Bolesti i traume
Da nemamo teških dionica u svojim životima, ne bismo upoznali svoje potencijale, ali ni pravo lice drugih. Trebamo izbjegavati stresne situacije i energetske vampire. Trebamo "pokopati" strah, jer on je okidač za nove (mentalne) bolesti! Oni koji se pitaju zašto se bol(esti) i trauma događaju baš meni, neka preokrenu pitanje: "Kako se suočiti s novonastalom situacijom?"
Od moje prve dijagnoze raka grla prošlo je gotovo četiri godine. "Uljez" se vraćao tri puta. Ukupno sam imao 44 zračenja. Danas redovito (fizički) održavam nastavu na svojem Filozofskom fakultetu u Osijeku. Bolest donosi određene probleme, ali na njih gledam kao na izazove! Nije problem kada padneš, nego ako se nakon pada ne znaš ili ne želiš podignuti. “Nije tragična patnja, tragično je samo ako ti na to pristaješ.” (Tomislav Ivančić, Gdje je izlaz)
Sofolko mudro upozorava: "Tko nije ništa pretrpio, ne smije savjetovati!"
Moja poruka nesavjesnom vozaču
Svoj novi rođendan imao sam 6. listopada 2022. kada sam na autocesti iz Osijeka prema Zagrebu (negdje kod skretanja za Našice i Đakovo) vidio vozilo u golemoj brzini (iz suprotnog smjera) koje gubi kontrolu i ruši zaštitnu ogradu u dužini od 100 metara. Najveći dijelovi pogodili su moje vozilo, najviše u predjelu moje glave. Lim vozila ulupljen je do neprepoznatljivosti, vjetrobransko staklo raspuknulo se u milijun komadića. Jedan dio ograde slomio je upravljač. Čudom nisam oslijepio i (opet) čudom sam preživio. Sve sam to shvatio kao (životni) križ koji mogu i moram nositi. Do danas nisam dobio zapisnik iz PU, a nisam išao u medije jer je je u vozilu bila osoba (s roditeljima) u invalidskim kolicima. Trebam li napominjati da je dvadeset i četverogodišnji vozač vozio BMW i da se nije raspitivao kako sam zbog njegova ludovanja na cesti ja prošao. Pitam ga: Služiš li se i dalje izgovorima da ti je otkazao upravljač ili pukla guma, na dijelu ceste (kod skretanja) za Đakovo, gdje je ograničenje brzine 80 km!? Tebi se obraćam i apeliram na tvoju savjest: Vrijeme je da sagledaš posljedice koje si izazvao i da samo čudom nije došlo do teškog stradavanja tebi dragih osoba koje si vozio, ako te već zbog mene "boli đon"! Neka ti ovo bude opomena da prestaneš ludovati, osobito kad voziš članove svoje obitelji i nepunoljetnu, a invalidnu osobu! Neka ti Bog pomogne kod "otrežnjenja".
Snaga oprosta
Bolesti i traume podučavaju nas o snazi oprosta! Jean Monbourquette u knjizi Kako oprostiti: Oprostiti da se ozdravi piše o terapijskoj moći oprosta jer opraštanje otvara nove poglede na ljudske odnose, a(li) čuva (i) mentalno zdravlje. Opraštanje daje snagu da živimo (dalje). Ovome bi dodao i ovo: Tamo gdje prestaju znanstveni argumenti, vjera nudi nove poglede, nerijetko i odgovore.
Moj mi je kolega iz Zagreba Ante Kolak u studenom 2019. godine kazao: “Otkako sam u svojem životu Boga stavio na prvo mjesto, ljudi su dobili pravo mjesto.” Moja draga kolegica (sveučilišna profesorica u mirovini) Dubravka Maleš, koja je dugo vodila borbu s bolestima, u mojim mi je mukama u borbi s "uljezom" rekla: “Tek kad čovjek doživi tešku bolest ima priliku upoznati njemu znane i neznane ljude. I jedni i drugi te iznenade. Od onih od kojih očekuješ podršku, nerijetko dobiješ pljusku, a sasvim nepoznati pruže ti razumijevanje i podršku.” Ljudi koji su prebrodili najveće boli sastavljaju popise prioriteta u životu, odbacuju životne trivijalnosti i prestaju se opterećivati nerazumijevanjem drugih. Znakovita je činjenica da postavljamo pitanje o smislu života tek kada je ugrožen.
Stoički sam podnosio silna iskušenja u borbi s "uljezom", a osjećao sam moralnu dužnost da ostanem uspravan i za sve one koji su molili za moje ozdravljenje.
Bolesnici i pacijenti trebaju biti od pomoći stručnjacima
Moj je glavni apel da mi, bivši ili sadašnji bolesnici trebamo biti od pomoći i liječnicima i drugim stručnjacima. Smatram da trebamo biti partneri stručnjacima različitih profila u svim fazama liječenja te da upravo mi možemo ohrabriti one koje čeka operacija i proces oporavka. Svojevremeno sam duže boravio i istraživao ovisnike o teškim drogama u terapijskim zajednicama te zaključio da bi oni trebali biti obvezni partneri stručnjacima u svim fazama liječenja. Jednako tako mislim i za pacijente s dijagnozom tumora. Moj najbolji prijatelj Ante Barada, vrsni neurolog, nakon teške bolesti sve je ostavio i vratio se iz metropole u svoje malo misto, te je uz simbiozu medicine i vjere danas apsolutno zdrav. Evo što mi je jednom prilikom kazao: “Silno mi je drago što si doživio snagu svjedočenja ljudi koji su prošli bolest i operaciju te dalje radosno žive i hrabre jedni druge. Isto tako imaš brojnih plemenitih osoba posvećenih stručnom pomaganju pacijentima, oni su nadahnuće i uz ozdravljenje bolesnika najveća nagrada u profesionalnom pogledu.”
Ima mnogo stručnjaka koji su svjetionici humanosti, uvijek spremni pomoći, oni "vide" svoje pacijente! Imao sam, na sreću, uglavnom iskustva s takvima, ali i one kojima bih istog trenutka oduzeo licencu. O ovima drugima ne želim ovdje ni riječi, jer mi potiču negativne vibre!
Liječnici bi trebali shvatiti da pacijente ne smiju tretirati kao pasivne primatelje informacija ili liječenja. Zato liječnik i psihoterapeut Gabor Maté konstatira da je jedna od ključnih slabosti medicinskog pristupa to što smo “liječnika učinili jedinim autoritetom, a pacijenta samo primateljem terapije ili lijeka”. On konstatira da iznimno rijetko koja bolnica odnosno liječnik istražuje povezanost između bolesti pacijenta i stresova u njegovu životu, zadovoljstva životom, poslom, brakom… “To su pitanja koja rijetki liječnici ikad postave svojim pacijentima, kako onima koji se oporave, tako i onima kod kojih nema poboljšanja zdravstvenog stanja”. (Gabor Maté)
Zaključno
Da nemamo teških dionica u svojim životima, ne bismo upoznali svoje potencijale, ne bismo upoznali pravo lice drugih, ali ne bismo imali ni moralno pravo davati savjete drugima! Završavam citirajući svećenika Henrija Nouwena: “Kada naše rane postanu izvor iscjeljenja, postali smo ranjeni iscjelitelji.”
prof. dr. sc. Zlatko Miliša
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.