Prijateljski odnos s djecom

Ova vremena su izrodila nove generacije roditelja, od kojih neki podržavaju prijateljski odnos s djecom. Pogrješno je rezoniranje da odrasli i djeca mogu biti ravnopravni i/ili "pravi prijatelji". Prijateljstva među vršnjacima nije moguće uspoređivati s odnosima privrženosti roditelja i djeteta ili profesora i učenika. Djeca trebaju autoritativne roditelje i nastavnike, a ne (da u njima imaju) prijatelje.

Odnos starijih i mladih podrazumijeva poštovanje autoriteta i hijerarhije. Epidemiju popustljivosti u odgoju prate roditeljske želje da postanu prijateljski povezani s vlastitim djetetom. Kod popustljivog odgoja dolazi do zamjene uloga. Sve češće se tinejdžeri hvale kako imaju cool roditelje jer im sve toleriraju. To ide i do bizarnih situacija da se s roditeljima opijaju, puše travu, imanju neograničene slobode... Odavna tvrdim da bez blagog oblika strahopoštovanja nema zdravog odgoja. Istraživanja pokazuju "da je za odgoj djeteta bolje biti prestrog nego suviše popustljiv" (L. E. Shapiro u knjizi "Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta").

Roditelji ne mogu biti prijatelj djeci

Kod odraslih i djece nisu iste odgovornosti niti posljedice odlučivanja. Nepoštivanje autoriteta i granica urušava odnos starijih i djece jer ogromne su razlike; od godina, iskustva, znanja..., da bi se govorio o navodnom prijateljstvu među “jednakima”. S druge strane, djeca se u prijateljstvu s vršnjacima zabavljaju, što im je jadan od važnijih prioriteta. U međuvršnjačkom prijateljstvu bi trebao biti ravnopravan odnos.

Poželjni obiteljski odnosi odraslih uključuju iskrene razgovore, povjerenje i suosjećanje. Oni ne mogu biti prijatelji djeci jer su dužni postavljati granice i snositi odgovornost za postupke djece. U suprotnom gubi se roditeljski autoritet. Roditelj su odgovorni za odgoj djece i postavljanja granica: kada trebaju ustajati, ići na spavanje, što i kada jesti, kod koga idu u posjete i koliko će dugo biti. Dijete (i) o tome ne smije samostalno odlučivati.

U roditeljskom domu i školi jednako su važni odnosi povjerenja i poštovanja. Najpoželjnija je situacija kada su stariji uzor djeci.

Profesori nisu prijatelji učenicima

Učitelj ocjenjuje, disciplinira i rukovodi razrednim odjeljenjem... Učenici cijene stroge i pravedne profesore, a ne "šminkere", zabavljače i sl. Talijanski psiholog Vittorino Andreoli (najbolje) učitelje vidi kao "dirigente orkestra". Učenici ih percipiraju kao otvorene, poštene, cijenjene, vrijedne, dosljedne osobe koje uživaju u svom poslu, suradljive – spremne za pomoć svima. Suprotnost njima su nastavnici "zabavljači" (koji učenike shvaćaju kao dio ekipe ili publiku).
Ako profesor otvoreno favorizira neke učenike kao "prijatelje", onda se ruši osjećaj razrednog zajedništva. Od nastavnika se očekuje da je pristupačan i ne krši profesionalne granice. Roditelji ili učitelji postavljaju granice, preuzimaju na sebe odgovornost, a to su temelji zdravog odgoja.

U prijateljskim odnosima kod mladih ne bi trebalo biti hijerarhije, osobito kada se dijele intimne tajne. Djeca i mladi imaju slične potrebe, želje, preferencije i emocije. Odatle je uzajamnost odnosa intenzivnija. U takvim odnosima nema ograničenja, a koja su podrazumijevajuća u kućnom ili školskom ambijentu. Roditelji i učitelji slušaju dječje želje, podržavaju ih ako su opravdane i ne traže "uzvraćanje" kao u vršnjačkim odnosima. Emocionalno bliski odnosi su poželjni – pod uvjetom da učitelji ne gube svoju profesionalnu ulogu.

Primjeri poželjnih profesora i roditelja

U knjizi skupine autora "Lijepo je biti roditelj" opisane su osobine odgajatelja: strpljivi su, tolerantni, prilagodljivi, pozitivan su primjer djeci, uživaju u radu, usavršavaju odgojne vještine, samopouzdanje prenose na djecu, respektiraju mišljenja drugih, u svakom trenutku spremni su pomoći... Mišljenje drugih prihvaćaju u korigiranju vlastitih iskaza, ili postupaka. Ovim stilom odgoja formira se sukonstrukcijski model, gdje je vidljiv doprinos svakog pojedinca kod donošenja skupnih odluka. Demokratski ili autoritativni odgajatelji vješto spajaju privrženost djeci i kontrolu.

Alexandre Havard u knjizi "Istinsko vodstvo" smatra da je kvalitetan odgajatelj autoritativan, pomaže drugima, pravedan je, hrabar, razborit, dosljedan, širi povjerenje i dobro raspoloženje, poučava, a ne zapovijeda. Takvi iskazuju empatiju tako što sa svakim sudionikom odgojno-obrazovnog procesa postupaju kao s jedinstvenom i neponovljivom osobom. U kvalitetnom odgoju razvija se dijalog i tolerancija. "Kako možemo zamjerati dugome da nas ne sluša, a sami nismo razvili kulturu slušanja? (P. Brajša) U djelotvornoj komunikaciji nema tračanja niti optuživanja.

Ljubljenje u usta vlastite djece i prava na odabir spola

Neki roditelji prakticiraju suvremene "zabave", na primjer ljubljene vlastite djece u usta. Pored toga, odijevanju ih u suprotni spol. Uzor su im celebrity i sljedbenici rodne ideologije. Smatraju da je to način demonstracije dječjih prava na izbor i pokazivanja ljubavi prema njihovom djetetu. Tvrde da je to znak snažne privrženosti te da u tome nema ničega upitnog. "No, struka zna da djeca mlađa od 6,7 godina ne mogu razumjeti razliku između roditeljske nježnosti i seksualizirane bliskosti... To ne znači da će dijete doživjeti poljubac kao seksualan, ali mu šaljemo zbunjujuću poruku tko ima pravo na kontakt s kojim dijelom njegovog tijela.... Roditelji trebaju znati da se na taj način zamagljuju granice u odnosima i s vršnjacima i s drugim osobama." (Gordana Buljan Flander)

Facebook prijateljstva i poučni primjer

Od pojave Facebooka prijateljstvo je izgubilo svoj pravi smisao. Nisu izolirani slučajevi da (osobito) srednjoškolski profesori od svojih učenika zatraže FB prijateljstvo. Učenike stavljaju u neugodnu poziciju pa bi takve ponude trebalo zabraniti! Na svu sreću postoje nastavnici koji odudaraju od takve vrste dodvoravanja učenicima...

Maturanti su profesora Lovru Grgića naveli kao uzora. Na pitanje treba li profesor biti prijatelj s učenicima, Grgić odgovara – odlučno ne. No, dodaje da treba imati "prijateljski gard prema njima". To nisu iste stvari. "Ako ste malo nekonvencionalni i ako s njima razgovarate na način koji je drugačiji od prosjeka profesorskog pristupa, onda će se i oni s vama razgovarati na drugačiji način..." Navodi primjer kada im ispričate svoju priču "da ste se vi napili na svom maturalcu prvu večer toliko da se ne sjećate što se događalo i da je to bilo glupo, i da to nema nikakvog smisla jer to nije niti zabavno... "

Zaključno

Roditelji ili učitelji postavljaju granice i preuzimaju na sebe odgovornost. To su temelji zdravog odgoja. Od pojave Facebooka i korisnika koji se hvale kako imaju na stotine prijatelja pridružuju se izjave onih roditelja i profesora koji djecu smatraju svojim prijateljima. Ove pojave i činjenice degradiraju prijateljstvo kao jednu od najvažnijih ljudskih vrjednota.

dr. sc. Zlatko Miliša prof.

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.