Autoritarci ruše demokraciju

Dok postoje poltroni u politici i građani koji strah od oporbe prikrivaju strahom od demokracije, na političkoj pozornici ne će se ništa promijeniti. Tezu iz naslova ovog teksta argumentirao sam u razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije još 3. studenog 1995. Povod tom razgovoru bila je moja procjena nekoliko mjeseci prije toga (te godine) da će autokratsko rukovođenje oporbenih stranaka dovesti do sloma oporbe.

Onda i danas tvrdim isto: Iako se oporbene stanke deklarativno izjašnjavaju za jačanje višestranačja i demokratskog odlučivanja, njihovim čelnim ljudima, i nekad i danas, prioritet je da sebi i sebi odanim ljudima osiguraju sigurnu poziciju i/ili mjesto u Saboru. Gotovo prije trideset godina naglasio sam da će to dovesti do pasivizacije građana, članova tih stranaka, ali i do nestajanja nekih (oporbenih) stranaka s političke arene. To se poslije i dogodilo s nekada respektabilnim HSP-om, HSLS-om, HNS-om i HSS-om.

Nedosljedna opozicija

Pored toga, onda i danas tvrdim da će svađe između oporbenih stranaka utjecati i na dodatni porast apstinenata i građana nezainteresiranih za politiku i političare te da vladajuća stranka (sredinom devedesetih kao i danas) može biti zadovoljna oporbom koja odrađuje posao za HDZ. Nekada i danas tvrdim i ovo: Dok postoje građani koji strah od oporbe prikrivaju strahom od vladavine prava i demokracije, ne će se ništa bitnije pomaknuti na bolje. To su nekada i danas neki od glavnih razloga prostituiranja višestranačja i demokracije u Hrvatskoj.

Stranačka nadmetanja bila su i ostala niska podmetanja

Kada već ovdje spominjem neka svoja davno iznesena gledišta i političke prognoze, spomenut ću još samo jedno zapažanje… U listopadu 1995. sam zapisao: "Napadajući stegovno autoritarno vođenje unutar HDZ-a čelnici oporbenih stranaka preuzeli su isti recept održavanja stranačke discipline. Sve zbog očuvanja vlastite karizme… Stranački poslušnici u svim strankama rušili su i ruše ideju demokracije i višestranačja!" Stranačka nadmetanja bila su i ostala niska podmetanja.

Nekadašnji i današnji kritičari "tuđmanizma" kao sinonima za autoritarno rukovođenje zaboravljaju da su o detuđmanizaciji govorili oni koji se nisu usudili govoriti ništa što ne bi odgovaralo njihovim partijskim šefovima ili oni koji su preslika vođenja stranke "čvrstom rukom". Zlatko Tomčić, bivši predsjednik nekada moćne Hrvatske seljačke stranke, i ex predsjednik Hrvatskoga sabora svojevremeno je izbacio iz stranke najbolji kadar u Splitu i Zadru. Po istom modelu obračuna s neistomišljenicima funkcionira i današnji predsjednik te stranke, koja danas ne prelazi izborni prag, Krešo Beljak. Sjećamo se i "narodnjaka" Radimira Čačića koji je širio svoju narcisoidnost do mjere da je javno opominjao novinare koji previše pitaju. I ta je stranka na putu da nestane s političke scene. Goran Granić, dopredsjednik Račanove vlade bio je jedan od egzekutora Dražena Budiše, a isti taj Granić dobio je od resornog ministarstva RH za svoj znanstveni projekt toliko novca koliko i pedesetak istraživača sa Sveučilišta u Zadru! To nikada nitko nije problematizirao, jer on je premijerov izbor. On i Jozo Radoš bili su Račanovi pijuni koji su aktivno sudjelovali u rušenju Budiše i nekada moćne stranke - HSLS-a. I nakon toga, današnji SDP-ovci prolaze sličan scenarij, jer je Peđa Grbin, šef SDP-a zbog svoje narcisoidnosti izbacio gotovo polovinu svojih saborskih zastupnika! I onda nam takvi trabunjaju o demokraciji.

Svi su oni u vlastitim strankama provodili najrigidniju politiku stranačke stege. Možemovci ovdje ne zavrjeđuju spomena sve dok imaju vođu u metropoli - Lenjina u tenisicama!

Fenomenologija političkog stradalništva slična je ili ista za arogantne tipove i njihove poltrone. Prvi kad-tad neslavno završavaju ili (blaže) posustaju pa ih napuštaju najbliži suradnici, a drugi padnu na najniže grane (ljudskog dostojanstva) jer im se podanički mentalitet kao bumerang razbije o glavu.

Današnja prepucavanja oporbe

U svojoj kolumni iz ove 2023. apelirao sam da treba prestati s prepucavanjima na političkoj desnici, jer narcisoidnost vodećih ljudi svjetonazorski bliskih stranaka ide na ruku vladajućima! U pozadini današnjih aktualnih političkih sukoba je robovanje vlastitom egu. Što je veća distanca između političkih stranaka sa spektra tzv. desnice, manje je izgledniji dijalog i politička sinergija, gubi se vjerodostojnost i, što je najvažnije, briga za prosperitet Domovine. Smatram da bi Most, članovi Domovinskog pokreta i Suverenisti trebali stvoriti čvrste mostove suradnje, a oni i danas jedni druge difamiraju i time idu na ruku ekstremnoj ljevici i vladajućima!

Težnja za autoritarnošću ne jenjava

Autoritarni tipovi politici pristupaju s neodmjerenom strašću. Godi im osjećaj moći, a imaju sljedbenike u građanima koji su apolitični i submisivni i dopuštaju da im takvi političari kroje svakodnevicu. No iako svakoj samovolji dođe kraj, težnja za autoritarnošću među građanima ne jenjava. To pokazuju rezultati istraživačkog projekta European Values Study (EVS) u komparativnom vremenskom slijedu za Hrvatsku, a koje je pratio sociolog Krunoslav Nikodem u časopisu Društvena istraživanja 2019. Naime, rezultati tog istraživanja pokazali su da težnja za autoritarnošću pokazuje tendenciju jačanja. Tako na primjer, mišljenje da zemlju treba voditi "moćni vođa koji se ne osvrće na vladu i izbore" 1999. je podržavalo 11,5 %, 2008. godine 28,8 %, da bi 2018. taj postotak narastao na 38,6 % ispitanika. Akademik Josip Županov je davne 1982. otkrio kako prihvaćanje autoritarnosti kroz spremnost građana na podčinjavanje onemogućava demokratske promjene.

Svi su naši premijeri autoritarci

Svi su naši dosadašnji premijeri "vrištali" od narcisoidnosti, od Sanadera preko Kosor i Milanovića do Plenkovića. Kada je izgubio izbore "nabildan" narcisoidnošću (tadašnji) ex premijer Zoran Milanović početkom 2016. novoj vlasti je poručio: "Priredit ću vam pakao." Danas smo žrtve arogancije i prepucavanja, Milanovića (kao predsjednika države) i Plenkovića kao predsjednika Vlade RH!

Višestruko je štetno kada važne političke odluke donose pojedinci koji žive u sjeni svoga ega! Takvi ne mogu služiti, a politika je služenje puku ili javnom interesu!

Spadam u onaj dio građana koji voli slušati Mostovce, Suvereniste ili članove Domovinskog pokreta, sve dok se ne počnu natjecati u međusobnom omalovažavanju. I onda mi njihova mantra kako žele rušiti HDZ postaje iritirajućom te postaju sudionicima održavanja HDZ-a na vlasti i jačanja ekstremno lijevih političkih opcija.

Zaključno

Najopasniji tip ljudi, osobito među političarima, jesu autoritarci. Oni ruše demokraciju. Uspijevaju se održavati zahvaljujući svojim sljedbenicima u stranci i građanima koji takve tipove podupiru. Na nama građanima je da shvatimo kako politika nije sudbina i ne dopustimo arogantnima da govore i odlučuju u naše ime.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša