Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

Imam poruku za sve one koji stigmatiziraju bolesnike ili im je neugodno biti u njihovom društvu: nema zdravih nego samo nepregledanih!

U Međugorju na Mladifest 22. održao sam predavanje za mlade iz 57 država svijeta na temu "Autoritet i sloboda", 2. kolovoza 2011. Započeo sam rečenicom Ima li se itko pravo obraćati vama mladima a da, na ovaj ili onaj način, nije doživio obraćenje. Rečenica nije bila napisana, niti planirana, ali je moja jer sam ju izgovorio. Ostala je u tonskoj snimci mog govora. Bog mi ju je poslao da svoje iskustvo opisujem drugima Međugorjekoji se deklariraju agnosticima ili ateistima te onima koji stigmatiziraju bolesnike. Tog dana upoznao sam i Milku, moju najbolju prijateljicu, koja ima iznimnu snagu vjere, uvijek nasmijana, a težak, iznimno težak život. O njoj ću nešto kasnije. Nisam je slučajno ovdje spomenuo.

Nema vjere ako ne vjerujemo u čuda. Dokazi tome su nebrojena čudesna ozdravljenja, koje neupućeni tretiraju kao neobjašnjiva ozdravljenja. Ljudi u vjeri izdrže ono što izgleda neizdrživim, a kada ih drugi percipiraju kao otpisane slučajeve, oni se vrate životu. Čudesne transformacije, ozdravljenja… daju vjeri Božansku moć. "Bez čuda, čovjek u svojoj slabosti teško uspijeva vjerovati." (Renzo Alegri u knjizi Padre Pio: Čudesni život). Oni koji se deklariraju kao nevjernici čudne pojave nazivaju neobjašnjivima i slučajnima, a one koji u njih vjeruju prozivaju neobrazovanim lakovjernicima. "Onaj tko ne vjeruje u čuda, nije realista" (David Ben – Gurion). Vjera se rađa i raste izvan utvrda izvjesnosti. "Kad netko kaže da je iscrpio sve životne mogućnosti, to znači da je život iscrpio njega" (Oscar Wilde).

Eben Alekxander kao neurokirurg doživio je kliničku smrt i bio u komi 7 dana napisao je svjetsku uspješnicu Dokaz da Bog postoji. U njoj navodi brojne primjere za koje nisu postojala ili do danas ne postoje neuroznanstvena objašnjenja (za mnoge događaje iz liječničke prakse). On tvrdi da je "duhovno daleko stvarnije" od svega onoga što doživljavamo kao "fizičko carstvo." Da bismo krenuli putem ozdravljenja prvi je korak priznati bolest(i)… Tomu u prolog govorim o nekim vlastitim iskustvima.

Dva primjera

U prosincu 2012. u Zadru pao sam sa skutera i imao težu povredu koljena. Kirurg iz bolnice u Biogradu, a na preporuku tadašnjeg ravnatelja Bolnice mi je rekao da se vratim za dva tjedna i da očekujem operaciju (puknute) patele. Preporučio je strogo mirovanje i nošenje longete. Nakon toga imao sam nesnosne bolove i pio snažne lijekove i svakog dana s petog kata (u zgradi bez lifta) s velikom mukom mog tada jednogodišnjeg psa vodio u šetnju. Jednog Zdtavstvood tih dana zvao sam moju prijateljicu Milku, koja je odmah osjetila "nešto duhovno, Božje" i kao iz topa rekla da operacije neće biti i kako ću brzo ozdraviti; ali da me moli da jednom kleknem i zahvalim se Svevišnjem. Dugo to nisam učinio, ali je došao i taj dan, o čemu ću u nastavku… Tjedan dana od mog pada sa skutera, došao sam u Mostar s dvije moje drage kolegice iz Zadra. Sjećam se da je i tada moje koljeno bilo jako otečeno, a Milka, za večerom mi donijela stolicu i pridigla bolesnu nogu. Ponovila je pred njima da neću biti operiran. Došlo je vrijeme druge posjete doktoru, s novim pretragama i dogovor termina operacije. Kao sada se sjećam kako je liječnik u trenutku gledao mene, pa moju nogu i nove napravljene pretrage. Na moje veliko iznenađenje rekao da mi je da operacije neće biti i da je čudo kako se stanje naglo popravilo, od prvih nalaza. Rekao sam mu: "To čudo je snaga molitve moje prijateljice Milke". Nije negirao moć molitve niti nenadano ozdravljenje koljena. Tada sam nazvao svoju Caricu- Milku koja mi je kratko telefonski komentirala: "Hvala ti moj Bože i Međugorska Gospo."

U akademskoj 2018/19. sam osjetio, osobito u vrijeme predavanja, uz promuklost i napor pri govoru. Odlučio sam se za pregled u Osijeku, kod otorinolaringologinje Andrijane Včev 10. 6. 2019. kada sam dobio dijagnozu suspektnog tumora na nepcu i lijevoj glasnici. Danima poslije bio sam u šoku pa sam 23. 6. dr. Včev poslao mail s brojnim upitima. Iako je bila na godišnjem odmoru istog dana mi je odgovorila. Navodim tek mali dio njena opširnog odgovora: "… Alternativnih metoda liječenja nema, ali zdrava prehrana bogata vitaminima i mineralima svakako da je poželjna. Molitva, uvijek! Svi koji mogu i žele na taj način će vam najviše pomoći. Molim vas mislite pozitivno! Pozitivnim razmišljanjem potičemo da se pozitivne stvari dogode ".

Nedugo poslije toga, 25. lipnja o. g. odlazim u Zagreb - bolnica Dubrava, kod prof. dr. Ivice Lukšića, gdje mi je učinjena dodatna obrada te uzeta biopsija. Otpusna dijagnoza je bila suspektni karcinom. Nalaz biopsije sam čekao do 2. 7., kada je postavljena patopsihološka dijagnoza planoceluralnog karcinoma. Nađen je još jedan tumor na nepcu na kojem je uzeta biopsija te smo čekali nalaz koji će pokazati da li je dobroćudan ili zloćudan. Istog dana Zdravstvoodlazim na konzultacije s prof. dr. Dragom Prgometom, koji mi sugerira novi pregled (kod njega) pod općom anestezijom i možebitni laserski zahvat. Dan poslije sam hospitaliziran na KBC – Zagreb, kada je učinjen djelomični laserski zahvat, a ne potpuni s obzirom da je prema riječima prof. Prgometa karcinom "stariji i veći" - zahvatio je dublje glasnice te najavio dužu radioterapiju.

Učinjena je ponovljena biopsija glasnica i tumora na nepcu za koji se još nije znalo kakav je. Od tada sam izgubio glas i mogao sam samo šaputati. Počinjem govoriti tek od listopada, s početkom nastave na Fakultetu! Vrijeme ne govorenja mi je bilo iznimno frustrirajuće. Od nekoliko stručnjaka dobivam preporuke za radiokirurgiju u Svetoj Nedjelji ili bolnici Rebro. Nakon bolničkog tretmana, raspitujem se za druga mjesta, alternativne oblike liječenja i ponajviše odlučujem se suočiti s moći molitve. Sjećam se da sam 8. srpnja. 2019., nakon toliko dugo godina, kleknuo i molio u crkvi Uznesenja Blažene djevice Marije u Mariji Bistrici gdje me je odveo prijatelj Mijo. Prijatelj kojega do svoje bolesti nisam poznavao, a svakog dana me mojim vozilom vozio na relaciji Zagreb - Sveta Nedjelja. I tako 35 radnih dana.

Istoga dana mi je kćerka od jedne meni iznimno važne osobe, 8. srpnja. sugerirala susret s Janjom iz Starigrada, od "Boga poslane" za ljude u nevolji. Nakon prve Janjine molitve nakon dva dana došao je nalaz patohistološki nalaz tvorbe na nepcu koji je potvrdio da je dobroćudan. Kod Janje, blaga pogleda i snažnog dara od Svevišnjeg smo bili u dva navrata 11. 7. (na Sv. Bendikta) i drugi puta 20. 7. (na Sv. lliju), kada je snagom molitve kazala da će nestati mog karcinoma te da mi neće biti potrebno zračenje. Dana 16. 7. Janja je dugo molila s nakanom da mi se sutradan vrati glas. Liječnici su rekli da je moguće da mi je laser oštetio glasnice i da nitko ne zna kada i u kojem opsegu će se glas vratiti. Idući dan 17. 7 . navečer tijekom razgovora s mojom dragom prijateljicom Loretanom Farkaš zaista mi se vratio Vjeraglas. Kasnije se opet izgubio, sve do početka nastave! Prije dogovorenog prvog zračenja 23. 7., dan prije, na Janjinu sugestiju odlazim na magnetnu rezonancu kod radiologa prof. Hata – Poliklinika Medikol. Istog dana dobivam nalaz iz kojeg je vidljivo da su tek u obrisima (mogući) neznatni ostatci karcinoma, rekavši mi da je "dr. Prgomet napravio veliki zahvat" i da je njemu zahvaliti za takvo poboljšanje.

Odgovorio sam dr. med., gosp. Hatu da imam drugu interpretaciju te da je posrijedi, uz liječnički zahvat i moć vjere i molitve! "Naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama", kaže Poslanica Rimljanima. Tog dana me progonilo pitanje: "Kako i da li baš ja imam pravo prosuditi o moći struke ili samo vjerovati u snagu vjere?" To se pitanje kosilo s mojim životnim načelom kako miriti a ne dijeliti strane. Odlučio sam se prepustiti, snazi struke i molitve, molitvenih skupina te Gospi Međugorskoj da me ona vodi u izboru, siguran da će Ona naći put bolje nego ja trebam li ići na zračenje ili ne. Odgovor sam dobio kroz odluku da ne isključim ne preporuke liječnika ni snagu vjere. Siguran sam da moj izbor za provođenja radioterapije nije izdaja Isusa ni Gospe Međugorske.

Pored toga, uvjeren sam da to nije bilo kalkuliranje s Bogom, test vjere kao niti izdaja Janje, "male" žene od Boga poslane u pomoći potrebnima. Činjenica je da Bog po "malim" ljudima čuda čini živima. Svo vrijeme moje bolesti meni osobito važna osoba pomagala mi je na različite načine - molitvom, organizirajući susrete s doktorima, poticajnim riječima, bila stalno sa mnome. Ovdje napominjem da sam od rujna 20 15. do listopada 2017. bio stalni kolumnist portala Hrvatskog kulturnog vijeća (hkv.hr). Od tada sam se samo dva puta javio sa svojom prilozima. Više je nego simptomatično da sam zadnji poslao (kada je i objavljen) 22. svibnja 2019. pod znakovitim naslovom Patnjama do uvida u smisao života, ne sluteći koliko će se te riječi odnositi na mene i moj život. Bogu hvala na svim kušnjama kroz koje sam prolazio, Raspelodobrim ljudima koje sam upoznao u teškim danima te najizglednijem dobrom ishodu.

Zaključne i/ili poučne misli

Govor o boli jest "prvi znak ozdravljenja" (Đuro Šušnjić). Filozof F. Bacon je zapisao da "prijateljstvo množi radosti a dijeli tuge". U mojoj bolesti su neki likovali, neki se nisu nikako javljali, neki tražili podjelu imovine… Jednom sam zapisao misao: "Tko te želi vidjeti ili kome je stalo do tebe – potražit će te, kome trebaš – naći će te. Ostalo su izgovori. Kada padneš, znat ćeš imaš li prijatelja." Zahvalan sam svima koji me izbjegavaju i ne javljaju se u ključnim trenutcima, a posebno kada sam očekivao njihovu podršku. I nekada i danas. Iz patnji i bolesti dolaze životne lekcije i zatomljene mogućnosti. One su okidač za pozitivne promjene s novim stilom života i/ili sastavljanja nove liste prioriteta. Da nemamo teških dionica u našim životima ne bismo upoznali svoje potencijale, ali ni upoznali pravo lice drugih. "Nisu tragični naši padovi. Tragično je samo ako se ne želiš podignuti. Nije tragična ni … patnja, ni prezir ljudi, nije tragično ako te svi osude, popljuju, ogovaraju i kleveću. Tragično je samo ako ti na to pristaješ, ako pomisliš da si to zaista ti i ne želiš se iz toga dizati. Zle riječi drugoga samo te onda mogu uništiti ako im ti povjeruješ ... Treba uv ijek znati gledati preko zida patnje. Treba se dizati i onda kad ti se noge slome, treba se nadati i onda kad te zahvati beznađe..." (Tomislav Ivančić, Gdje je izlaz)

Psiholog Kazimierz Dabrowski vidi snagu vjere u procesima osobne reintegracije, koja najviše pomaže u velikim traumama. I Anselm Grün u knjižici Nisi napušten otkriva što nam bolest poručuje. "Iskoristi vrijeme koje ti bolest dariva. Možda ti bolest pruža predah koje si sam nikad ne bi priuštio. Možda je to vrijeme za sređivanje računa, da bolje osjetiš kako je sa tobom…" Poentira rečenicom da nas bolest čini budnima da bolje vidimo ono što nas je "do tada obilježilo, koje promjene i preobrazbe sada predstoje, što Bog u tebi želi obnoviti".

U bolesti puno maski padne. Bolest je jedna od prilika da posložimo svoje prioritete. Čovjek je duhovno biće dok ostaje u vjeri i odupire se beznađu, "a najbolji učitelj molitve je nevolja" (Latinska izreka). Moj najdraži rođak, u srpnju 2019., Tonći Padovan mi je u teškim životnim trenucima rekao: "Radi ono što te veseli i što možeš. Korak po korak čini maraton, kao što dan po dan sustižemo godine. Svaki korak, svaki dan je pobjeda." Iznenadilo me koliko dobrih ljudi mi je željelo pomoći, pa i financijski. Na primjer, prijedlog za humanitarni koncert u Zadru od moje kolegice, prof. dr. Smiljane Zrilić, koji mi na sreću nije bio potreban. Uvijek sam se čudio onima koji su održavali "dobre odnose" s rodbinom s kojom se međusobno preziru. Nekada i danas to zovem neobjašnjivim "plemenskim zovom"! Nakon ovog iskustva o kojem pišem, predlažem da članove naših obitelji čine oni koji su s nama kada nam je najpotrebnije, a ne samo oni s kojima smo u krvnom srodstvu! Ivo Andrić je zapisao: "Dobra iskustva varaju, a zla nikad nisu uzaludna." Slično mi je rekla moja draga kolegica i dekanica Loretana Farkaš: "Svako iskustvo je dobro, a loše najbolje". U njenoj i mojoj bolesti mnogi su se razotkrili, a mi bolje upoznali njih i svoje slabosti; od očaja do nade, od usamljivanja do spremnosti za otvorenost i podršku (i) od onih od kojih smo najmanje očekivali. Neki su nas "sahranili", neki mislili da od nas više neće imati koristi, neki se "razbježali", a neki osjećali nelagodu ne znajući kako se ponašati u društvu oboljelih. Drugi, od kojih smo to najmanje očekivali su bili uz nas, ne očekujući ništa zauzvrat.

Prvi puta u životu sam 9. srpnja 2019. kleknuo (u Crkvi) i molio Majku Božju u svetištu Marije Bistrice. Sutradan su mi u Radio khirurgiji u Svetoj Nedjelji odredili 35 doza zračenja. Nakon zadnjeg zračenja, 11. rujna 2019. moj radiolog Hrvoje Kaučić, dr. med. je rekao: "Herojski ste izdržali udarne doze terapije koju sam vam odredio!" Već danas sam uvjeren da je uz pomoć Svevišnjeg i liječnika "uljez" na mojim glasnicama trajno uništen!

Za kraj teksta imam poruku za sve one koji stigmatiziraju bolesnike ili im je neugodno biti u njihovom društvu: nema zdravih nego samo nepregledanih!

 prof. dr. sc. Zlatko Miliša

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 12-12-2019, 05:40:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.