Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Kritičari i kritizeri

Kritičari prosuđuju i nude izlaz(e), a kritizeri osuđuju sve i sva. Prvi su autoritativni ili Zlato Milišademokratski tipovi. Kritiziraju ali imaju viziju i/ili rješenja. Postavljaju visoke standarde odgovornosti prema drugima i sebi. Takve osobe potiču druge da iskažu svoje mišljenje, pitanja, komentare ili neslaganje. Otvaraju dijalog, a različitost mišljenja ne tumače pitanjem što nas razdvaja nego konstatacijom u čemu smo suglasni. Uče kritičkom mišljenju. Motiviraju druge za rad, suradnju, a zasluge za uspjeh pripisuje drugima i/ili zajedničkom radu. Demokratski odgajatelji uvažavaju mišljenje drugih, ne okrivljuju jednu stranu. U potrazi su za rješenjima, razvijaju dobru komunikaciju i stvaraju klimu povjerenja. Onaj tko kritički razgovara vidi izlaze iz problema. Na probleme gledaju kao izazove.

Brojni autori, istraživanja i iskustva pokazala su da autoritativan stil pokazuje najbolje rezultate, jer uključuje najvažnije osobine odgoja – emocionalnu potporu, dogovorena pravila ponašanja te poticanje i razvoj samopouzdanja u razvoju dječje samostalnosti (David and Julia Jary The Harper Collins Distrionary of Sociology). Iz ovakvog tipa odgoja nastao je pojam "odgovorno roditeljstvo", koji se odnosi na niz roditeljskih vještina i ponašanja koji pomažu u uspostavljanju čvrste, privržene veze između roditelja i djeteta. Privrženi roditelji poštuju jedinstvenost djetetove osobe. Novija istraživanja upućuju na zaključak da djeca koja ostvaruju kvalitetan odnos s roditeljima uspješnije rješavaju konflikte, imaju više samopouzdanja i samostalnosti, pokazuju emocionalnu stabilnost, imaju kvalitetnije odnose s drugima, te veću sposobnost samokontrole i odgovornosti. "Preuzimanje odgovornosti jedna je od najboljih mjera nečije snage i zrelosti" (A. Robbins). U demokratskom odgoju svi odgovorno shvaćaju svoje obveze i dužnosti i savjesno ih realiziraju. Jedno longitudinalno istraživanje pokazuje da ovakav odgoj korespondira s psihofizičkim zdravljem, (L. E. Shapiro u knjizi Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta). Djeca i mladi u ovome stilu odgoja osjećaju se Tha Harpersubjektima. Demokratskog odgojitelja krasi "mudro, suosjećajno, opraštajuće, tolerantno, pravedno i hrabro ponašanje. Hrabrost je vrlina razvijanja i održavanja demokratskog odgoja. Ona je preduvjet svake vrline, borba protiv zapreka, suprotna kukavštini, lijenosti i ljigavosti. Smionost je važna osobina. Postoji u sadašnjosti – ovdje i sada. A ne sutra i negdje. Nema demokratskog ponašanja bez hrabrosti" (P. Brajša). Samostalno donositi odluke znači ne biti pod utjecajem drugih, niti ignorirati mišljenje drugih. "Hrabrost je ono što nam treba da bismo ustali i progovorili, no hrabrost nam također treba da bismo slušali" (Winston Churchill).

Ovaj stil formira sukonstrukcijski model, gdje je vidljiv doprinos svakog pojedinca kod donošenja skupnih odluka. Osoba koja njeguje ovaj stil je tolerantna, uvažava i/ili respektira mišljenja drugih, u svakom trenutku spremna drugima pomoći, ali i prihvaća pomoć od drugih. Takve osobe su okrenute kritičnim i kreativnim suradnicima. Otvorene su za suradnju i kritike (s prijedlozima): što bi trebao prestati raditi, što nastaviti i s kojim projektima započeti kao najvažnijima. Mišljenje drugih prihvaćaju u korigiranju vlastitih iskaza, postupaka ili projekata. Probleme tretiraju kao izazove. I u najtežim trenucima života ne posustaju. Na primjer takvi pojedinci na svim razinama ističu najprijatelja, najkolegu, na prvo mjesto stavljaju djecu − pomagače, one koji kritički, kreativno i pozitivno razmišljaju, nisu povodljiva, pružaju ruku pomirenja... Iz svog iskustva mogu reći da sam studentima kazao da ne znam odgovor na njihovo pitanje a novinarima naglasim, da nisam stručnjak za problem koji ih interesira i da mogu kazati samo svoje mišljenje, a nikako da je to stručno utemeljen komentar.

Kritizeri

Kritizeri su najdominantniji tipovi, nekada i danas. Vole moralizirati, a(li) ne podnose kritiku na svoj račun. Ne vole kada ih se savjetuje, ali vole savjetovati. Vide tuđe greške, a(li) ne i osobne. Šire defetizam i pretjeruju u svemu. Od Terapijske pricemuhe vide slona. Netolerantni su. To su malograđani (u glavi) jer malograđanština ne zna za mjesto boravka. Odbacuju istinu i sve one koji im je govore. Traže da ih ljudi cijene, a sve obezvrjeđuju. To su kritičari svega postojećega. U drugima vide krivca, a osobito su im na meti ljudi na položajima, a one ispod sebe omalovažavaju kao nesposobne. Sve komentiraju i sve znaju – "sveznadari" su. Kritizeri donose sudove o drugima bez promišljanja. Onaj tko je kritizer, pljucka na sve. Pričaju o svemu i svačemu, a ničemu se predano na (pre)daju. Za takve kaže se da ml ate praznu slamu. Takvi ne znaju za isprike. Nemaju autoritete. Kritizeri olako optužuju druge, ne uviđajući svoje mane. Kritizerima nikada nitko nije (dovoljno) dobar. Samcima prigovaraju da su čudaci, a one koji su u braku pitaju što će im tunel iz kojega nema svijetla. Ako su hrabri onda su buntovnici bez razloga ili beskrupulozni osvetnici, a ako se ne bore onda si mekušci ili razmažena derišta. Ako su okrenuti poslu onda su karijeristi, a ako nisu onda su neradnici.

Navodim dvije poučne priče koje zorno opisuju ove tipove. Prva je iz knjige Božena Galović Terapijske priče: "Jednom davno, išli otac i sin prašnjavim ulicama. Otac je sjedio na magarcu dok je dječak vodio uzicu na magarcu. “Siroto dijete”, reče jedan od prolaznika. Kako može otac tako mirno sjediti, dok njegov sin jedva hoda! Otac to primi k srcu te iza prva ugla sjaha i popne dječaka na samar. Nije mnogo prošlo, a opet jedan prolaznika podiže glas": “Kakva bezobraština. Mali klipan sjedi kao nekakav sultan na magarcu, dok njegov stari siroto otac mora pješačiti. ”Ovo zabolje dječaka pa on oca zamoli da se i on popne na magarca. “Je li itko to još vidio”, prozbori neka žena. “Kakvo mućenje životinje“. Otac i sin se pogledaju i bez riječi sjašu s magarca. Jedva prođoše nekoliko koraka, a neki čovjek prozbori. “Tako glup nikad ne bih bio. Zašto šećete tog magarca? Ništa ne radi, ne donosi vam nikakvu korist, pa još ni vas ne nosi?” Otac da šaku slame magarcu i reče sinu. “Što god da radimo, uvijek će se naći netko tko će tome protiviti. Moramo sami utvrditi što ćemo smatrati ispravnim.”

Druga priča je iskazana u čakavsko - lirskoj pjesmi istarskog kraja, pjesnika Drage Gervaisa Tri nonice (iz prošlog Drago Gervaisstoljeća) govore o sveopćem licemjerstvu, mani ljudi za ogovaranjem i tračanjem (susjeda) po lijenosti, rastrošnosti..: "Tri nonice stare pred kućun su stale i kritikale. I Katu, i Pepu, i Jelu, i Tonću debelu. Jedna da j' takova, druga onakova, jedna bi se rad ženit, druga se zna lenit, treća sve zafraja četrta da ne vaja. A svet da se j' pokvaril, i prvo da j' boji bil. Tri nonice stare su kritikale od osme do polna. A kad je polne zvonilo, jednoj je doma poć bilo. Su dve ustale i nju kritikale."

Kritizeri ljude koji su bez novca nazivaju siromašnima. One koje novac ne zanima nazivaju budalama, jer nisu u duhu vremena. Kada imaju prigode ili prava steći novac bez rada, tada su (im drugi) paraziti, a kada ga imaju (opet po njihovom sudu) u izobilju, onda su privilegirani. Ako troše novac bez mjere, postaju raskošne budale. Kada rade da bi uštedjeli ili ulagali, postaju predmet zavisti i ogovaranja.

Dosta mi je kritizera. Takvih se klonim kao i onih koji svoje frustracije rješavaju isključivošću. Pune (novinarske ili "mrežne") stranice i tv programe. od političara do nekompetentnih sindikalista - politikanata. Ne mislim kao oni što kroz prizmu vlastite nepogrješivosti ne uočavaju ni ne poštuju (bogatstvo) različitosti drugih. Ne mislim kao oni koji zbog svoje samohvale, oholosti ili licemjerstva ne slušaju ljude oko sebe i u razgovorima nisu spremni preispitati svoje Ja.

Zaključno

Nemali broj ljudi koji imaju uredan poslovni ili obiteljski život priznaju da pate od života bez pravog sadržaja. Problem je ako nemamo ništa svoje i ako smo opterećeni drugima i drukčijima. Kritizeri su često autoritarne osobe sklone cinizmu i/ili podcjenjivanju drugih, na druge gledaju u stereotipima, dijele ljude na "odane" i "neprijatelje", žude za moći i preziru kritičare (vidjeti u Theodor W. Adorno: Autoritarna ličnost).

Eldridge Cleaver pred suvremenog čovjeka postavlja dvojbu: "Ili si problem ili rješenje". U polemikama s ljudima, prije nego što počnu govoriti o problemu, prvo ih upitam: "Što predlažeš/te?!" Ako nema odgovora, dalje ne razgovaram.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Pon, 18-11-2019, 14:26:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.