom nazvavši ъ debelim poluglasom, a ь tankim poluglasom. To su inače veoma kratki vokali koji u riječima imaju slogotvornu funkciju, ъ je stražnjojezični (nepalatalni), a ь prednjojezični (palatalni) poluvokal.

(8) P. Anđelić nije bio filolog pa su mu se u tekstu pojavile neke pogrješke, tako npr. piše da je u riječi хлмьскoгa poluvokal ь trebao biti ispred slova м, a ne iza njega iako svi odnosni pridjevi imaju taj poluvokal ispred tvorbenoga nastavka -ski. Kad je pak poluvokal ispred slova м, onda je to ъ kao u riječi хлъмъ. Anđelić ćiriličko slovo н bilježi latiničkim slovom N tvrdeći da u riječi кнeзa to slovo ima neobičnu formu iako se tekstopiscu ne ima što prigovoriti glede slova н. U Truhelkinoj kopiji, kojom se je Anđelić služio, jasno se vidi da je u riječi кнeзa na drugoj poziciji slovo н koje ima poprečnu crticu. Nadalje, Anđelić ćiriličko slovo н vidi kao и jer na kopiji pečata kosa crtica nije dovoljno izražena što može biti ishod loša Truhelkina kopiranja.

(9) Sveti Stjepan je bo jedan od sedam mladih đakona koji je propovijedao kršćanstvo nakon Isusove smrti zbog čega je bio optužen za bogohuljenje i kamenovan na gradskom trgu. Bio je dakle prvi kršćanski mučenik.

(10) Ime Stjepan je kalkirani grecizam aramejskoga podrijetla (grč. stéphanos ‘koji je vijencem okrunjen’ < aram. kelil ‘vijenac od trnja koji je Isusu stavljen na glavu’ < kel ‘glava’).

(11) P. Anđelić nije znao pravu istinu o pečatu kneza Miroslava. Evo njegovih riječi: "Letimičnim provjeravanjem u arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog nisam mogao pronaći ovoga pečata. Mala samostanska zbirka, osnovana još 80-tih godina prošloga vijeka ima zanimljivog arheološkog materijala, koji je, nažalost, nesređen. U toku rata mnogih predmeta je nestalo, a sama zbirka je zbog bombardiranja zgrade više puta premještana iz jedne prostorije u drugu. Moglo se desiti da je pečat odnesen, ali nije isključena mogućnost ni da je zagubljen prilikom prenošenja. Postoji jedan tračak nade da je zagubljen u samoj zbirci i da će se jedanput ponovo pronaći, ukoliko ga korozija ne bude potpuno uništila." (Pečat humskoga kneza Miroslava, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, str. 277. - 280., Sarajevo, 1966.).

Uto, 23-10-2018, 14:54:37

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).