Norijada - ludijada

Svake godine krajem svibnja maturanti slave kraj srednjoškolskog ciklusa. Proslava završetka školovanja u sjevernoj Hrvatskoj prozvana je "norijadom". Godinama taj vid zabave maturanata promatram kao oblik "ludijade", a sve manje kao (primjerenu i dostojanstvenu) proslavu zbog kraja jednoga školskog razdoblja.

Svake godine mediji bilježe različite i sve ekstremnije vidove (auto)destrukcije: devastaciju javnih površina, autobusa, tramvaja, ustaljena je "zabava" gađanje brašnom, jajima, česta su privođenja u policijske postaje zbog sve izraženijeg remećenja javnog reda i mira, sve je veći broj hospitaliziranih zbog prekomjernog konzumiranja različitih opijata…. Bizarnostima se ne vidi kraja.

Sličan se trend uočava na školskim ekskurzijama, kada ni smrtna stradavanja više nisu iznimni slučajevi. Međutim, na norijadu ne treba gledati kao na "balkanski način obilježavanja dana maturanata" (kako je svojevremeno izjavio Vinko Filipović dok je bio predsjednik sindikata Preporod). Zašto? Prvo, postoje maturanti koji u tim danima djelima šire empatiju, volontirajući i donirajući. No isto tako treba napomenuti da nisu samo maturanti s brdovitog Balkana ekscesnog ponašanja, jer posljednjih godina, na primjer u Norveškoj, koju gledamo kao obećanu zemlju, maturanti zadnje dane nastave slave (skupnim) spolnim odnosima i to na javnim mjestima.

Devijantna ponašanja mladih su društveni problem

Za kvalitetnu društvenu i pedagošku intervenciju nužno je znati kako nastaje asocijalno ponašanje: FRUSTRACIJA + NAGON = AGRESIJA! Ovo je abeceda iz socijalne patologije! Mladi nisu izgubljena, nego izigrana generacija. Ti koji to tvrde su u krivu, kao i oni i oni koji misle da se samo represivnim pristupom mogu riješiti sve izraženije devijacije mladih.

Sve ekscesne situacije mladih, nemali broj nastavnika i ravnatelja pripisuju izostanku kućnog odgoja. Roditelji lopticu odgovornosti prebacuju na školu, oporbeni političari na lokalnu ili državnu prosvjetnu vlast, Crkvu… I tako godinama svi se ponašaju po obrascu "brigo moja, prijeđi na drugoga".

Drugi se opet dodvoravaju mladima. Političari radi njihovih glasova, poduzetnici jer znaju da su mladi najbolji konzumenti, popustljivi nastavnici i bager roditelji da bi se mladima dodatno približili i zadobili veće povjerenje. No istodobno, i više nego ikad, "mladi su odbačeni na sam rub društva" (J. Lesourne u knjizi Obrazovanje i društvo).

Ambivalentni položaj mladih vidi se u lažnom paternalizmu i sve izraženijoj (auto)destrukciji mladih. U Hrvatskoj se nisu zaustavili trendovi odlaska najboljih, nije se zaustavila disproporcija radnog mjesta i stručne spreme, preferiranje radnog staža na štetu kompetencija mladih, nezainteresiranost mladih za politiku i društveni angažman…

Besperspektivnost i frustracije se akumuliraju i bujaju

Kada se mladima uskraćuje izražavanje njihovih specifičnih interesa, potreba i preferencija, dolazi do izljeva neželjenog ponašanja. Zato se upravo na mladima najplastičnije izražavaju društveni problemi. Kada se mladi marginaliziraju, tada izlaze na površinu najnegativnije pojavnosti. Kada prevladava percepcija mladih da predstavljaju marginaliziranu skupinu u društvu, tada su stvorene sve pretpostavke za razne oblike izražavanja njihova nezadovoljstva.

Onima koji se čude divljanju maturanata, odgovaram pitanjem: Što smo dali mladima osim ulice? Ono što smo posijali, to dobivamo. Ludijada buja po istom scenariju gotovo u svim gradovima. Divljanje se godinama tretira i tolerira kao zabava, a između norijade i devijantnog ponašanja gubi se razlika pa ja to zovem »ludorijadom«.To je logička posljedica danas dominantne bumerang generacije! Ulica je mjesto na kojem mladi izražavaju nebrigu socijalnih nojeva na vlasti. Dakle, asocijalno ponašanje, dekadencija, (auto)destrukcija, agresivnost, diskriminacija najugroženijih, (samo)ubojstva … sve te pojave reakcije su mladih na dezorganiziranost društva po pitanju potreba, interesa i preferencija mlade generacije. To je ono što razara odgoj i zdravo tkivo društva.

Kada će lijepi običaji postati matrica ponašanja za sve?

Postoje maturanti koji pomažu volontiranjem ili akcijama doniranja ljudima u potrebi.

Proslavu maturanata treba usmjeriti prema empatičnim inicijativama, a mediji, škola i politika tu imaju važnu ulogu. Ne pitamo se zašto je neki učenik dosljedan, empatičan, kreativan, pomažućeg ponašanja, a uočavamo nasilne ili problematičnog ponašanja. Logika je jednostavna: promijenimo "ploču" i učenike iz prve kategorije učinimo vidljivijima! Na svim područjima promovirajmo pozitivne primjere s empatičnošću, volontiranjem, solidarnosti, širenjem altruizma. Stvorimo poticajno okružje takvim pristupom.

I dok se jedni utapaju u potocima alkohola, maturanti iz gimnazije Frane Petrića iz Cresa (za razliku od svojih vršnjaka u drugim gradovima koji se posipaju tonama brašna ili gađaju jajima), već godinama posljednji dan školovanja bilježe humanitarnim akcijama. Učenici gimnazije Andrije Mohorovičića iz Rijeke zadnje dane nastave provedu u azilu za napuštene životinje, a njihovi kolege iz Graditeljsko-obrtničke škole iz istog grada pomagali su u uređivanju prihvatilišta za beskućnike. Više godina uzastopno više tisuće maturanata iz Osječko-baranjske županije oprašta se od srednjoškolskih klupa francuskim dvorskim plesom quadrillom… "Gladni" smo ovakvih primjera i vijesti!

Zar ne?

Zaključno

Sociološka poruka iz naslova ovog teksta više je nego jasna: Maturalna ludijada je preslika društvene anatomije ljudske destruktivnosti, ili još preciznije: Norijada nije fenomen maturalaca, nego je primjerenije konstatirati da su društva, pa i naše, u sveopćoj ludorijadi!

 prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.