Zlatko MilišaZlatko Miliša karikatura

Šutnja je zlo

 Dužničko ropstvo

Ovaj svijet sagorijeva sa strategijom dirigiranog kaosa i dužničkog ropstva. Suvremeni čovjek živeći pod tim diktatom je dospio na periferiju života, a trebao bi stalno pred očima imati pitanje koja je cijena gubljenja slobodâ na račun (lažne) sigurnosti. Václav Havel, pisac, veliki humanist, disident (u vrijeme socrealizma ex Čehoslovačke) i prvi češki predsjednik je zapisao: "Najgora je činjenica da živimo u zagađenom moralnom okolišu. Moralno smo bolesni, jer smo naučili govoriti jedno, a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi. Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao...".

Je li započeo (učinkovit) val protiv "vladara kaosa"? Hoće li u ekspanziranom procesu samouništenja ove civilizacije solidarnost, suosjećanje i građanska hrabrost postati usud života većine i hoće li konačno obespravljeni ugledati svjetlo na kraju tunela? Hoće li suvremeni Amerikanci izvući poruku da su ("primitivni") Indijanci na njihovu teritoriju (tzv. suvremene civilizacije) kolektivno sudjelovali u obredima "u potrazi za vizijom"? Hoćemo li spoznati da na individualnom i na društvenom planu nije važno samo utvrditi što nam se događa nego i kako reagirati na to što nam se događa?! Hoćemo li izvući zaključak iz konstatacije nekadašnjeg predsjednika SAD-a J. F. Kennedya: "Ne pitajte što vaša zemlja može uraditi za vas; upitajte se što vi možete uraditi za nju?" Hoće li se HrabrostHoćemo li izvući zaključak iz konstatacije nekadašnjeg predsjednika SAD-a J. F. Kennedya: "Ne pitajte što vaša zemlja može uraditi za vas; upitajte se što vi možete uraditi za nju?" Hoće li se "rušenje naših ideala nastaviti bez prosvjeda?" (J. Coleman) Pretpostavka za radikalne promjene je građanska hrabrost i suočavanjem s realnošću.Nema mirenja jer Ja govorim, Ja pitam, a samo zajedno (osviješteni) odgovaramo za našu sadašnjost i budućnost. Građanskom hrabrošću i aktivizmom MI odlučujemo!" Na ovom planetu nema putnika, svi smo mi posada." (Jordan Maxwell)"rušenje naših ideala nastaviti bez prosvjeda?" (J. Coleman) Pretpostavka za radikalne promjene je građanska hrabrost i suočavanjem s realnošću.Nema mirenja jer Ja govorim, Ja pitam, a samo zajedno (osviješteni) odgovaramo za našu sadašnjost i budućnost. Građanskom hrabrošću i aktivizmom MI odlučujemo!" Na ovom planetu nema putnika, svi smo mi posada." (Jordan Maxwell)

Jorge Bucay u svojoj knjizi "Ispričat ću ti priču" navodi ovaj poučan primjer suočavanja s istinom... "Neki je čovjek šetao uličicama grada. Imao je vremena i zato bi zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Iznenada se našao pred skromnim dućanom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, odluči ući. Ugleda pult na kojemu je stajala tabla s rukom pisanim natpisom: Dućan istine. Čovjek je bio iznenađen. Prišao je gospođici koja je stajala za pultom i upitao: "Oprostite, ovo je dućan istine?"... "Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?"... "Potpunu istinu", odgovori bez razmišljanja. "Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja. Ne želim više generalizacija ni opravdanja, laži ni prijevara. Čistu istinu želim." ... "Dobro, gospodine. Ali, oprostite, znate li koja je cijena?" ..."Ne. Koja je?" ..."Ako je kupite", rekla mu je, "cijena je da više nikada nećete biti mirni!" Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko velika. "Hvala, hvala... Oprostite, promucao je..." Okrenuo se i izašao iz dućana. Osjećao se postiđen kad je shvatio da još nije spreman za potpunu istinu, da mu trebaju laži, ili opravdanja kako se ne bi morao susresti sa sobom i realnošću. Možda poslije, pomislio je. "Zar nije istina kako većina radije odabire upakiranu laž nego neugodnu istinu? Turska narodna izreka kaže: "Da nema laži istina ne bi bila dragocjena."

U pozadini ranijih i današnjih sukoba svjetskih razmjera stoji strategija osvajanja prostora, porobljavanja ili dužničkog ropstva. Nametnuta kriza dugova je započela 2008. u SAD-a, i odande se proširila na Europu i čitav svijet. Naravno, s najvećim posljedicama za ekonomski slabije države.

Od 13. studenog 2015. Europa više nije ista. U terorističkom napadu tzv. Islamske države 129 ljudi ubijeno je u Parizu, a više od 200 ih je ranjeno. Sutradan, francuski predsjednik zatvara granice, proglašava izvanredno stanje, veću sigurnost i ograničavanje sloboda (kretanja) građana i navješćuje rat tzv. Islamskoj državi. Hoće li će svi drugi vitalni problemi pasti u drugi plan?

Poticajni primjeri i prosvjedi otrežnjenja

Dan nakon najmasovnijeg okupljanja u povijesti Francuske 24. ožujka 2013., francuski filozof Henri Hude dao je briljantnu opservaciju koja se tiče većine naroda, a osobito nas u Hrvatskoj. Prenosim najvažnije dijelove... "Francuski narod suočen je s novim totalitarizmom i njegovom formulom: počinje s apsolutnom slobodom da bi na kraju postigao savršenu diktaturu. To je zajednički zločinački pothvat poklonika apsolutne slobode... Francuski narod suočen je s totalitarnim pothvatom. Narod je suočen s pothbatom uzurpacije vlasti čiji je cilj nametanje drugačijeg ustava – još gore, drugačijeg antropološkog sustava. Vlast je izgubila narod. Siromašni se množe kao gljive poslije kiše. Uskraćuje im se ekonomska jednakost, dostojanstvo i pravo na rad. Ta vlast, koja je ovisna o velikim međunarodnim tvrtkama, proganja malo i srednje poduzetništvo koje investira u ovu zemlju i daje posla našim sugrađanima. Sada hoće uništiti brak i obitelj. Demolira najosnovnije moralne okvire i riskira da je narod sruši i kazni. Vrijeme je za otpor..."

Protivljenje tzv. Transatlanskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) poraslo je posljednjih godina diljem Europe. Ljudi uviđaju da se takvim sporazumom sva moć daje multinacionalnim tvrtkama, na štetu potrošača i zaposlenika. Peticiju protiv TTIP potpisalo je više trimilijuna dvije stotine tisuća građana Europe, a predana je 10. listopada 2015. na adresu Europske Komisije. Istog dana je u Berlinu prosvjedovalo oko 250 000 tisuća ljudi! Bio je to najveći prosvjed u Europi, a osobito u Njemačkoj posljednjih dvadeset godina, koji je uznemirio kancelarku Merkel, koja s "velikima" planira Soc. bombeBanke su se pokazale kao "socijalne bombe", ali i put otrežnjenja građana Islanda, Irske, Cipra i dvaju primjera iz SAD-a. Masovno podizanje novaca iz banaka, prebacivanje istih u nove fondove građana, zahtjevi građana prema bankama s otpisom (dijela) dugova, povoljnije reprogramiranje kredita, moratorij na otplatu istih, promjena kamatnih stopa itd. neke su inicijative oslobađanja od dužničkog ropstva. "Tko ne primjećuje mrak, neće tražiti svjetlo." (Phil Bosmans)stvoriti najjmoćnije tržište, kao navodne protuteže gospodarskoj moći Kine. Prosvjednici su u tajnom sporazumu vidjeli uzroke aktualnije depopulacije u Njemačkoj i Europi. Uzvikivali su ili nosili transparente o nedemokratskom dogovaranju, koji planira smanjiti radna prava, zdravu preranu, ekološke standarde... Prosvjednici su nosili transparente poput "Zaustavimo TTIP", a jedna skupina je vukla drvenog konja uspoređujući time TTIP s Trojanskim konjem. Među prosvjednicima bila je i Molly Scott Cato, britanska zastupnica u EU parlamentu koja je uzvikivala: "Taj ugovor nije demokratski – on je uvod u totalitarizam!" U SAD-a je više od dvije trećine hrane genetski modificirano, dok u Eurpi su još na snazi stroga pravila pa se gotovo ništa od GMO-a ne daje u prodaju. Odatle opravdani prosvjedi upozorenja da će zagađena američka prehrambena industrija doći na europsko tržište. Iza ovog sporazuma kriju se planovi korporacija koji žele staviti u inferiorni položaj građane i ekonomski nestabilne države. Njegovim konačnim potpisivanjem došlo bi do potopa socijalne države. Opstanak ne podrazumijeva zadržavanje, mirenje ili čekanje. Njemačka poslovica kaže: "Tko oklijeva, već je napola izgubio."Međutim građani diljem svijeta se bude...

Banke su se pokazale kao "socijalne bombe", ali i put otrežnjenja građana Islanda, Irske, Cipra i dvaju primjera iz SAD-a. Masovno podizanje novaca iz banaka, prebacivanje istih u nove fondove građana, zahtjevi građana prema bankama s otpisom (dijela) dugova, povoljnije reprogramiranje kredita, moratorij na otplatu istih, promjena kamatnih stopa itd. neke su inicijative oslobađanja od dužničkog ropstva. "Tko ne primjećuje mrak, neće tražiti svjetlo." (Phil Bosmans)

Island je jedina država gdje su građani sudjelovali u pisanju novog Ustava. To je jedinstveni slučaj otrežnjenja, potaknut ekonomskom krizom. U proljeće 2010., na referendumu je više od 90% Islanđana glasalo za odbacivanje prijedloga Vlade po kojem bi građani trebali otplaćivati dugove (tadašnjih) privatnih banaka. Građani su se izborili za neplaćanje dugova, kaznivši vladu koja je pogodovala bankarskim mešetarima. Nakon sloma triju glavnih banaka, nove su osnovane domaćim sredstvima i dokapitalizirane od strane Ministarstva financija. Tri godine kasnije islandska se privreda oporavlja od najvećeg kraha u povijesti, samo zato što Islanđani iste banke nisu sanirali, nego su ih pustili da propadnu! Emigracija koja je značajno porasla u prvim godinama krize smanjena je, a Island je dio obveza prema inozemnim kreditorima uspio otplatiti prije vremena te stabilizirati javne financije. Iako je Island proveo pravu revoluciju s prodajom banaka, ipak je slijedio naputke MMF-a. Dakle ne možemo zaključiti kako je Island zauvijek rekao NE stranim vjerovnicima. Islandska je Vlada gospodarski program provela u suradnji s MMF-om pa ostaje da se vidi hoće li više ikada surađivati sa tim ekomomskim krvopijama. NaimeIsland je u listopadu 2015. isplatio toj financijskoj instituciji više od dvije milijarde eura, a rok za vraćanje tog novca bio je 31. og kolovoza 2016. Važnije od toga je činjenica da građani nisu dopustili vlastima sanaciju banaka i da su prvi u povijesti sudjelovali u pisanju Ustava. Suprotno receptu slugana banaka – privatiziraj SVE! – odlučiše se za suprotno – SVE nacionaliziraj!

Nova strategija porobljavanja

Kada je u rujnu 2008. bankovni slom opustošio svjetsko gospodarstvo, vlade država tvrdile su kako nemaju izbora te da moraju sanirati banke i financijske institucije (koje su stvorile gospodarsku i socijalnu krizu). Uslijedila je (nova) strategija porobljavanja: vlade u simbiozi s bankarskom mafijom nasuprot puka. Posljedice nametnutog 'rješenja' sanacije banaka mogu se vidjeti u svim državama koje se valjaju u živom pijesku sa scenarijem recesije Duznicko ropstvo2i depresije. Isti plan ostvaruje se diljem svijeta, sa strategijom pljačkanja preostalih dragulja – šuma, jezera, otoka, nacionalnih parkova... Cilj im je bio prikazati banke kao žrtve recesije, sve da bi dovršili s porobljavanjem puka. Zato vlade štite ili saniraju banke, prihvaćajući njihove dugove kao "jamstvo" za "spas" gospodarstva i/ili državnog duga. Posrnule države ciljano srljaju prema bankrotu, zadužujući se od vlastitih egzekutora – banaka! Tipičan je primjer tranzicijska pljačka u Hrvatskoj, gdje su političari pogodovali interesima bankarske oligarhije. Tada po uhodanom scenariju MMF i Svjetska banka primoravaju dužničke vlade da građanima ponude 'izlaz' rasprodajom (preostalog) državnog dobra privatnim korporacijama, a KreditiProsječna obitelj u Hrvatskoj ima tri kredita. Krajem ožujka 2015. korisnici kredita zaključenih uz valutnu klauzulu u švicarskim francima prosvjedovalo je istovremeno u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji, kao žrtava strategije dužničkog ropstva. Nazvali su se u BiH "Hypo logoraši." Pohvalno je da su građani "nelogoraši" stali na stranu brojnih obitelji kojima zbog nemogućnosti otplaćivanja visokih kamata i anuiteta, a "lihvari" - banke zaprijetile dužnicima ovrhama i deložacijom iz stanova ili kuća.koji rade ili su u vlasništvu MMF-a i banaka. Zato Europska unija zahtijeva kontrolu privreda svojih članica, s ciljem stvaranja središnje banke kako bi se riješio 'problem' koji sami stvoriše. Oni koji kontroliraju Europsku uniju ljudi su koji odrađuju pakleni plan za MMF i "bankaroide" (Pavuna).

Drugi su primjeri 'otrežnjenja' građana iz Irske i Cipra... U ožujku 2013. iz vodećih irskih banaka Anglo Irish bank i Bank of Ireland građani su podignuli čak 23 milijarde eura. To je bila revolucija u svijesti građana. Građani Irske izgubiše povjerenje u poslovanje matičnih banaka, osobito u nametnutim hipotekama kao vidu bankarske otimačine. Gotovo istodobno, ciparski parlament odbija ultimatum MMF-a vlastima Cipra da uvedu dodatni porez na Duznicko ropstvoštedne uloge građana u bankama ako žele europsku pomoć za spas od bankrota. Cipar je bio oaza kapitala dok nije došao pod protektorat EU-birokrata. Građani štediše nakon 'ponude' MMF-a masovno su podizali novac iz banaka.

Mađarska je odlučila smanjiti dominaciju stranih banaka u financijskom sustavu. U rujnu 2014. mađarski parlament usvojio je zakon kojim subanke prisiljene isplatiti odštetu klijentima zbog povećanja kamata. Na temelju tog zakona banke su morale vratiti dužnicima sve preplaćene iznose. Prema procjeni Mađarske središnje banke, ukupna odšteta koju banke trebaju platiti kreće se između dvije i tri milijarde eura. Orbanova vlada ne dopušta prodaju nekretnina strancima.

Prosječna obitelj u Hrvatskoj ima tri kredita. Krajem ožujka 2015. korisnici kredita zaključenih uz valutnu klauzulu u švicarskim francima prosvjedovalo je istovremeno u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji, kao žrtava strategije dužničkog ropstva. Nazvali su se u BiH "Hypo logoraši." Pohvalno je da su građani "nelogoraši" stali na stranu brojnih obitelji kojima zbog nemogućnosti otplaćivanja visokih kamata i anuiteta, a "lihvari" - banke zaprijetile dužnicima ovrhama i deložacijom iz stanova ili kuća.

Krediti i dugovi nisu samo problem građana ili države, nego i onih koji su ih kreirali, plasirali i odobravali. Vlade koje su dobile u nasljedstvo ogromne financijske zaostatke su bile dužne suprotstaviti se strategiji dužničkog ropstva. Kao poučni primjer se može navesti svojevremeno odbijanje Kube vračanja dugova nastalih u vrijeme španjolske kolonizacije.

Četiri vodeće svjetske banke u svibnju 2015. su dobile kaznene prijave i račun veći od pet milijardi dolara u sklopu nagodbe s američkim i britanskim vlastima oko manipulacija na financijskim tržištima. Američke banke JPMorgan i Citigroup i britanske Barclays i Royal Bank of Scotland (RBS) odgovarat će na optužnicu američkog ministarstva pravosuđa, a tereti ih se za namještanje tečajeva i kamatnih stopa. Banke su tako povećavale profit pogodujući određenim klijentima i brokerima. Iako su se na tržištu trebali ponašati kao konkurenti, brokeri su trgovanje dogovarali tako da izvuku što više novca iz najslabije reguliranog financijskog tržišta na svijetu. Prodavali su goleme količine valuta te utjecali na cijene na tržištu. Time je još jednom otkrivena strategija bankarske mafije.Bankovni sustav treba sabotirati jer je utemeljen na prijevari i iznudi.

Povodom 1. svibnja 2010. devet svjetskih sindikalnih federacija i Education International izdali su zajedničko priopćenje kojim pozivaju na uspostavljanje nove inicijative za reformu globalne ekonomije. U Priopćenju osuđuju KeenSteve Keen, profesor ekonomije i financija sa Sveučilišta Western Sydney, ugledni je australski ekonomist, a najpoznatiji je po tome što je 2005. predvidio globalnu krizu. Glavna njegova teza da je strategija dugova i "saniranja " istih putem kredita glavni uzrok financijskog kolapsa. Svoje teze je objašnjavao i u Zagrebu 2015., u sklopu Subversive Festivala. Izdvajam njegovu glavnu tezu da su "banke generatori duga. Moramo prestati razmišljati o dugu kao o nečemu što se događa između dva subjekta – u situaciji u kojoj onaj koji je štedio novac može taj novac posuditi, a da onaj drugi koji ne može vrati taj novac smatra se krađom – i razmišljati na način da je banka poput tvornice koja teži što više proizvoditi, mora otpisati dug koji nikad nije trebao biti stvoren." Za kraj izdvajam Goetheovo upozorenje : "Samo jedno zlo je neizlječivo – ako narod sam digne ruke od sebe."katastrofično stanje svjetske privrede uzrokovano pohlepom korporatista i bankarskih lobija. Pozivaju vlade diljem svijeta da prihvate novu paradigmu socijalne pravde.

U SAD-a, osobito u Chicagu i San Franciscu vidno porasla potražnja za poslovnim prostorima ili kućama za najam, osobito kod onih koji su se odlučili na prodaju vlastitih nekretnina kako bi oplodili svoj kapital bez intervencije banaka. Tako se oslobodiše poreza na imovinu i nekada prevladavajućih statusnih simbola (s veličinom kuće, stana) koji su pod naletom krize u SAD-u urušili srednji stalež. Poduzetnički orijentirani građani počeli su se obraćati specijaliziranim poduzećima za iznajmljivanje bezgotovinskog plaćanja, izbjegavajući bankovne kredite. Shvatiše da tako banke gube monopol. U izazovima krize žele postati subjekti u gospodarenju. Spoznali su da ih krediti na stanove, poslovne prostore... tjeraju u ralje paklenog plana života na dug, da nije važno što nemaju svoj poslovni prostor ili stan kupljen pomoću bankovnih kredita jer (im) je stvarni vlasnik banka koja im je stalno 'za vratom' (u Hrvatskoj s lihvarskim kamatama).

Postalo im je važno da mogu stan ili poslovni prostor koristiti bez bankovnog posredovanja. Građani Chicaga i San Francisca, pod naletom krize, shvatiše da je posjedovanje bez isplativosti rizična investicija. Shvatili su kako se lakše nose s neizvjesnostima i/ili rizicima ako nemaju kapital od kojega najveću korist imaju banke. Ranije su godinama akumulirali sredstva za 'kapitalnu investiciju' putem posrednika – banaka – za koje se pokazalo kako nema(ju) dugoročnu financijsku isplativost. Sve to imalo je snažne implikacije kod drugačijeg poimanja poslovanja i vlasništva te poticanja poduzetničke klime.

Ovdje se dobro podsjetiti slučaja u kojem se građanin, upućen u strategiju stvaranja novca, suprotstavio i pobijedio moćnu banku. U dokumentarnom filmu Duh vremena – Zeitgetes (2008.) opisuje se jedinstvena presuda suda iz 1969. godine u Minnesoti (SAD). Banka se obratila sudu tužbom s građaninom Jeromeom Dalyjem kome je trebala biti oduzeta kuća koju je kupio putem kredita. Njegov je argument u obrani bio da ugovor obvezuje obje strane da stave legitiman oblik imovine u zamjenu. U pravnom jeziku to se zove "konsideracija" (ugovor zasnovan na razmjeni jedne forme za drugu.) Gosp. Daly u svojoj je obrani tvrdio da posuđeni novac nije vlasništvo banke, da je stvoren iz ničega u trenutku kada je sporazum o pozajmici potpisan. Pozvao se na dokument Moderna mehanika novca gdje kod posudbe stoji zapisano: "Kada zadužujete nekoga, to zahtijeva da potpišete zadužnicu u zamjenu za kredit." Gosp. Daly je argumentirao da novac ne dolazi od bankarske imovine, ne dajući mu ništa svoje, osim fiktivnog papira (s potpisom bankarskog činovnika i pečata).

Predsjednik suda je izjavio: "Tužitelj – predsjednik banke – priznaje da je u suradnji s Federalnom bankom kreirao novac i kredite. Nije bilo zakona ili statuta koji su mu davali pravo da to čini. Zakonito razmatranje mora postojati i biti na raspolaganju da bi podržalo zadužnicu. Porota smatra da nije bilo zakonskih okvira i ja se tu slažem." Zaključio je: "Samo Bog može stvoriti nešto vrijedno iz ničega." Sud je odbacio zahtjev banke za oduzimanje imovine, tako da je Daly zadržao svoju kuću. Implikacije su te sudske odluke velike jer svaki put kada posudite novac od banke, bez obzira je li u pitanju stambeni kredit ili rata kreditne kartice, novac koji vam je dan jest nezakonit oblik konsideracije, odnosno vlasništva. Tako ugovor o otplati može postati ništavan. Banke nemaju novac u svom vlasništvu s kojim bi legitimno započele ugovorne obveze dviju strana.

Steve Keen, profesor ekonomije i financija sa Sveučilišta Western Sydney, ugledni je australski ekonomist, a najpoznatiji je po tome što je 2005. predvidio globalnu krizu. Glavna njegova teza da je strategija dugova i "saniranja " istih putem kredita glavni uzrok financijskog kolapsa. Svoje teze je objašnjavao i u Zagrebu 2015., u sklopu Subversive Festivala. Izdvajam njegovu glavnu tezu da su "banke generatori duga. Moramo prestati razmišljati o dugu kao o nečemu što se događa između dva subjekta – u situaciji u kojoj onaj koji je štedio novac može taj novac posuditi, a da onaj drugi koji ne može vrati taj novac smatra se krađom – i razmišljati na način da je banka poput tvornice koja teži što više proizvoditi, mora otpisati dug koji nikad nije trebao biti stvoren." Za kraj izdvajam Goetheovo upozorenje : "Samo jedno zlo je neizlječivo – ako narod sam digne ruke od sebe."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Pet, 12-04-2024, 15:45:45

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.