Jagodnjak - «Pobiti ih sve ko kerove» - Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Za vrijeme Domovinskog rata
Jagodnjak - « Pobiti ih sve ko kerove»

Zvoni u ušima kada god se spomene Jagodnjak. Tko je danas u ovoj zemlji zaboravio ove strašne prijeteće riječi i provedene zločine nad nesrpskim stanovništvom na tom području. Govorili su im da su to njihova prava. Onaj tko je odlučio da se provede politika mira izjednačavanjem agresora i žrtve svjesno je otvorio mogućnost novih sukoba.Onaj tko razmišlja da čovjeka treba « ubiti kao kera », jer mu je sasvim prirodno « da kera ubija», ili da treba ubiti sve što mu nije po volji nije spreman shvatiti pogrešku, na to mu treba ukazati. Zataškavanjem mu nije učinjena usluga, stavila se glava u pijesak. Izazvao se užas u glavama i žrtava i onih koji su pljeskali ubijanju ljudi kao kerova ili su to i sami činili.

Danas u Jagodnjaku opet ljudi dokazuju da ih « ne treba ubijati kao kerove». Oni se istina ne bore da prežive, oni se bore da ostanu ono što jesu – nesrbi. Kao da moraju birati ili će kao kerovi ili Srbi, pa makar to nije ono vrijeme i postoji uspostavljena Hrvatska država i vlast, prava većine, prava manjine. Nisu uspostavljene obveze. Danas ljudi u Jagodnjaku , mjestu u Hrvatskoj, protestiraju jer im je uskraćeno pravo učenja na hrvatskom jeziku. U svakoj zemlji ovo bi bilo suludo, u Hrvatskoj je to očito prirodno stanje, jer traje mjesecima. Dajem podršku roditeljima koji za svoju djecu traže prava koja im je osigurala činjenica postojanja demokratske države Hrvatske. Predstavnici institucija države bez tradicije pokazuju nesnalaženje i neznanje. Tajnik nadležnog Ministarstva ima dugoročni program, djeca se školuju danas.

Od institucija vlasti jedne države očekuje se državotvorno ponašanje i provedba državnih zakona i prava. Sve ostalo je anarhija, koja na žalost, ide na štetu i većine i manjine. Roditelji u Jagodnjaku ustrajte, boreći se za svoja demokratska prava, učite društvo njegovim pravima ali i obvezama. Budućnost društva ovisi o mladima. Sudeći po Jagodnjaku, razbijenoj diskoteci, cestovnim užasima, količini droge, Vlast u Hrvatskoj ne razmišlja o budućnosti, a za bolju budućnost poginulo je toliko mladih branitelja, patilo toliko prognanih, nije moguće da je sve to samo za Danas, za trenutak osjećaja samosvojnosti.

A branitelji, imaju li oni što za reći, trebaju li biti savjest društva, ukazivati? Ako su se borili za oslobađanje od agresije, obranili zemlju i narod, ne bi im trebalo biti svejedno uživa li narod istinsku slobodu u svojoj zemlji, provode li se istinska prava i dužnosti. Demokratsko je pravo i obveza ukazati na sve ono što nije cilj borbe za pravično društvo moderne Hrvatske.

Marija Slišković
Predsjednica Udruge žene u Domovinskom ratu

{mxc}