Dobro nam došao, Badnjače (priča)

Na rubu crne šume za koju su svi tvrdili da je začarana, živio je siromašni seljak sa ženom i četvero djece u drvenoj kolibi. Ženu je teška bolest oborila u postelju te je siromašak morao sam brinuti o svemu. Dječica su odveć malena i nejaka, au obližnjemu velikom selu nitko mu nije htio pomoći da nekako prebrodi siromaštvo.

Stisne ponovno zima i snijeg se zabijeli uokolo skromne kolibe... U to godišnje doba ona crna šuma izgledala je još sablastnije. U kolibi zavlada užasna hladnoća i glad zaprijeti siromašnoj obitelji. Teško bolestna žena samo što ne umre, a dječica se nijemo stisnu uz njezinu postelju...

Nesretnik je dugo motrio šumu i najzad se odvaži krenuti u nju kako bi nakupio drva i zagrijao kolibu. Eto, žena mu umire, djeca mrznu i gladna su, pa što ima izgubiti? Ako bude sretne ruke, ulovit će i nešto divljači.Istog dana uzme sjekiru te krene u crnu šumu. Zakoračivši oprezno između crnih stabala i guste šikare zaludu je tražio nekakvu stazu. Kako je dublje zalazio, šuma je bila sve mračnija...

Naišao je zatim na odavno popadala golema stabla prekrivena debelom mahovinom i njihove panjeve koji su sablastno stršili iz zemlje. Obradova se onim deblima misleći kako će drvo gorjeti i konačno zagrijati njegovu kolibu. Ali kad sjekirom udari o koje deblo, ono se raspadne od silne truleži. Vidje zatim siromah da su oni panjevi još zdravi te odabere jednog rasjeći. Kad snažnim zamahom spusti sjekiru u njegovo podnožje, začuje se strahovit jauk koji zaječi šumom na sve strane. Prestrašeni siromah odbaci sjekiru te htjede odmah pobjeći odande. Ali domisli se kako mu se samo pričinilo uslijed umora i gladi. Ponovno podigne sjekiru, zamahne njome i spusti je o panj, a jauk se ponovi. Ne vjerujući u to što čuje, ponovno udari sjekirom, a tada strahovito odjekne snažan i bolan urlik od kojega protrne i baci se na koljena vapeći milost od zlih sila, vladarica crne šume. Nakon urlika zavladala je duboka tišina te siromašak zaplače od jada poželjevši da se pod njim konačno otvori crna zemlja i zauvijek ga proguta. Razdirala ga je pomisao na gladnu dječicu i bolestnu mu ženu koja je možda već i umrla... Proklinjao se je zbog nesposobnosti da išta učini za njih, a eto, ne će ga niti zemlja progutati...

Odjednom začuje prijatan i sladak djevojački glas iza sebe. Bio je to glas koji nikada više ne će zaboraviti. Kad se okrene ugleda mladu prekrasnu djevojku zlatne bujne kose u bijeloj haljini koja zaleprša poput lagana vela. Ona mu se predstavi kao šumska vila i doda kako se je rodila upravo u ovome stablu, a sada je na umoru. Siromašku je bilo žao, ali ona ga utješi rekavši mu da svakako mora misliti najprije na svoje četvero djece i bolestnu ženu. Znala je za njegovu životnu nesreću i siromaštvo te mu ponudi pomoć. Vila mu reče da mora hodati oko panja i svaki puta kad učini krug odpjeva ime jednog djeteta, zatim ženino ime i na posljetku svoje. Tako će se zamrznuta zemlja razmekšati pa će je lakše razgrnuti oko panja i rasjeći njegovo staro korijenje. Sve to učini siromašak, ali uvjeri se da je taj stari panj odveć golem i težak paga stisne zabrinutost; kako će odvući panj do svoje kolibe? Tada mu vila naredi da napravi saonice pa kad bude gotov mora zazviždati po tri puta na sve četiri strane svijeta, a zatim da se dobro zagleda u obližnji jasen.. Sve to siromašak odmah učini i kad se na posljetku dobro zagleda u onaj samotni jasen, iz njega iznikne snažni jelen koji odmah stupi ispred njegovih saonica. Siromašak se jako razveseli tome čudu te brže-bolje upregne jelena, ubere granu s jasena kojom će ga potjerati iz šume. Ali tek što je njome dodirnuo jelena, grana zablista srebrom. Tada mu ona vila reče da joj se primiču posljednji trenutci te da je još malo posluša. Zapovijedi mu da srebro proda na selskoj tržnici, a za novac kupi nešto hrane, od župana odkupi proplanak ispred svoje stare kolibe i ondje izgradi obor za ovce koje također mora kupiti, zatim nešto peradi, nekoliko svinja, dvije krave i dva konja. Prizna mu vila da će mu se seljaci neko vrijeme zlurado smijati kad ostane bez ijednog novčića te da će zatim vrlo težko i naporno raditi sljedećih nekoliko dana. Tako mu reče vila i zauvijek nestane.

Siromah se je vratio kući, a djeca mu se silno razvesele. I žena mu, jednako bolestna, težkom mukom uputi osmijeh. Dok im je pripovijedao što se je dogodilo u crnoj šumi, jelena zauvijek nestade. I sve zatim učini siromašak kako mu je savjetovala dobra šumska vila. Odmah je prodao ono srebro na selskoj tržnici, odkupi od župana proplanak na kojemu sagradi obor, dotjera živinu te kupi nešto hrane za svoju obitelj.

Kad je na posljetku ostao bez novaca, seljaci su se izrugivali s njime, ismijavali njegovu lakomost kad god je netko spomenuo njegovo ime. Trpio je zluradi smijeh iza svojih leđa znajući da sve čini za svoju obitelj, upravo ono što mu je naredila šumska vila. Samo je mudri župan šutio razmišljajući o upornom i odvažnom siromahu sa ruba crne šume...

Kad je siromašak unio panj u kolibu i naložio vatru pod njime, uskoro se iznad stare trošne kolibe uzdigne visoki plamen zasjavši pod večernjim nebom. Pohitaše seljaci vidjeti kakvo je to čudo. Ali jedino čudo bila je toplina koja je ispunila kolibu takoda su se svi zarumenjeli u obrazima, a bolestna žena konačno malo prizdravi te nakon mnogo vremena pripremi objed za sve. Istom je žurno stigao i župan kojemu domaćin izpriča što je doživio u crnoj šumi. S veseljem u glasu domaćin je pripovijedaokako ondje ima takvih panjeva koji mogu zagrijati svaku kuću te da se nitko više ne treba bojati zalazka u crnu šumu. Zatim je svoje goste počastio obilnom večerom zahvaljujući im na posjetu.

Kad su se u mrkloj noći seljaci razilazili svatko svome domu, u dubini duše osjećali su stid, jer su se nepotrebno rugali siromahu i nikada mu nisu htjeli pomoći u nevolji. Eto, kad ih je ponudio obilnom večerom, uvidjeli su koliko je dobrostiv, oprostio im je zluradost. Dobrota je važna stvar u životu, priznavahu sami sebi...

Od onoga vremena svake su godine u isto doba pohodili kolibu nekoć siromašne obitelji kako bi ondje svi zajedno proslavljali dan dobrote. Donosili su razna jela i pića, a domaćin bi dovukao golemi panj iz šume. Onda su svi posjedali uokolo razplamsale vatre kako bi se zagrijali i sačuvali dobro zdravlje, puna srca zapjevali su pjesme o dobroti i ljudskoj radosti. Stari šumski panj dugo bi gorio na vatri unoseći toplinu u skromni dom i oko srca dobrostiva domaćina...

Siniša Posarić

Priča je javno pročitana u riječkome Narodnom sveučilištu u sklopu književne večeri „Siniša Posarić i prijatelji“ 19. prosinca 1997. Objavljena je prvi puta u božićnome broju Primorsko-goranskog Dnevnika 1998, a zatim u piščevu romanu za djecu i mladež „Usnula marioneta“ 2003.

 

Pet, 15-11-2019, 21:04:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.