Unionizam i separatizam

Europska unija i dalje (doktrinarno) misli ujedinjavati države, a članice joj se raspadaju. Na posljednjem referendumu o nezavisnosti Katalonije, 1. listopada 2017. izišlo je oko 42,3 posto birača, a 90 posto PresedaniNije problem što će biti s neovisnošću Katalonijije, nego u povijesno dokazanim presedanima, koji su produbljivali frustracije i sukobe. Vidjeli smo u Europi (i) na primjeru Kosova (2008. godine) da postoje iznimke, a u ostatku svijetu Južni Sudan i Istočni Timor koji su postali neovisni u posljednja dva desetljeća. Treba li spominjati da su nakon I. svjetskog rata za predsjednika Woodrowa Wilsona postojali presedani (ka)da je narodima Austro-Ugarske dana mogućnost izbora ostanka u Monarhiji ili odvajanja u samostalne - nacionalne države.glasovalo je za nezavisnost te bogate španjolske pokrajine. Katalonija je turistički i industrijski jedna od najrazvijenijih pokrajina koja ostvaruje više 20 posto BDP-a Španjolske. Nakon brutalnih policijskih iživljavanja nad gotovo tisuću građana izašlih na referendum, EU birokrati i "igrači iz sjene" su još jednom pokazali odvratni cinizam i dvostruka mjerila relativizirajući načela o ljudskim pravima.

Pravo na samoodređenje definira Povelja UN-a i Međunarodna konvencija o građanskim i političkim pravima. Tako je došlo do stvaranja brojnih država nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, čime je omogućena dekolonizacija. Treba li spominjuti da je i samostalna Hrvatska tako nastala. Ipak, valja konstatirati da je razliku od definicije Španjolske kao "unitarne Države", socijalistička SFRJ bila je federativna država, a (tadašnji) jugoslavenski ustav iz 1974. davao "pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja". Neovisno o toj činjenici, današnji Madrid Kataloncima, kao i 90- tih Beograd osporavao pr(a)vo "separatistima" ili hrvatskim nacionalistima, a onda i svim građanima/kama na samoodređenje. To je dovelo do nesagledivih posljedica, uz šutnju većine političara Europe. Treba li se (sada) slično dogoditi i Kataloniji pa da međunarodni arbitri shvate da je nemoguće sputavati volju većine?

Nije problem što će biti s neovisnošću Katalonijije, nego u povijesno dokazanim presedanima, koji su produbljivali frustracije i sukobe. Vidjeli smo u Europi (i) na primjeru Kosova (2008. godine) da postoje iznimke, a u ostatku svijetu Južni Sudan i Istočni Timor koji su postali neovisni u posljednja dva desetljeća. Treba li spominjati da su nakon I. svjetskog rata za predsjednika Woodrowa Wilsona postojali presedani (ka)da je narodima Austro-Ugarske dana mogućnost izbora ostanka u Monarhiji ili odvajanja u samostalne - nacionalne države.

Međunarodno pravo i moć EU birokrata

Pravo na samoodređenje u međunarodnom pravu podrazumijeva pravo na odlučivanje o vlastitoj sudbini, a(li) stvari nisu pravno nego (u povijesti i danas) interesno - politički determinirane. Ponavljam, jedno od temeljnih načela UN-a je da narodi imaju pravo na samoodređenje te da ih nitko ne smije sprječavati u tome. Katalonci jesu narod, imaju svoju povijest, jezik te su imali i svoju državu. Dan nakon referenduma Katalonska vlada priopćila je kako ima pravo na odcjepljenje od Španjolske, dok je službeni Madrid glasovanje proglasio nelegitimnim.

Novi Francuski predsjednik Emmanuel Macron, isto kao i Europska komisija referendum o neovisnosti Katalonije birokratski tretiraju suprotnim španjolskom ustavom, ne komentirajući nasilne scene u režiji Vlasti u Madridu! Ukoliko referendum nije legalan, sama činjenica da se 90 posto građana na referendumu izjasnilo za samostalnost pokazuje da je isti legitiman. Marcel Holjevac u kolumni na portalu Dnevno. hr. ironično komentira da većina EU parlamentaraca nasilje osuđuju, "ali traže da Katalonija poštuje zakon. Što je otprilike kao da ženi koju je muž istukao kažete da osuđujete nasilje, ali da ona mora ostati s njim u braku i zajedničkoj kući. Jer je takav zakon."

Službeni Madrid je (su)odgovoran za mogući drugi građanski španjolski rat, proglašavajući Katalonce predvodnicima secesionističkog pokreta unatoč činjenici da u Barceloni vladaju lijeve (socijalističke) stranke od 1979. do danas?! Vlast u Madridu nije imala nikakve sankcije zbog nasilnog policijskog sprječavanja Kataloncima izlaska na referendum. Zašto? Dobili su "mig" moćnika i dali nalog za represijom. Podsjetimo se da su u rujnu 2015. stranke koje su se zalagale za odvajanje Katalonije od Španjolske osvojile većinu glasova na regionalnim izborima. To je bio prv(avn)i građanski plebiscit za odcjepljenje. Vlada u Madridu na ovo je tek šturo (europoltronski) reagirala priopćenjem kako će "svaki pokušaj separatista blokirati KatalonijaKatalonci svoje težnje temelje na povijesnom pravu, jer se Kneževina Katalonija na povijesnoj pozornici pojavljuje još u 12. stoljeću. Trebam li ovdje spomenuti da je Španjolsku iz prošlog stoljeća obilježio diktatorski režim Francisca Franca, osobito okrutnog prema Kataloncima. Ne treba čuditi što je kod "neposlušnih" Katalonaca godinama rastao otpor prema centralnoj madridskoj vlasti. Katalonija je autonomna pokrajina, najveća izvozna španjolska regija s cca 25% od ukupnog državnog izvoza.sudskim putem jer bi takvo odcjepljenje bilo protuustavno". Bili su spremni na najradikalnije opcije, sve dok 10. listopada kada katalonski predvodnik odcjepljenja Carles Puigdemont i šef regionalnog parlamenta nije ustuknuo. Nije govorio o vanjskim pritiscima, najmanje Španjolca. Rezignirano je izjavio kako želi smanjiti napetosti.

Katalonci svoje težnje temelje na povijesnom pravu, jer se Kneževina Katalonija na povijesnoj pozornici pojavljuje još u 12. stoljeću. Trebam li ovdje spomenuti da je Španjolsku iz prošlog stoljeća obilježio diktatorski režim Francisca Franca, osobito okrutnog prema Kataloncima. Ne treba čuditi što je kod "neposlušnih" Katalonaca godinama rastao otpor prema centralnoj madridskoj vlasti. Katalonija je autonomna pokrajina, najveća izvozna španjolska regija s cca 25% od ukupnog državnog izvoza. Kataloncima geografski bliski Baski, su sve do prije nekoliko godina, na puno drastičniji način iskazivali svoje nepriznavanje centralne vlasti. Oni su peta po jačina regionalna ekonomija koja čini otprilike 7% Španjolskog BDP-a. No u Bilbau, središtu Baskije je sjedište banke BBVA, druge najveće španjolske banke s prihodima većima od 2.5 milijarde € u 2015. godini. Katalonska glavna banka Caixa Bank postoji od 2011. godine, a samo u 2015. je prikazala dobit od pola milijarde €. Za razliku od Baskije, Katalonija nema (ni približno) toliku autonomiju fiskalne politike. Još jedan dokaz kako banke determiniraju nacionalne interese. Katalonija i Baskija u posljednjem desetljeću kontinuirano ostvaruju četvrtinu španjolskog BDP-a, a zajedno čine tek nešto manje od 10% španjolskog teritorija.

Gušiti "separatiste", pod pritiscima unionista - federalista postaje sve izraženije, koji će provocirati nove pokušaje odcjepljenja, od Sjeverne Italije, Valonije, Flandrije, Škotske, sve do nama bliske Republike Srpske, Hercegovine ili u Hrvatskoj - Istre! Ideja autonomaštva u Dalmaciji ili Istri je različita iz perspektive ideje jačanja regionalizma Slavonije i Baranje. Od prvog dana otvorenog srca primljen sam u Gradu "srcu" Slavonije, i tvrdim da oni nemaju međunarodnog arbitra, kao Istrijani. U svjetlu tih činjenica postaje jasno zašto sadašnja američka diplomacija ne PredahDragi moji čitatelji, na neko vrijeme uzimam predah, ne želim se ponavljati (u novim kolumnama), dioptriju vida ne želim dodatno pogoršavati, pa me neko vrijeme neće biti na ovom Portalu! Više od dvije godine smo se družili, a sada vrijedi neko vrijeme pauzirati. To je moj izbor. Priželjkujem nove suradnike na ovom Portalu! Hvala mojim čitateljima na komentarima kao i susretljivosti Redakcije. Sve je bilo, od moje strane potaknuto prilozima kritičkog promišljanja, nikada ni riječju cenzurirane od Redakcije, a za vaš i naš Portal pisao sam bez honorara, iz gušta!priznaje "jednostrani" referendum o neovisnosti iračkog Kurdistana. Nebrojni su pokreti u borbama za samostalnost i neovisnost naroda i postavlja se logično pitanje do kada tolerirati lažne"čuvare" nadnacionalnih interesa- federalista - unionista, ili "bankaroida" (Pavuna) koji odlučuju o ishodu prava "malih" u borbama za samostalnost.

Kratka povijesna retrospektiva i kraj mojih priloga

Nasilje u Ukrajini je započelo kada je raniji proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič 21. studenog 2013. prekinuo pripreme za potpisivanje Sporazuma o pridruživanju s Europskom unijom, nastavio (pod ruskom direktivom) pritvaratiprosvjednike. Prosvjedi su prerasli u ratne sukobe proruskih snaga s novoizabranim proeuropski orijentiranim vodstvom Ukrajine. Ukrajinci su ostalina vjetrometini, zaboravljeni, napušteni i ucijenjeni. Treba li se dogoditi novi ratovi, znatno krvaviji i širi od onoga što smo svjedočili u BiH i Hrvatskoj? Evo dodatnih poveznica da bismo razumjeli strategiju podjela, sadašnjeg stanja u Španjolskoj i etiketiranja euroskeptika...

Uspjeh euroskeptika (čitaj EU-realista) na europskim izborima iz svibnja 2014. izazvao je bijesne komentare čelnika glavnih političkih skupina u Europskom parlamentu. Nakon što su režimski mediji danima plašili vijestima prema kojima "pobjeda fašistoidnih desničara širom Europe prijeti Europskoj uniji", evo kako su to komentirali državotvornim medijima (prihvatljivi) europejci. Čelnik socijalista austrijanac Hannes Swoboda izjavio je da će nas takav "nacionalizam stajati socijalnog mira, napretka i međunarodnog povjerenja". Drugi EU-parlamentarac dodaje: "Smeta mi što se Europljani osjećaju bespomoćno pred euroskeptičnim ideologijama, kako lijevim tako i desnim" (član "zelenih" Daniel Cohn-Bendit).

Pobjednica svibanjskih europskih izbora 2016. u Francuskoj, "rigidna desničarka" (prema etiketiranju ljevičarskih medija) Marine Le Pen u razgovoru Der Spiegel izjavljuje kako "vjeruje u Europu nacionalnih država, a ne Europsku sovjetsku uniju." Činjenica je da EU-zastupnici ne zastupaju zemlje iz kojih potječu, nego nadnacionalne interese. Tko razuman može povjerovati da takva nadtvorevina, nazovi federacija može donijeti razvoju sloboda "posrnulim državama"?

Kada su mediji 24. lipnja 2016. objavili da su građani Velike Britanije na referendumu izglasali izlazak iz Europsku unije, istog dana je škotska premijerka Nicola Sturgeon izjavila da je većina Škota za ostanak u EU, alida su oni za odcjepljenje od Ujedinjenog Kraljevstva! Tako se opetovano stvarala (medijska) i semantička zbrka što je izolacija, što integracija, koje su opasnosti od secesionističkog pokreta, a ja (završavam) provokacijomda se unionisti transformiraju u nove ideologe jednoumlja (neo)separatiste - "nadnacionaliste"!

Dragi moji čitatelji, na neko vrijeme uzimam predah, ne želim se ponavljati (u novim kolumnama), dioptriju vida ne želim dodatno pogoršavati, pa me neko vrijeme neće biti na ovom Portalu! Više od dvije godine smo se družili, a sada vrijedi neko vrijeme pauzirati. To je moj izbor. Priželjkujem nove suradnike na ovom Portalu! Hvala mojim čitateljima na komentarima kao i susretljivosti Redakcije. Sve je bilo, od moje strane potaknuto prilozima kritičkog promišljanja, nikada ni riječju cenzurirane od Redakcije, a za vaš i naš Portal pisao sam bez honorara, iz gušta!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša