Protiv IK

Istanbulsku konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Vijeće Europe prihvatilo je 11. svibnja 2011. u Istanbulu. Prevedena je na Hrvatski jezik 2014. godine od strane Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, uz napomenu da se "može ni na koji način smatrati da odražava gledište Europske unije"(?!) uz naznaku da se radi o neslužbenom prijevodu. Kako je moguće da na ratifikaciju u Hrvatski Sabor ide dokument koji nije službeni prijevod? Pored ove nedorečenosti navodim i neke druge nejasnoće, dileme te neprihvatljive činjenice. Konvencija ima i Pojašnjavajuće izvješće koje ima tri puta više stranica od glavnog izvornika?! Rečenice ispisane u Konvenciji su zamorne, zbunjujuće i/ili toliko duge, što zorno pokazuje prva stranica Preambule koja ne završava točkom ni nakon 42 retka. Usprkos toj činjenici ona je pravno snažnija od nacionalnih zakona, a države koje su je ratificirale dužne su svoje zakone i nastavne planove i programe (u članku 14.) podrediti zahtjevima Konvencije te su podložne kontroli međunarodne skupine - GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito u školstvu. GREVIO okupljaju deset žena koje nadziru njezino provođenje, što je diskriminatorno za drugi spol.

Što IK detektira kao problem, a što istraživanja pokazuju?

U uvodu Pojašnjavajućeg izvješća navodi kako se metodologije istraživanja nasilja nad ženama razlikuju navodeći da ista "sugeriraju"(!) kako je u državama (ne navodeći kojima u Europi) jedna petina do jedne četvrtine žena iskusilo fizičko nasilje najmanje jednom tijekom odrasle dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je seksualno nasilje", najčešće od sadašnjih ili ranijih partnera. Od dvadeset osam članica Europske unije Konvenciju su ratificirale četrnaest. Neprihvatljivo je da se samo žene sagledavaju kao žrtve nasilja, "koje se stavlja prisilno u podređen položaj u odnosu na muškarce", što je nedopustiva generalizacija. Čitav niz čimbenika uvjetuje nasilje u obitelji. Istraživanja pokazuju da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju koji povezujem s osobinama modernoga društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, destruktivna stajališta, dosada, nezaposlenost i dr. Rat, tranzicija i egzistencijalna ugroženost (dodatno) potencijalno pogoduju nasilničkom ponašanju i u obitelji. Nasilje postaje opasno i poticajno kada dobiva na legitimnosti. Rezultati u sportu „vidljivi“ su samo ako pobijediš... Nasilje nad djecom i mladima generira međuvršnjačke obračune, autodestrukciju i nasilje nad odraslima.

Hrvatska pedagoginja, Vesna Bilić u knjizi Odnosi u školi istražuje uzroke IdeologijaU IK ima elemenata rodne ideologije, a sve se podređuje zaštiti žena, te implicite homoseksualnim, lezbijskim transeksualnim ili biseksualnim vezama, transrodnim osobama, transvestitima..., koje treba(mo) pravno zaštititi od nasilja i diskriminiranja, ali i to je zapisano i našim zakonima. Problem je tromosti sudova i pravosudne neučinkovitosti. To treba mijenjati, a ne i Ustav RH koji brak definira kao zajednicu muškarca i žene.loših odnosa na relacijama roditelj – učenici – nastavnici. Nasilje nad odraslima (klasično i elektroničko) dobiva oblike epidemije. "Tomu je u značajnoj mjeri doprinio i moralni relativizam kao važna karakteristika suvremenoga postmodernog društva" (V. Bilić u istoj knjizi). Druga naša pedagoginja, Jasminka Zloković otkriva, u knjizi Nasilje nad roditeljima – obiteljska tajna?, rezultate svoga istraživanja da je gotovo jedna trećina roditelja izložena različitim oblicima nasilja djece. Njih 5% izloženo je tjelesnom nasilju (u čemu predvode tinejdžerice), 14% podvrgnuto je raznim vrstama ucjena i/ili manipulacijama, a 10% materijalnom iskorištavanju. Njezino istraživanje otkriva da svaku treću samohranu majku zlostavlja vlastito dijete. Kolegica Zloković ne pada u zamku zaključivanja da su za tu pojavu odgovorni (popustljivi) roditelji. Trebam li napominjati da o tome ni rijeći u Konvenciji!

Konvencija i Pojašnjavajuće izvješće sporadično i na marginama navode da dječaci i muškarci "mogu biti žrtve obiteljskog nasilja te da se treba baviti i takvim nasiljem", u točki 27. pojašnjavajućeg izvješća. U IK ima elemenata rodne ideologije, a sve se podređuje zaštiti žena, te implicite homoseksualnim, lezbijskim transeksualnim ili biseksualnim vezama, transrodnim osobama, transvestitima..., koje treba(mo) pravno zaštititi od nasilja i diskriminiranja, ali i to je zapisano i našim zakonima. Problem je tromosti sudova i pravosudne neučinkovitosti. To treba mijenjati, a ne i Ustav RH koji brak definira kao zajednicu muškarca i žene. Svrha Konvencije je "zaštititi žene od svih vrsta nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelj." To je iritantna formulacija jer se nasilje ne može iskorijeniti. Intencija je Istanbulske konvencije nametnuti rodno neutralan odgoj, a izostavlja se uloga majke i oca u odgoju djece. Odgoj nije i ne smije biti vrijednosno neutralan.

Tumačenje roda u IK i rodna ideologija

Žena u IK Konvenciji podrazumijeva osobu bilo kojega spola "koja je preuzela ponašanja, aktivnosti i uloge žene u IzjavaPod pritiskom javnosti Vlada RH u ožujku 2018. donosi "interpretativnu izjavu" uz Istanbulsku konvenciju, iz koje izdvajam ovu rečenicu: "Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka." Međutim, u članku 78. Konvencije je zapisano da "nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove konvencije."obitelji i društvu." Naime, Konvencija (u čl. 3.) definira termin rod kao "društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". Takva nedorečenost (na sreću) onemogučava operacionalizaciju. S druge strane, u Pojašnjavajućem izvješću kod definicije roda (točka 43.) je napisano da taj termin "nije zamišljen kao zamjena za termine žena i muškarac koji se rabe u Konvenciji." Kakva zbrka, uz napomenu da Pojašnajvajuće izvješće nije obvezno. Apstarktno tumačenje roda suprotstavlja se uobičajenom tumačenju da rod odgovara spolu muškarca ili žene, a (sada) se sve prepušta slobodi izbora i/ili interpretativnom relativizmu. Konvencija rabi pojam "rodni identitet" ali bez pojašnjenja. Spol je sastavnica nečije osobnosti ili identiteta a sada se to relativizira. U našemu zakonodavstvu rod je istoznačnica za spol, a u Konvenciji se odvaja od spola, njegovoj neutralizaciji i/ili relativizaciji. Pod pritiskom javnosti Vlada RH u ožujku 2018. donosi "interpretativnu izjavu" uz Istanbulsku konvenciju, iz koje izdvajam ovu rečenicu: "Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka." Međutim, u članku 78. Konvencije je zapisano da "nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove konvencije." Poljska je Konvenciju ratificirala u travnju 2015., no u sklopu ratifikacije uputila je Vijeću Europe posebnu izjavu kojom navodi da će Konvenciju primjenjivati "sukladno vrijednostima i odredbama Ustava Republike Poljske". Izjavom da će Konvenciju primjenjivati samo u skladu sa svojim Ustavom, Poljska je izašla iz okvira Istanbulske konvencije, na što su se posebnim prigovorima upozorile brojne države npr. Austrija, Švedska, Švicarska, Nizozemska, Finska, Norveška...

Moralni relativizam izražen je gender ili rodnom ideologijom. Pod pritiskom EU-a i UN-a, ta ideologija postaje "glavno načelo" i "ključna zadaća" politike. U Ujedinjenim narodima i EU-u riječ spol za razlikovanje muškog i ženskog spola zamijenjena pojmom gender (rod). Engleska riječ gender više ne označava spol (muški i ženski), nego samo rod. Tako pojam "gender" više ne označava spol, jer postoje samo dva spola (muški i ženski), nago označava takozvano rodno usmjerenje, a svako rodno usmjerenje tretira se kao jednakovrijedno – heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno. Zagovornicima roden ideologije odbijaju spolni identitet, tj. heteroseksualnost, za koju kažu da je nastala “prisilno” (odgojem, utjecajem društva). Drugi im je cilj omogućiti svakome da bira svoj rodni identitet neovisno o dobi i biološkom spolu. One koji se usprotive načelu "rodno osviještene" politike proglašavaju poticateljima diskriminacije, predlažući kaznene sankcije. Sada zamislimo situaciju da djeci, osim "prava" na eutanaziju, dajemo i pravo na izbor svog roda. Time ih potpuno zbunjujemo i ne dopuštamo normalan razvoj njihova spolnog identiteta. U Velikoj Britaniji devetogodišnjaci godišnjaci imaju pravo mijenjati spol, a u Norveškoj sedmogodišnjaci. Rodna ideologija implicira stav kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom kojeg kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili dijeca) osjećaju!

Pored Malte, Irske, Norveške Danske, Belgije i Argentine, u SAD od listopada 2017. Kalifornija postaje treća američka savezna država koja ima Zakon rodnog samoodređenja, a koji omogućava osobama koje se ne smatraju muškarcima i/ili ženama upisati “treći rod” u osobnim dokumentima. Od 1999. godine u Velikoj Britaniji donesena je pravna regulativa prema kojoj se homoseksualni par (u skladnom odnosu) definira kao obitelj. Od 2018. i u Kanadi su uveli neutralan rod u službenim dokumentima, tj. termine otac i majka zamijenili s "roditelji 1 i 2". Rodnu ideologiju je Papa Franjo nazvao "ideološkom kolonizacijom".

Umjesto zaključka - dva citata o odgovornosti Premijera

Ivica Šola je 21. ožujka 2018. u svojoj kolumni u jednoj rečenici opisuje ponašanje Hrvatskog premijera prema Konvenciji: "Plenković se tu postavlja kao bruxelleski komesar koji jedan dokument tretira kao Kur'an, da se u njega ne smije zadirati, raspravljati, ne slagati, već uzmi ili ostavi... Slično piše i Tihomir Dujmović: "Andrej Plenković postojano gradi svoju europsko birokratsku karijeru i sada je samo u nešto osjetljivijoj fazi kada Bruxellesu mora prinijeti na žrtvenik Hrvatsku koja će počivati na Istanbulskoj konvenciji. I on se posla prihvatio, hladno, po običaju bez emocija, arogantno, birokratski pedantno i nemilosrdno. Iznad svega nemilosrdno."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša