Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 „Ondje gdje umire autoritet, nema slobode!“

U današnjem aktualnom vremenu nam se pred očima događaju različiti oblici diktature u povijesti, nezabilježeni u povijesti ljudskoga roda. Jedan od njenih segmenata je dirigirani kaos i kriza autoriteta.

Kriza autoriteta i državnih institucija pogoduju procesima destabiliziranja Hrvatske, a njeni aktivisti/protagonisti imaju kao jedan od glavnih strateških ciljeva blokadu rada javnih ustanova, od sustava socijalne skrbi, zdravstva i školskog Milišasustava, pravosuđa... na dalje kroz cijeli kapilarni sustav funkcioniranja države. Rezultat je tako, primjerice, da se u sveopćoj krizi autoriteta sve manje stručnjaka želi baviti djecom i mladima, prevencijom rizičnih ponašanja, zaštitom djece i mladih od zlostavljanja (a najčešći zlostavljači su roditelji). Oni stručnjaci koji imaju građanske hrabrosti preuzeti profesionalnu odgovornost zaštite djece i mladih, prijavljivanja roditelja zlostavljača budu i sami zlostavljani od tih istih roditelja zlostavljača ne samo kroz direktne prijetnje, nego i putem medija, društvenih mreža, pozivima na javni linč stručnjaka, članova njihovih obitelji…

Nedavni događaj koji su svi mediji popratili o zaposlenoj psihologinji u jednom Centru za socijalnu skrb koja se ranije bavila prostitucijom je drugi primjer da se iznimno važan sustav socijale na jednom primjeru učini ranjivim i da svatko može biti dio tog sustava. Višestruko je poguban trend kada se svaki autoritet relativizira, proglašava natražnjačkim, autoritarnim ili (po sebi) represivnim.

Boris Jokić je na T-portalu 18. rujna ove godine pisao o dalekosežnim posljedicama kada prosvjednici nasilno ulaze u osnovnu školu u Krapinskim Toplicama samo radi jednog učenika koji nije htio staviti masku: "Postoji 1000 stvari zbog kojih bi roditelji i učenici trebali prosvjedovati… Ipak, u demokratskom društvu treba braniti prostor propitivanja školaautoriteta… Ako ovo završimo, padaju i drugi!' međusobno su se bodrili oni koji su iz drugih dijelova Hrvatske došli dati podršku roditelju i učeniku… Trenutak u kojem, prvi put u povijesti Hrvatske, prosvjednici nasilno ulaze u školu je društveno izrazito opasan… Ovim je činom škola, i to osnovna, pretvorena u mjesto aktivne političke borbe u kojoj bi uskoro riječi i viku mogli zamijeniti udarci i razbijanje, poučeni svjetskim iskustvima - i pucnjevi. Promišljeno ili ne, za početak pada svih domina izabrano je baš obrazovanje - osjetljivo područje koje vlast sustavno zanemaruje i zapušta. Sigurnost učenika i odgojno-obrazovnih radnika vlast, ali i cijela zajednica, mora pod svaku cijenu braniti. Ona je preduvjet učenja, druženja, otvorenih razgovora i propitivanja autoriteta. Škole trebaju biti i mjesta u kojima se otvaraju polemička društvena pitanja poput onog o nošenju maski, ali nikada, baš nikada, ne smiju postati mjesta u kojima se zabijaju noževi, vrijeđa, provaljuje i zlostavlja drugu djecu."

Mlade smo učinili „prognanicima života“ i sad nam i uzvraćaju udarac. U Beču je prije 10-ak mjeseci objavljeno kako su im sve klinike za mentalno zdravlje već popunjene do zadnjeg mjesta, i to ponajviše mladima od 12-15 godina, toliko da će morati graditi nove kapacitete...

Mladi su postali “bumerang generacija”, koja nam vraća za svu nebrigu i zanemarivanje njihovih potreba u desetljećima ratnih godina, privatizacijske pljačke i krize državnih institucija i autoriteta, te aktualno i naposlijetku u Koronamaskapandemiji. Tako Eric Klinenberg, sociolog iz New Yorka tvrdi da pandemija koronavirusa „označava kraj naše romanse hiperindividualizma te da se može dogoditi da se okrenemo autoritarnosti!“. Ovome doprinosi činjenica odnosno da premalo istinskih autoriteta baziranih na stručnosti i znanstvenom poštenju… Neki epidemiolozi su se toliko izblamirali, tako da na margine interesa javnosti dolaze mišljenja pravih stručnjaka!

Građani, a osobiti mladi sve manje vjeruju autoritetima, misle da država, škola, Crkva, roditelji itd. ne ispunjavaju svoju funkciju i kreću u njihovo osporavanje. Bumerang generacija poručuje: „Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome“!

Mladima smo dali ili ostavili jedini prostor ulicu i tzv. društvene mreže kao zabavu- difamiranje "protivnika", (auto)destrukciju... Manipulatori uzimaju anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, pravila, ograničenja, bez poštivanja autoriteta. Okrenuti su širenju pedocentrične doktrine u odgoju.

Kako smo došli do današnje krize autoriteta?

Nekad se podrazumijevao autoritet stručnjaka iz različitih područja. Bez istinskih autoriteta nema demokracije.

Ugrozu autoriteta promatram i u činjenici da su kod nas svi stručnjaci za sve. To su "sveznadari" i kritičari svega postojećega. Ponašaju se kao da su psiholozi, pravnici, pedagozi, ekonomisti, socijalni radnici, epidemiolozi... i to sve u jednoj osobi. S druge strane, osobito je opasno kada političari kritiziraju ili marginaliziraju stručnjake, upitnikznanstvenike ili eksperte, na koje bismo svi trebali biti ponosni. Kao prilog ovim tendencijama podsjećam da sam pisao o Jeleni Veljači, neafirmiranoj glumici i spisateljici te jednoj od osnivačica građanske inicijative “Spasi me”, a koju su primili i premijer i resorni ministar, koja se ponaša da je dio sustava socijalne skrbi i koja je pozivala na linč socijalne radnike.

I konačno, oni koji se stigmatiziraju kao antivakseri i poklonicima teorija zavjere neopravdano se etiketiraju da su protiv znanosti i epidemiologa. Među njima ima jako puno građana ljudi koji imaju nepovjerenje prema Državi, razuman strah od cijepljenja jer su se našli u kakofoniji različitih informacija od (is)tih stručnjaka.

Kriza autoriteta pogoduje kritičarima svega postojećega, raznim destruktivcima, po kojima su svi korumpirani, kradu, svi su uhljebi… U takvoj situaciji hejterima i zlostavljačima nije teško za sobom povući nezadovoljne građane. To nažalost dovodi do destabiliziranja naše mlade demokracije, ali i napada na ugled i profesiju etabliranih znanstvenika i stručnjaka. Tako ćemo često naići na napise da je npr. većina liječnika, policajaca, sudaca, socijalnih radnika, sveučilišnih profesora… korumpirana.

Početak masovnih prosvjeda 2011.

Neredi od 15. listopada 2011. su zapalili Europu kada su se dogodili prosvjedi u tisuću gradova u 82 zemlje. Kao takvi, odgovarali su strategiji dirigiranog kaosa. Prije toga, bili su masovni studentski prosvjedi, koji su također bili dio ili plan stratega dirigiranog kaosa.

Krvave revolucije početkom 2011., započete u Tunisu i Egiptu, “prelile” su se na Bahrein, Libiju, Jemen, Alžir, Irak, Sudan..., a započete su na Facebook-prosvjedima pod istim nazivom – Dani bijesa. Internet je zakonom spojenih posuda postao sredstvo prosvjeda. Njihovo glavno sredstvo "demokracije" jest blokada javnih ustanova. Manjina na anarhizamfakultetima, koja je na tzv. plenumima odlučivala u ime većine, blokirajući nastavu, sveučilišne je profesore mjesecima terorizirala i stavljala u talački položaj. U velikoj su zabludi svi oni koji misle da su ti događaji stvar prošlosti.

Opasnosti proizlaze i iz danas rehabilitirajućih promišljanja poznatih anarhista i njegovih načela: "Strast za razaranjem kreativna je strast" i Proudhona: "Naše načelo jest: ateizam u religiji. Anarhija u politici. Bez vlasništva u ekonomskoj sferi." Dostojevski upozorava: "Ako Boga nema, sve je dopušteno". Oni sustavno potiru sve autoritete, od roditelja i vlasti do škole i Crkve. Anarhisti su prepoznatljivi po kritici svega postojećega. Oni su protiv države, rada, braka, protiv političara na vlasti i oporbe. Pitanje je tko (im) ostaje, osim vlastitog samoljublja. Protive se svakoj hijerarhiji i autoritetu. Bore se za slobodu bez odgovornosti.

I agresivni ateisti koji su prepoznatljivi u negaciji svih autoriteta. Dva događaja su koincidirala istoga dana, 19. veljače 2011., s internetski najavljivanim suprotstavljenim stranama u Dresdenu, aktivista krajnje ljevice protiv neonacista, a kod nas se (tog dana) preko poruka na Facebooku počeo širiti poziv za rušenjem Vlade. Ivan Pernar, (samozvani) „vođa Facebook revolucije“ je preuzeo metode i organizacije Dane bijesa s jedinom porukom “rušenjem Vlade”...

Zaključno

Nikada kao danas nije opasnija anarhistička parola: "Ondje gdje umire autoritet, rađa se sloboda". Na nama je da je odbacimo s porukom: „Ondje gdje umire autoritet, nema slobode!“ Tragedija hrvatske zbilje sadržana je u rečenici TORCIDAŠA na Banovini: 'Jel' ti vjeruješ da nama, bagri, ekipa vjeruje više nego državi?'

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ned, 24-10-2021, 20:49:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.